48 deo
KRISTIJAN
Kristijan: "Dobar dan, ja sam buduci zet." Zeni se odmah pojavi osmeh na licu, pruza mi ruku. Valentina samo prvrve ocima dok se nas dvoje zdravimo.
Jasmina: "Mnogo mi je drago sto vas upoznajem." Oci joj sijaju iz srece, izgleda da je Valentina pricala o nasoj vezi svojoj porodici.
Kristijan: "I meni je drago sto vas upoznajem." Valentina nam razdvoji ruke.
Valentina: "Najbolje ga preseli u nasu kucu!" kaze ironicno te doda "Mi smo svakako zavrsili sve."
Kristijan: "Ima nade, ima." obracam se njenoj majci.
Valentina: "Pozdravi zenu." kaze drsko, a njena majka sagne pogled. Nije me sramota braka sa Katarinom niti toga sto sam bio sa Valentinom dok smo jos u braku. Ja znam kakav sam bio sa Katarinom i kakav je nas brak bio.
Kristijan: "Sledece nedelje se razvodimo." Pavle se zagledao u Valentinog konja, ni ne slusa sta mi pricamo. Svakako on ne bi mogao razumeti ovo jer je mali jos uvek.
Jasmina: "Ostavicu vas da razgovarate." Pruzi ruke Pavlu te pogleda u mene kao da trazi dozvolu. Kako divna zena, samo sam klimnuo glavom da ga moze uzeti. Potrebno mi je malo vremena sa Valentinom, da ona malo spusti loptu. Pavle, iako je ni ne poznaje, daje joj svoje ruke. Prebacim ga preko ograde i on drzeci se za ruku sa Valentinom majkom ode.
Kristijan: "Moramo da razgovaramo." Valentina negativno odmahne glavom.
Valentina: "Nemamo o cemu."
Kristijan: "Molim te. Saslusaj me. Ukoliko te ne uverim, prestacu da insistiram na nama." Pogleda me znatizeljno, razmislja.
Valentina: "Dobro!" uzvikne te doda "Obecavas da ces prestati da me nerviras ukoliko te saslusam." Potrvdno klimnem glavom, a ona preskoci ogradu i predje do mene. Krenula je niz malu nizbrdicu, ja sam ostao u mestu jer ne znam gde ona misli da ide sada.
Kristinan: "Gde si ti posla?" Upitam, ona se okrene.
Valentina: "Ne mislis valjda da razgovaramo ovde?" Puta ironicno sa podignutom obrvom, ja slegnem ramenima i dodam "Mislio sam da cemo uci u kucu i razgovarati." Valentina se nasmeje cinicno, potrcim do nje i stignem je.
Kristijan: "Zasto se smejes?"
Valentina: "Nemoj da se predomislim, ne zapitkuj mnogo." Kaze, a ja odmah zacutim. Ponovo se zacereka i kaze "Dobro, nisam mislila bas bukvalno da cutis. Pricaj, ali me ne nerviraj."
Kristijan: "Tebe nervira i sto disem." Kazem ironicno. Jedva hodam jer je bas strmo, ona samo pici. Nisam navikao na ovo, ona je rodjena ovde. Logicno je sto se ovako dobro snalazi.
Valentina: "To je cinjenica." Okrene se ka meni, bila je par metara od mene, te kaze "Zasto si tako siguran da ce sve biti super nakon sto te poslusam." Stanem naspram nje, zadenem joj kosu iza uha i sa osmhom odgovorim "Znam da hoce." Samo odmahne glavom i prodje. Jos neko vreme smo koracali u tisini, sve dok nismo stigli do tog jezera u sumi. Bilo je nekoliko stabala drveca, a onda voda. Rekao bih da je to jezero, ne vidim mu kraj odavde.
Kristijan: "Ovo je jezero?"
Valentina: "Da, i jako je duboko." Kaze, ja se odmah setim kako sam je spasao iz onog bazena od dva metra pa se nasmejem.
Kristijan: "Naucicu te da plivas, obecavam." Valemtina sedne ispod drveta u hlad, ignorisajuci moju recenicu. Kao da ocekuje da pocnem. Pridruzim joj se te sednem do nje.
Valentina: "Dan prolazi Kristijane.." Upozori me da je vreme da krenem.
Kristijan: "Znam da sam ispao budala, ali ja tebe ne mogu da pustim." Slegnem ramenima i dodam "Srecan sam posle toliko vremena, ne mogu da pustim da tek tako odes od mene. Pogotovo sto znam da ni tebi nije svejedno."
Imam potrebu da vam se
zahvalim na podrsci. Niste svesni
koliko meni sve ovo znaci. Srecna sam jer vam se moja prica dopada, hvala jer je citate(komentarisete, glasate za delove) Za mene je sve ovo jedan ogroman uspeh. Ne smatram da sam previse dobra u svemu ovome, smatram da imam mnogo da ucim jos, ali sam zadovoljna svojim radom do sada i smatram da mi ide dobro. Jedna osoba mi se javila i ocekivala da imam duplo vise godina nego sto imam😅 Ponosna sam na sebe, jer sam ja pre svega samo obicna srednjoskolska, a moje price citaju neke zene koje su cak i u braku. Jos jednom se svima zahvaljujem, nadam se da ste zadovoljni mojim pisanjem. Ukoliko imate neke kritike ili nesto slicno, sve rado prihvatam, trudicu se da uvazim vasa misljenja i ispravim to sto neko od vas smatra da bih trebala ispraviti :)
Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro