2. DEO: next part in my life..
"Mogu li preci preko svega i ostaviti tako bitan deo zivota za sobom?...zakoraciti na sledeci stepenik odrastanja i utihnuti...
Nemam hrabrosti, kukavica sam..
Tesko je, priznajem..samo tako da zaboravim 8 godina mog zivota...silni treninzi, iscrpljivanje, ubijanje da bi dosao do useha i dotakao vrh svega..
Svaki put skinuti baletanke posle nastupa i zateci krvave prste i prste koji drhte, imati bolove u misicima..
Meni je to bilo sve...
Sve bih dala da mogu iste te krvave prste da vidim opet na sebi...
Ali nema..zivot teram dalje..
Ali secanja i uspomene ostaju..
Kao obezbedjenje u pozoristu cu moci stalno da gledam pripreme, treninge i uzivam u mojoj rani na srcu..."
Odlozila sam hemijsku na sto i zaklopila svoju svesku...
Ona je meni predstavljala moj mali imaginarni svet, svet misli i mojih teorija...
O
tajila sam se sada u njega..ili ti pola sata pre odlaska na moj posao..
Da, obezbedjenje u pozoristu..
I to pazim sta ljudi rade na svakoj predstavi, operi i slicno..
Nista bolje nisam mogla da zamislim..
Da cu stalno biti prisutna u svetinji pozorista, gledati teatralne igrace, plesace, glumce i pevace...
Za mene ne postoji nista lepse..
Mogla bih ceo zivot da provedem tamo..
Razmisljajuci o tome sam cesljala svoju dugu crnu kosu i ispravila siske peglom, stavila malo sminke i parfema...
Obukla se i krenula...
Otvaraju mi se nova vrata zivota...
Nadam se da ona svetle punim sjajem i cekaju me, zovu sebi...
Uplaseno sam dosla do pozorista, pokazala karticu obezbedjenju ispred i usla....
Uhh..danas cuvam 3 probe...
Znaci, skoro ceo dan nisam kuci...
Hah, meni odgovara...
Usla sam lagano na scenu i zatekla koleginicu..
Ozario joj se osmeh na licu pa tako i meni...
Dosla sam do nje i pozdravile smo se...
"Cao Luna"
"Cao cao"
Nasmejala sam se i sela do nje..
"Ummm, Erika?"
"Da?"
"A koliko dugo cemo biti na poslu?"
"Uuuu, duuuugo"
"Hahahah, pa koliko?"
"9 uvece"
Nasmejala sam se i klimnula potvrdno...
Pogledala na scenu...
Nasmejala sam se toplo i zaigralo mi je oko srca..
Kroz telo su me prosli zmarci...
Sve me je podsetilo na detinjstvo...
Ta velika scena...klavir pored...
Prekrivac...
Kostimi..pevaci se raspevavaju..
A balerine.....
Zavijaju svoje noge i obuvaju baletanke...
Tu mi je spao osmeh sa lica...
Secala sam se tih dana gde sam ja bila ta koja je zavijala noge i obuvala baletanke...
Srce me je zabolelo i preseklo me je u grudima...
Zasto?...zasto je moralo to da se desi...
Zasto sam odlutala i nezgodno stala...pala....
Tetive raskidala i zauvek sebe eleminisala iz sveta baleta...sveta kojem sam pripadala...
Zagrizla sam donju usnicu kako bih prigusila svoje suze...
Bilo mi je mnogo tesko gledati ih kako se razgibavaju, dizu noge u vis....
Izdahnula sam drhtavo i spustila glavu...
Zar cu zauvek ovako patiti..
Dok ih gledam kako igraju i ja dobijam zelju da i sa nesposobnom nogom stanem na baletanke...pa taman mi to bilo i poslednje...
Zauvek cu patiti za tim...nikad necu odrasti i preci preko toga...
Iz misli me je trgao menadzer koji je trcao za nekim momkom i blebetao mu nesto...
Obratila sam paznju..
"Moras biti najbolji, moras se dokazati, zato si i ovde, nemoj me izdati"
"Da da, znam, nemoj me toliko smarati"
Odgovorio mu je malo drsko decko u crnom duksu, farmericama i timberland crnim kanadjankama..
Drzao je jednu ruku na kuku a drugom je drzao papire na kojima se nalazio tekst...
Hodao je unaokolo a taj dekica od menadzera za njim smarajuci ga..
"J...k...k.. molim te, shvati ovo ozbiljno-"
"A sta se to pa ovde shvata neozbiljno? Vec si mi i sam rekao da sam ovde doveden zbog predstava"
"Pa to ti i govorim!"
"Pa shvatio sam to vrc prvi put, ok?! Ne moras mi 100 puta govoriti! Nisam balavac!"
Prisla mu je sminkerka i nanosila sundjercicem puder na njegovo lice, olovkom popravljala ajlajner i necim mu brisala znoj sa vrata i cela...
Gledala sam ga...
Ali nisam ga lepo snimila...
Glava mu je bila spustena...
Kosa mu izgleda tako svilenkasto, mekano...svaka dlaka je na svom mestu...
A njegove ruke su prekrivale vene koje su se mogle videti iz poslednjih redova...
Ali...nisam razumela..
Kako se zove?..
Nije mi poznat..
A i kako da bude?..
Nisam bila u pozoristu na predstavi vec 4 meseca....
Mora da je nov mladi izvodjac...
Ali ne bih mu dala vise od 22..
Previse je zbogan da bi imao i malo vise...
"A dobro je, mani me"
Rekao je sminkerki i nastavio dalje da hoda a ona se povukla...
Zar je tako...ne znam..
Uobrazen? Brzobrazan?..
Nije mi jasan...
Ali dobro...
"Znas da je ovo sada mjuzikl?"
Pogledala sam Eriku koja mi je postavila pitanje...mahnula sam glavom u znak ne..
"E pa....nece biti opere, hvala bogu, glava mi puca od njih", zakikotala sam se...
"Bice nezno pevanje, malo visi tonovi i to...balet, klavir i klasika..."
"Mmmm, svidja mi se kako to zvuci"
"Daaa, a glavnu ulogu tumaci taj klinac"..
Pa i mi smo klicni..
Erika ima 28 godina....
Ja imam 24 godine...(preskacem puno godina i to nisam napomenula...izvinjavam se)
Tako da..
"A kako se on zove?"
"Nemam pojma...samo znam da ima 22 godine i da je uzasno zbogan za svoje godine..a da ne spominjem koliko je popularan..", nasmejala sam se i klimnula glavom...
Izgleda da sam ga dobro procenila...
Ima 22 godine..
"Jeon!", pozvala ga je neka zena, on pogledao ka levo...
"O ma daj, po koji put me merite?"
Snajderka izgleda...treba da mu sasije kostim...
Prisla mu je..
Uzela metar i obavila oko struka..
"Haaaa, koji put mi merite struk? Zar ne moze to jednom pa aj vozi..", izmerila mu je struk pa i obim butine...
"Mladicu, nisam ja kriva sto ste vi na dijetama i stalno se smanjujete, a posle kada se smanjite kostim vam je prevelik..
Juce ste imali obim struk 76, danas je 72!"
Podigla je nos i otisla sva uvazena...
To je stara snajderka u pozoristu i najbolja od svih...ali i naporna...
On je prevrnuo oci i podigao glavu...pogledao u sedista..
A ja sam mogla jasno da mu vidim lice...
Ostala sam blago receno u soku...
Bio je savrsen..
Bledo lice sa ostrim crtama..blago popunjene usne i crne oci...
Presijavao se od lepote...
Samo sam zacutala i rasirila oci...gledala i dalje u njega...
Nisam odvajala pogled...
On je gledao ko je sve na sedistima i spazio mene i Eriku...
Srce mi je jace zalupalo...
Ima umiljat i blag pogled...
Nekako...smiruje i opusta, stvara osmeh na licu i crvene obraze...
Izgleda kao andjeo...
A iza tog lica andjela se kriju rogovi djavola...
Ali...tako je...ne znam...
"Opet novo obezbedjenje?", pitao je devojku koja mu je prisla i namestala vec savrsenu kosu...
"Da"
"Kako se zove ova pored Erike?"...
Rasirila sam oci...
Zasto bi ga zanimalo kako se ja z-zovem?...
"Ohh, ona je Luna"
"Aha"
Rekao je i opet me pogledao...
Zaledjeno sa crvenim obrazima sam ga gledala kako me strelja pogledom...
Nisam nista progovarala niti se micala....hipnotisalo me je njegovo savrseno lice...
Izdahnuo je i pogledao..
"Majkleeee, gde je moj sok?!"
"Stize!"
Dosao je do njega neki decko i poneo mu sok..
Otvorio ga je i krenuo da pije...
Na to sam jos vise zabola...
Njega adamova jabucica se ritmicno kretala kako je on gutao sok...
Vrat mu je bled, oznojan, savrsen...
On je ceo savrsen...
Nisam skidala pogled...oci su mi se presijavale gledajuci u njega...
Ispio je pola soka, zatvorio ga i dao nekoj devojci koja je samo jurno prosla pored njega..
On je jos jednom pogledao u papire..
"Mozemo li da krenemo?"
"Moze!", rekao je tu rec i time zapoceo celu tacku...
Probu, trening...
Sve je utihnulo, na scenu su izasle balerine i krenule da kruce, igraju oko njega...
Imao je delove gde je on glumio sa njima..pokazivajuci osecanja i emocije kroz odlicnu glumu i mimiku lica me je zadivio...
Zatim....
Je zapevao...
A ja se u zivotu nisam toliko najezila...
Cuo se nezan glas koji miluje usi i odvlaci od svih misli koje kvare ovaj prizor...
Celim telom me je prolazila jeza slusajuci ga kako peva...kako je svaka nota, vibrato i ton na svom mestu...
Svaka visina i niska laga savrseno ispevana...bez i najmanjeg valska, pucanja glasa ili tome slicno...
Bilo je to savrsenstvo koje se retko cuje i uopste postoji...
Tako prelep glas....nikad u zivotu nisam cula...
Toliku tacnost i preciznost..ahh..
Jezila sam se kompletno...
Imala sam osecaj da cu poleteti slusajuci ga kako uziva dok radi ono sto najvise voli....
Dok peva i blista punim sjajem u tome...
Dok savrseno igra, glumi i ostalo...
Nakon prelepih pola sata slusanja kako peva je prvi taj pokusaj bio gotov..
Bio je zadihan, kao i sve balerine oko njega...
"Dobar!"
Rekao je reditelj...
Izdahnuo je i spustio glavu, a balerine otrcale od njega..
Stavio je ruku na celo...
Prisli su mu neki i hladili ga, brisali znoj i slicno...
A tako je prisao i taj menadzer..
Pricali su neko vreme, i...
"Jungkook!! Ti si ovde zvezda i ti ovde blistas i niko drugi...
Molim te mi to do kraja i dokazi!!"
Rekao je malo ljuto menadzer povisivsi ton..
Dosli su i poslednji minuti u pozoristu i polako su se svi razisli...
Erika i ja smo takodje krenule..
Lagano izasle iz sale i uputile se ka izlazu...
Ali iz sobe za zvezde je izasao on...
I iz sve snage se spucao o mene...
"Ahhh", rekla sam i uhvatila se za ruku...
Pogledala sam ga kao i on mene...pogledi nam se susreli....
Nisam verovala moliko je lep tek izbliza, koliko je savrsen i leden...
Nekoliko sekundi je bila tisina, a onda...
"Gledaj kuda ides", rekao mi je mrtvo i produzio ka izlazu...
Ostala sam iza njega i gledala njegovu figuru kako se odaljava i nestaje...
"Glas kao dar od boga..
Lepota kraljevska i nezamenljiva...
Najlepse bledo lice...
Vene na rukama koje me cine bezobraznom...
Kao i oznojani vrat po kojem se krece adamova jabucica...
Crne oci...
Sve to te cini andjelom...
Ali tvoj stav te kvari...
Pravi fleke iz svega predhodnog...
To mi smeta a ne smem to da ti kazem jer ne smem..
Ja sam niko i nista a ti si zvezda..
Zamrzeo bi me zauvek da ti to kaze devojka koja je obezbedjenje....
Kojoj si napunio mozak svojim melodicnim glasom i pogledom...
Priznajem..
Bice tesko sa tobom izaci na kraj....
Jungkook..."
Odlozila sam hemijsku na sto i zaklopila svesku...
Jaoooj, konacnoooo, novi deo!
Nadam se da vam se svidja!
Vot i komentar!
😊😊😝😝✌💘😇👑👑😇💪😈😈☺🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜
Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro