Mellani, Federico i Paulina još uvijek borave u Buenos Airesu.

"Kako ti se dopada ovdje?" Pitala je Mellani Federica, dok je u svojoj sobi češkanjem uspavljivala Paulinu.

"Super je. Nisam bio ovdje puno puta, ali je lijepo. Sviđa mi se. Drago mi je što su me tvoji roditelji prihvatili."

"I meni također."

Njihov razgovor je prekinula gđa Emilia.

"Reci, mama."

"Trebam Federica."

"Izvolite." Federico je ustao.

"Došla je pošta za tebe."

"Kako za mene? Ja ne živim u Argentini."

"Ne znam." Slegnula je ramenima.

"Uredu. Dolazim."

Fede je sišao u dnevni i od gđe Emilie preuzeo kovertu. Koverta je bila poslata na adresu porodice Reyes, ali je velikim slovima na koverti pisalo PER: FEDERICO.

Federico je otvorio kovertu, a unutra je bila neka pozivnica. Kada ju je otvorio, ostao je iznenađen.

"Invito di nozze Paulo Dybala e Selena Laurentis. Domani alle 16h.
Alpilar Eventos..."

To je bila pozivnica za Paulovo vjenčanje. Koje je SUTRA! Federica je obuzela nervoza. Nije znao da li da kaže Mellani. Ne želi da se uznemiri.

"Jesi dobro, Federico?"

"Super, gospođo." Lažno se osmijehnuo i otišao u sobu kod Mellani.

"Kakva je pošta u pitanju? Zovu te nazad?"

"Ne, nego.." Federico je bio zbunjen.

"Nego šta? Ljubavi, nemoj me plašiti."

"Izvoli." Pružio joj je pozivnicu, a Mellani je nakon par trenutaka duboko uzdahnula. Srce joj je počelo ubrzano lupati.

"Super. Neka je sretno. Doći ćemo." Nabacila je lažni osmijeh vraćajući pozivnicu u kovertu.

"Mellani, ne želim da se frustriraš." Federico je spustio ruke na njena ramena.

"Opusti se, Fede. Nemaš se zbog čega brinuti." Poljubila ga je na blic.

"Uredu. Je li Paulina zaspala?"

"Da, pogledaj ju."

Paulina je spavala na sred kreveta pokrivena bijelom dekicom i zagrljena sa svojim zekom.

"Slatkica mala." Osmijehnuo je, te se Mellani našla u njegovom zagrljaju.

Odmarala je glavu na njegovim prsima. Slušala je otkucaje njegovog srca. To je bilo tako umirujuće. Samo su šutili. Tišina je na neki način govorila sve. Pričala svoju priču. Mellani je potresla slika zaručničkog prstena, sad još i vjenčanje. Ne želi da išta kaže. Ne želi pokvariti sreću koju ima s Federicom. Voli Federica i mnogo ga poštuje, ali...Nije sve na svom mjestu.

"Morat ćeš ti voziti ili mi barem govoriti smjernice do sutrašnjeg mjesta. U protivnom ću nas izgubiti."

"To sigurno." Nasmijala se. "Naravno. Šta bi ti bez mene?"

"Ne znam, ljubavi." Pomilovao ju je po kosi. "Vjerovatno ne bih bio isti."

"Molim te, ostani tu s Paulinom. Ne želimo da padne s kreveta. Još je mala."

"Uredu, mala." Federico je klimnuo glavom i sjeo na krevet pored Pauline. Mellani je sišla u dnevni.

"Kakva je ono koverta bila?" Pitala je njena mama.

"On se ženi, mama." Mellani ju je žalosno pogledala.

"A dušo moja, štaa se drugo i moglo očekivati?"

"Kao da je to namjerno uradio. Mama, ja ću prisustvovati tome sutra. Gledati ga kako ide u ruke drugoj ženi."

"Voliš ga?"

"Mama, molim te.."

"Želiš zagrljaj?" Njena mama je raširila ruke, a Mellani se samo tu ušuškala. "Polako, dušo. Doći će sve na svoje." Prelazila je rukom preko njenih leđa.

(...)

Dva sata do vjenčanja. Svi se uveliko pripremaju. Mellani je sjedila ispred ogledala u svojoj svečanoj haljini

peglajući kosu.

Federico je sjedio na krevetu u odijelu i sa malenom Paulinom u krilu.

Paulo stoji pred velikim ogledalom. Namješta svoju kravatu. U postoriji s njim su njegovi najbolji prijatelji Fede i Nahuel.

"Brate, danas je tvoj dan. Iako je suludo ovo, sretno." Potapšao ga je Nahuel po ramenu.

Paulo je samo šutio i uzvratio nekim pokušajem od osmijeha.

"Ne djeluješ sretno. Je li sve uredu?"

"Ona će biti tamo."

"Buraz, moraš to prebroditi. Barem danas."

"Znam, ali.."

"Znamo i mi. Iskra je idalje tu negdje."

"Kako god. Idemo. Neću da zakasnim na vlastito vjenčanje."

Izašli su iz te prostorije i zaputili se ka oltaru. Mjesto gdje se održava vjenčanje je predivno. Slično dvorištu nekom, samo puno ljepše. *ne znam objasniti😂 uglavnom je to mjesto koje se rezerviše za vjenčanja*

Paulo je nervozno čekao Selenu. I Selena je bila uzbuđena. Jedva čeka da ima Paula samo za sebe
Mellani i Federico su stigli. Ruke su joj se tresle. Federico je uhvatio njenu drhtavu ruku i isprepleo prste, a drugom rukom je vodio Paulinu. Dobili su pažnju prisutnih, jer ipak..Ona je Paulova bivša. Paulo je pričao s drugovima, dok je čekao početak ceremonije.

"I tako sam ja pao u šaht." Lanzini je završio svoju priču.

Svi su se počeli smijati, a neki su počeli plakati od smijeha. Odjednom su utihnuli, jer su primijetili Mellani. Paulu je zastao pogled na njoj. Predivna haljina i predivni osmijeh. A onda mu je pogled pao na malenu Paulinu koja je držala Federicovu ruku. Susreli su im se pogledi.

Ona mu se po prvi put nasmiješila nakon prekida i svih svađa. Uspio je pročitati "sretno" s njenih usana. To ga je takoreći zaboljelo.

Gosti su stigli i smjestili se. Utihnuli su, jer su ugledali mladu kako sa svojim ocem korača prema njima. Imala je veliki osmijeh na licu kao i Paulo.

"Danas smo se okupili kako bi ovjekovječili ljubav ovo dvoje mladih. Da li vi Paulo Dybala uzimate Selenu Laurentis za svoju ženu koju ćete čuvati i u dobru i u zlu?"

"Uzimam." To je nekako prenio preko srca.

"A da li vi Selena Laurentis uzimate Paula Dybalu za svog muža kojeg ćete čuvati i u dobru i u zlu?"

"Naravno." Osmijehnula se.

Paulo joj je stavio prsten.

"Možete poljubiti mladu."

Desio se taj trenutak. Mellani je to gledala sa suzama u očima, ali ih je pokušala sakriti. Pljeskala je kao i svi ostali. Nakon ceremonije je počela zabava. Federico je pričao s kolegama iz repke, a Mellani je s Paulinom otišla do Juventusovih WAGS-ica. Pričala je s njima neko vrijeme, a onda je osjetila nečiju ruku na ramenu.
Okrenula se i zbunjeno skupila obrve kada je ugledala Paula.

"Mogu li je primiti barem nakratko?"

"Naravno. Paulina, idi kod Paula." Paulina je prišla Paulu, a on ju je uzeo u svoje naručje.

Malo je tako šetao s njom. Ruke su mu drhtale od uzbuđenja. Primijetio je i njenu mamu. Smije se i sretna je.

"Vjerovatno joj je svejedno." Prošaptao je za sebe.

"Paujo."

"Reci, slatkice."

"Ti jep."

"Hvala." Nasmijao se ostavljajući poljubac na njenom obrazu. "Koliko imaš godina?" Paulina je podigla jedan prstić u zrak.

Ima samo jednu godinu, a većinu toga razumije. Paulo je primijetio da liči na njega.

"Gdje ti je mama?"

"Mama jepa."

"Zaista jeste."

"Ona pjakati."

"Zašto?"

Paulina je samo šutila.

"Mama imati sjiku."

Paula je zanimala ta slika. Nikad ne bi pomislio da je Paulina ovoliko pametna.

"A tata?"

"Papa Fedejico." Nasmijala se.
To ga je zaboljelo.

"Idemo te odvesti mami." Prišao je stolu za kojim je sjedila Mellani.

"Evo je." Pružio joj je Paulinu, te su im se ruke dodirnule, a pogledi susreli. "Prava je slatkica."

"Hvala, Paulo."

Paulo je otišao do Selene.

"Zdravo, ljubavi." Zagrlila ga je.

"Uživaš li?" Pitao ju je.

"Naravno. S tobom je sve bolje."

(...)

Zabava je bila gotova negdje poslije ponoći. Mellani, Federico i Paulina su ranije otišli jer je Paulina već bila umorna i pospana. Kada su stigli, Mellani je presvukla i uspavala Paulinu, a zatim sjela ispred ogledala kako bi skinula šminku. Federico ju je zagrlio s leđa.

"Šta nije uredu?" Pitao je poljubivši je u obraz.

"Mnogo sam umorna."

"Uredu." Osmijehnuo se i otišao na spavanje.

Mellani je zasvijetlio zaslon mobitela. Uzela je mobitel i otvorila poruku. Bio je poslan s nekog broja. Kasnije je shvatila da je to Paulov broj.

"Na njenom mjestu si mogla stajati samo ti. Samo da si tada rekla da ti nije svejedno."

Zasuzile su joj oči.

"Nemoj Paulo." Prošaptala je, dok joj je jedna suza kapnula na mobitel.

Obrisala je suze i legla. Dugo je gledala u uspavanog Federica i Paulinu. On je spavao s Paulinom u zagrljaju.

A Mellani? Nije mogla zaspati. Sve ju je boljelo.

(...)

Svanuo je 4. dan njihovog boravka u Buenos Airesu. Mellani se presvukla i umila. Paulina je još spavala, a Federica nije bilo. Sišla je u dnevni i tamo zatekla Federica.

"Fede, gdje su moji roditelji?"

"Izašli su van."

"Aha." Sjela je do njega.

Primijetila je njegovu torbu pored kauča.

"Zar si već spremio stvari? Nisi mi rekao da idemo."

"Idem ja, ali ti ne ideš."

"Zašto? Vraćaš se zbog kluba?"

"Ne." Odmahnuo je glavom.

"Nego?"

"Vidi Mellani, razmišljao sam i shvatio nešto. Najbolje je da odem."

"Zašto? Je l' se nešto desilo?"

"Ne, nego.."

"Daj, Fede, ne plaši me. Reci šta je."

"Želim da raskinemo."

"M..molim?" Glas joj je zadrhtao kao i ruke. "Zašto?"

"Tako je najbolje za nas."

"Ali, Fede.." Zasuzile su joj oči.

"Mellani, volim te i znam da i ti mene voliš. Ali, ne voliš me koliko i njega. I on voli tebe. Uvijek je bilo tako."

"Fede, molim te." Suza joj se spustila niz obraz.

"Ne brini, nisam ljut." Osmijehnuo se. "Tako je najbolje. Ti si stvarno super osoba i predivna majka. Mjesto ti je pored Paula, a ne pored mene."

Mellani je to ubijalo. Suze su se non-stop spuštale niz njeno lice.

"Nemoj plakati. Ne želim da me po tom pamtiš." Obrisao joj je suze.

"Fede, žao mi je."

"Nema ti zašto biti." Osmijehnuo se milujući je po kosi. "Nisi ti kriva. Tako je najbolje. Možemo ostati prijatelji?"

"Naravno." Klimnula je glavom.

"Imam avion za sat vremena, pa bih trebao krenuti." Uzeo je torbu i krenuo.

"Čekaj." Zaustavila ga je.

"Reci." Samo mu je potrčala u zagrljaj.

"Vidimo se, Fede."

"Naravno." Poljubio ju je u obraz i otišao.

Mellani je samo pala na koljena i glasno zajecala.

(...)

Mellani je svo vrijeme sjedila u dnevnom i gledala u jednu tačku.

"Zlato, jesi dobro?" Osjetila je majčinu ruku na ramenu. "Gdje je Federico?"

"Otišao je. Mama, prekinuli smo." Zagrlila ju je i plakala na njenom ramenu.

"Dušo, smiri se."

"Ja sam grozna osoba. Nesvjesno sam ga gurala od sebe."

"Šta ti je rekao?"

"Shvatio je da je meni mjesto pored Paula, a ne pored njega."

"Neka, Mellani. Smiri se." Mama ju je milovala po leđima. "Nemoj zbog Pauline. Mala je i ona. Počet će plakati."

"Uredu." Klimnula je glavom i obrisala suze.

Paulo je sjedio u svlačionici i spremao se za da krene kući s treninga. Kada je stigao, Selene nije bilo. Zvao ju je par puta, ali se nije odazvala. Uzeo je mobitel i vidio poruku od nje.

/Selena je. Bio si mi dobar. Za jednu noć. Nažalost, iskoristila sam te. Tako si sladak kad si naivan. Pusaa./

Paulo je samo prešao sakama po licu.

"Idiote." Lupio je šakama od stol.

Uzeo je mobitel i ušao u galeriju. Imao je poseban album za slike na kojima je su on i Mellani.

"Tako mi je žao što te nisam znao čuvati. A bila si najbolja. I sada si. Ti si ta. Jedna, jedina, neponovljiva."

Mellani su predvečerje stigli koferi s njenim stvarima iz Torina. Bila je i mala kartica zakačena za jedan od njih.

"Grazie❤"

Pokušala je ne zaplakati. Odnijela ih je u sobu i ostavila u ćošku. Paulina je sjedila na krevetu i igrala se svojim plisanim igračkama.

"Ljubavi moja malena." Poljubila ju je u obraz.

"Tata."

"Otišao je kući."

Paulina ju je samo zbunjeno gledala.

"Mama i on više ne živjeti zajedno." Pomilovala ju je po kosi.

Ponovo joj je zazvonio mobitel. Poruka sa istog nepoznatog broja.

/Čekam te na starom mjestu. Tamo gdje ljubav počinje./

"Sada ili nikada." Dobaci njena savjest.

-Jedan dio do kraja... 😋

-Ostavite VOTE i KOMENTAR!