12. DEO: JungKook? Zašto?....
"Dani prolaze u ovom velikom pozorištu, a i ja se veličam po njegovom značaju....
Naime, već dva meseca je prošlo i ja sam igrala i pevala u mnogim predstavama, a naravno, pored mene je na bini uvek bio JungKook....
Velika je stvar opet zaigrati na sceni, zapevati pred toliko ljudi....postati opet zvezda svake pozorišne večeri....
I danas treba da zasijam, da skočim visoko, letim kroz oblake i opet dotaknem tlo....osetim njegove ruke na svom struku i čujem veliki aplauz publike....
Jedva čekam, ovaj dan će biti sjajan!"....
Odložila sam hemijsku pored zatvorenog dnevnika i odjurila u kupatilo....
Započela sam pranje svoje duge smeđe kose, a tako i razgovor u mojoj glavi sa samom sobom....
Razmišljala sam o mnogo toga....koliko je zapravo puno stvari izdešavalo....desilo između nas dvoje....
Prvo se samo gledamo, pa onda gotivimo, pa mrzimo, pa pomirimo, pa smuvamo, pa zajedno zaigramo na sceni, pa zavolimo, pa mi onda on oduzme nevinost....
Tako se sve od jednom i postupno desilo, tako je brzo prošlo ovih par meseci naše veze, a da ja tago nisam ni svesna....
To mi uvek izmami osmeh na lice i rumene obraze....kao i sada....
Tako sam se zamislila i shvatila da sam potrošila svu toplu vodu....o sjajno....
Isključila sam vodu, obavila peškir oko sebe i otišla u sobu....
Obukla sam veš, trenerku i duks, zatim čarape i krenula sam da sušim kosu....
Tako sam je ja osušila i bilo je vreme za pokret....
Uzela sam sve neophodno i sišla dole....tamo su me čekali mama i tata....
"Spremna?"....pitao je umilan glas moje mame te sam klimnula glavom....
Ušli smo u kola i krenuli ka destinaciji zbivanja....
Ubrzo sam ušla u šminkernicu....bila je velika gužva, svi su jurili i žurili....
"Luno, brzo, sedaj za drugu stolicu, šminka!"....
Predala sam toj ženi svoje stvari i poslušala je....
Na trećoj stolici je sedeo JungKook....
Pogledali smo se i nasmejali....
Lagano sam pružila ruku ka njemu, te je i on ka meni....uhvatili smo se za ruke i razmenili poglede....
Videla sam da je bio srećan, ali u isto vreme isprovociran....šta li mu je pitam li se....
"Kasniš"....rekao je njegov anđeoski glas i nasmejao me....
"Šta je tu novo?"....to je zasmejalo i mene i njega....
"Ništa"....pustili smo lagano ruke i prepustili se šminkerkama....
Danas je bila nežna šminka na našim licima, bez ikakvih umrzničkih crteža i pokušaja....jedva je bilo primetno da smo našminkani....
Nakon šminke su nam dali kostime koji su se zasijali na nama....
Obična bela haljina na meni i bele baletanke....
JungKook je takođe bio pojednostavljen....(ideje bez, smišljajte sami xD)
Opet tako jednostavni, a tako komplikovani....to je meni uvek zanimljivo....
Uskoro sam stala iza velike crvene zavese koja me je razdvajala od očiju publike....
Bila sam ovog puta prva koja će biti zatečena na sceni....
Pogledala sam desno i videla JungKook-a, kao i njegovu bivšu partnerku pored njega....
Ja sam joj uzela svaku ulogu koju je trebala ona da izvodi....znam da me mrzi, njeni pogledi mi to govore, kao i rečenice izgovorene preda mnom bez pogleda....
Ona je gledala u mene....po prvi put mi se nasmejala....ali bilo mi je nešto zasmetalo u tom osmehu....
Zatim je bila bacila pogled na JungKook-a koji je tada podigao glavu i pogledao je....videla sam da se namrštio....
Šta je to bilo?....
Uskoro se crvena zavesa podigla i opet je sve počelo....
Bila sam toliko srećna, toliko voljna da igram i nastupam....
Opet smo JungKook i ja zasijali zajedno na sceni....zaigrali u isto vreme i dobili na kraju svakog čina aplauz i vrisak publike, kao i flašicu vode i peškir....
Nakon sat ipo vremena, predstava se završila....
Nakon poklanjanja pred svima, otišli smo iza scene....
"Ohh, gde je JungKook?"....bilo je prvo što sam rekla i zapazila....u sekundi mi je nestao iz vida....
Ali bila sam preokupirana jer su mi svi prilazili i čestitali....
Nakon jedno dobrih 10 minuta sam krenula da lutam hodnicima ne bih li ga našla....
O gde li je, nije mogao u zemlju da propadne....
Ostao mi je još jedan hodnik koji ne vodi nigde....
Prilazivši mu sam čula neke tihe glasove....
Kada sam došla do njega i pogledala niz njega....
U tom momentu, moje oči su se raširile....sve sreća je nestala i srce je krenulo otečeno kuca, a disanje usporava....
Naime, videla sam njega i nju....kako su se ljubili....
On je držao ruke na njenim obrazima, a ona svoje na njegovim grudima....
Krenula sam teško da dišem, nisam znala šta da radim i kako da reagujem....
Stajala sam tako zaleđena 10 sekundi i tada sam osetila suze....samo sam otrčala i čula prigušene zvukove....
"Volim kada sam u pravu, ali kada pogrešim debelo....e to ne volim....
Ovaj dan ipak nije bio sjajan....
Umesto da zajedno, uz šampanjac kao po dogovoru, proslavimo dobro odrađen posao, ja sam odjurila u sobu sa stvarima, velikom brzinom se presvukla i izjurila iz pozorišta....
Videla sam mamu i tatu i nisam znala šta da radim....
Samo sam ćutala sve vreme u putu do kuće i suzdržavala svoje suze....
Kada smo došli, odmah sam odjurila u kupatilo i zaplakala jako....
Sela sam pod tuš i iznova i iznova plakala dok je voda lila po meni....
Nisam mogla da podnesem ovo....zašto se ovo baš meni dešava?....
Pišem ovo dok moj telefon iznova i iznova sija, vibrira i prima razne poruke, a ja propuštam pozive....
Znam da su od njega i zato ne želim da ih vidim, a tek što ne želim da ga čujem....
Samo želim da nestanem...."
Odložila sam hemijsku pored zatvorenog dnevnika i pogledala u telefon....
Vibrirao je, jer me je on zvao....
Prišla sam telefonu i pogledala....
Samo sam ga uzela i iz sve snage zakucala u zid....
Pukao je skroz i video se crn ekran, a čuo se moj plač....
JungKook? Zašto?....
Evo gaaaa, finally!
Sorry guys, nisam imala volje i zelje za pisanjem....sada sam se sabrala i napisala deo....
Nadam se da vam se sviđa!
Vott i comm
Poyy
xoxo
Iskra ^^®
🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜
Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro