41 deo
VALENTINA
Cim sam izasla iz bolnice, otisla sam u firmu da dam otkaz. Zatim sam otisla u svoj stan i krenula pakovati stvari. Aris dolazi do mene, kleknem i krenem ga maziti. I njemu ce biti lakse kod mojih. Samo se brinem kako ce se uklopiti sa Crnim i Zucom, jesu oni bili zajedno kao stenci ali proslo je dosta vremena od tada. Mozda su se zaboravili, Crni uopste ne voli goste pa se zato brinem za Arisa. Pozivam mamu kako bih joj javila da dolazim. Ukoliko mi je ostalo jos mesec dana zivota, ne pada mi na pamet da ga provedem ovde u gradu sama. Provescu ih sa svojom porodicom na imanju, dosta mi je ovog stana. Majka mi se nije javila, samo sam joj poslala poruku da veceras vracam kuci.
-
KRISTIJAN
Pavle je pusten iz bolnice, upravo smo se vratili iz iste. Nosim ga u narucju.
Pavle: "Jel mogu da budem u tvojoj sobi?" upita me snuzdenog ppgleda.
Kristijan: "Naravno. Bicemo zajedno" pogledam u Katarinu te jasno naglasom " nas dvojica." Nemam zelje da je gledam uopste. Radije bih je izbegavao. Ulazim u svoju sobu i spustam Pavla na krevet, Katarina mu je prisla.
Katarina: "Jel si bolje?" samo je klimnuo glavom, a ona je dodala "Zelis li nesto?" Zazvonio mi je tefon, i ja sam izasao. Javio sam se Nenadu.
Nenad: "Gde si covece?" povice.
Kristijan: "Pavle je imao visoku temperaturu, sada smo kuci. Sta je bilo?" Pricao sam tise jer sam se nalazio pored vrata sobe.
Nenad: "Valentina je dala otkaz, upravo sam saznao." Kaze smireno.
Kristijan: "Sta pricas ti?" poceo sam se buniti "Kako ona moze da da otkaz?"
Nenad: "Ne znam, cuo sam da je rekla da se vraca kod svojih."
Kristijan: "Ona ne moze da ode iz firme, ja njen otkaz jos uvek nisam prihvatio." Vec sam poceo da vicem i Katarina je izasla iz sobe, samo sam prevrnuo ocima. Pokazala je da budem tisi zbog njega, iovako ne nervozan jer je bolestan. Krenuo sam silaziti niz stepenice.
Nenad: "Sto meni to pricas?!" pobuni se te doda "Nisam ja ona, eto dala je otkaz. Sta znam." Samo sam prrkinuo vezu i odmah je pozvao. Kako se nije javila, odmah sam se uputio ka njoj.
-
VALENTINA
Kristijan me je zvao, verovatno je saznao da sam dala otkaz. Nisam se zelela javiti jer ne zelim da pricam sa njim uopste. Vracam se kuci, svakako. Spakovala sam sve svoje stvari i stavila ih pored vrata. Culo se zvono, Aris je isao za mnom kada sam krenula da vrata. Cim sam ih otvorila, pocela sam ih zatvarati jer sam videla da je to Kristijan. Stavio je ruku na vrata i nisam vise zelela da se mucim.
Kristijan: "Stvarno?" Kaze ironicno i udje. Gledao je u kofere i onda mu je Aris prisao. Kreni da lajes Arise, oteraj ga. Kada vec ja ne mogu. Uzdahnem, Aris se ponasa ko da mu je Kristijan rod rodjeni. Kristijan ga je krenuo maziti.
Valentina: "Zasto si dosao?" Kristijan se upravio i pogledao me u oci.
Kristijan: "Kako si?"
Valentina: "Kao sto izgledam." Blago sam se nasmejala.
Kristijan: "Ides?"
Valentina: "Nemam razloga da ostanem." rekla sam te slegna ramenima.
Kristijan: "A ja? Zar ja nisam dovoljan razlog da ostanes?"
Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro