Na imanje San Carlos:

U konjušnici je veterinar Silvio pregledao Anabellu, te je počeo skidati zaštitno odjelo i rukavice, te rekao potiho Anabelli: Čestitam curo, postat ćeš majka... Paolo koji je izašao iz boksa van, šetao je nestrpljivo gore dolje po konjušnici, sada kada je vidio da se Silvio skida rukavice, rukom se oslonio na dovratak Anabellinog boksa i još jednom zabrinuto pitao: Doktore, što joj je?... Silvio je skinuo zaštitno odjelo i rukavice, te je uzeo svoju torbu i rekao: Gospodine Martinez, nije joj ništa što neće proći za otprilike 11 mjeseci, naime, trudna je, postat će majka... Paolo nije mogao vjerovati vlastitim ušima i od šoka nije mogao progovorit ni riječi, te je kada je veterinar Silvio iz boksa, tek onda rekla: Trudna, ali kako i koliko je trudna?, nismo dali pariti... Silvio: Trudna je malo više od dva tjedna, to je sve što Vam mogu reći, kako, ne znam, to samo Vi znate... Paolo je malo razmislio, te ga pitao: Oprostite, da vas pitam Anabella je pripitomljeni konj, a bio nam je gost jedan divlji konj, je li moguće da se s njim sama parila?... Silvio je klimnuo glavom i rekao mu: I Anabella je bila divlji konj, nitko nije rođen pripitomljen, odgovor na Vaše pitanje je da, ako ste je tada puštali van da se istrči, sigurno je tada i zatrudnjela.. Paolo se sada rukovao sa Silvijom i rekao: Ništa, hvala vam puno što ste tako brzo došli... Silvio: Nema na čemu, to mi je posao, a Anabellu sada pazite, ako bilo što bude, pišite, pa odmah dolazim, a ovako se vidimo za dva do tri mjeseca... Paolo: Doviđenja... Silvio je otišao tada... A onda se Anabella digla na noge i došla do ogradice gdje je sa druge strane bio Paolo i polizala ga po licu, te ju je on stao milovati po njenoj bijeloj grivi i rekao joj: Čestitam ti curo, dobit ćeš ždrijebe, e da te sada može vidjeti tvoja gazdarica, ali sigurno i može, a hoćeš li ikad vidjeti oca svog ždrijebeta, to ti nitko ne može obećati jer Zeus živi na otoku Trinidadu... Paolo je skrenuo pogled na otvorenu konjušnicu gdje je pogled pucao na drugu stranu livade gdje se nalazila Martinova kuća ili bolje rečeno samo prenočište... Paolo je sada čeznutljivo gledao u tu kuću i mislio na svoju sestru Amaliju koja bi do sada sigurno rodila dijete ljubavi, dijete čovjeka kojeg je voljela, samo da je ostala živa, ali nije, Bog je za nju imao druge planove... Paolo je ponovo okrenuo glavu prema Anabelli koju nije prestao maziti, te joj rekao: Kada već nije tvoja gazdarica mogla roditi, pa da mi sada tu trči nećak ili nećakinja jer ju je prerano Bog uzeo, ali zato će ti roditi malo ždrijebe i nećemo ga dati nikome, odrasti će ovdje uz tebe, Anabella, postat će veliko i jako... Čim je to rekao, u konjušnici je prema njemu trčala Renata i nešto mu nerazumno dovikivila... Kada je dotrčala do njega, još je nerazumno govorila, te ju je Paolo pitao: Ne razumijem te ništa, smiri se, duboko diši, udah, izdah... Renata je napravila tako, ali nije pomoglo, i dalje je nerazumno govorila i Paolo, ma koliko se trudio, nije ju mogao razumijeti... Paolo: Ovako, vidim da si jako uzrujana, ja ma koliko se trudio, ne mogu te razumijeti, pa klimaj glavom ako sam na pravom tragu, a odmahni glavom ako sam na krivom, može?.. Renata je klimnula glavom, a Paolo je pitao: Je li se možda netko srušio?... Renata je klimnula, te je Paolo nastavio pitati: Nije valjda grofica?... Renata je odmahnula glavom, a Paolo je odahnuo jer nije bilo riječ o njegovoj majci, te je pitao: Tko onda?... Renata je sada promucala: Luuuu... Paolo je shvatio, te ju je za potvrdu pitao: Lupita?... Renata je klimnula, te ju je Paolo pitao: Renata, gdje se srušila?... Renata je ponovo promucala: Buuuuu... Paolo je ponovo shvatio njene polurečene riječi, te je ponovo za potvrdu pitao: Kraj bunara?... Renata je kliknula, te joj je Paolo rekao: Dobro, ovako ja idem do nje, a ti mi donesi moju bolničku torbu iz moje sobe, ostavio sam je na stolici i ne brini se, bit će sve u redu, diši... Paolo je ostavio Renatu u konjušnici i već trčao prema bunaru i onesvještenoj Lupiti... Kada je došao do Lupite, Paolo se spustio na koljena do nje, te je prvo provjerio puls i disanje, kada se uvjerio da diše i da ima puls, vidio je da je blijeda kao krpa... Renata mu je sada spustila njegovu torbu, ali još nije mogla govoriti... Paolo: Renata, uzmi torbu i idemo u njenu sobu da ju detaljnije pregledam... Renata je uzela njegovu torbu koju je netom spustila pored njega, a Paolo je uzeo u naručje onesvještenu Lupitu i krenuli su prema kući za sluge... Paolo ju je zabrinuto gledao, ali Lupita nije dobijala boju u licu, nosio ju je koliko su ga noge nosile do njene sobe, znao je da ju mora temeljito pregledati... Kada su ušli u njenu sobu, napokon ju je polegao u njen krevet u njenoj sobi u kući za sluge, Renata mu je dala njegovu torbu, te joj je Paolo rekao: Renata, Lupita će biti dobro, ovdje mi ne možeš pomoći, čim ustanovim što joj je, odmah ću ti reći... Renata je otišla bez riječi, a Paolo je otvorio svoju torbu, navukao sterilne rukavice, skinuo je Lupiti odoru i počeo sa pregledom... Nakon što ju je temeljito pregledao, shvatio je da je trudna već više od tri tjedna, a budući da je Lupita još bila u nesvijesti, iz torbe je izvadio eterično ulje sa mirisom lavande čiji ju je bočicu otvorio i držao ispod Lupitina nosa dok ju je držao za ruku i bio na koljenima pokraj njenog kreveta... Kada je osjetila miris eteričnog ulja, Lupita se počela buditi i u polusvjesnom stanju govorila: Gdje sam?, što se dogodilo?.. Paolo: U svojoj sobi si, srušila si se pokraj bunara, donio sam te ovdje da te pregledam... Lupita je polako dolazila k sebi, te mu je rekla: Gospodine Martinez, kako mi je neugodno što sam se srušila, sigurno mi je povišen tlak, zar ne?... Paolo je odmahnuo glavom, te joj rekao: Ne, nego ćeš postati majka, a tvoj Loreno otac... Paolo je sada spustio bočicu sa eterničnim uljem na krevet, a Lupita je glumila blagi šok, te je rekla: Molim?, hoćete reći da sam trudna?... Paolo je rekao sa smiješkom: Da, trudna si... Lupita: Koliko?... Paolo: Malo više od tri tjedna, iskreno čestitam tebi i Lorenu... Lupita je glumila da je preneražena, te je rekla: O Bože, nije Loreno otac, zatražit će da pobacim... Paolo: Nego tko je, Lupita?... Lupita je zaplakala i rekla: Zar se ne sjećate?, nasrnuli ste na mene mrtvi pijani i silovali ste me na travi... Paolo ju je malo gledao, čitao ju je kao otvorenu knjigu, znao je dobro da je zaljubljena u njega otkada je bila cura, te joj je rekao: Lupita, točno je da se ne sjećam te noći ni dana nakon, ali razvratnik nisam, niti ću biti, pa mi iskreno reci što se dogodilo?... Lupita(kroz suze): Silovali ste me i eto to se dogodilo... Paolo ju je i dalje držao za ruku, što joj je očito godilo, te joj je rekao: Gle, što se mene tiče, možemo slobodno reći da sam te silovao, ti i svi već znate da mi nije stalo do ugleda, ali ovdje smo sami, možeš mi reći istinu, tajna ide s mnom u grob... Lupita ga je sada pogledala, obrisala je suze drugom slobodnom rukom i rekla: O moj Bože, zašto si tako dobar, zašto si tako neodoljiv, evo iskreno ovo se dogodilo, ja sam tebe silovala, ja sam kriva, htjela sam dijete koje će biti na tebe, kada sam te našla onesvještenog na travi sa ispraženom bocom, odlučila sam iskoristiti trenutak, a onda sam te poslije toga čina odvela u tvoju sobu, to je moj grijeh, preveliki grijeh... Lupita je bila izvan sebe tom Paolovom izjavom o iskrenosti, pa mu je zaboravila da mu persira, ali Paola to nije smetalo, već joj je rekao: Lupita, ali znaš da ja nemam nikakvu više titulu, niti se želim ženiti, moja je ljubav moj posao i posvećen sam mu do kraja, a otac ne znam što će učiniti kada mu kažem da sam razvratnik i da si trudna, ali jedno znaj tvoj život i život tvog djeteta bit će u najboljim rukama dok se bude rađalo... Lupita: Ne očekujem da se oženite s mnom, niti išta drugo, samo ne znam što će vam učiniti Loreno kada sazna vijest, rekla sam vam zašto sam to napravila i nisam mislila ništa drugo tražiti, a što se tiče poroda, hvala vam, ali što ako odete u rat, pa vas ne bude?... Paolo: Što god da mi otac i Loreno naprave i ta priča o mom silovanju tebe će uskoro prijeći u neku drugu priču, a u rat idem kad on počne, ali zbog majke i zbog svega ću biti ovdje, ovdje će mi biti baza, pa se ne brini da neću biti tu kada budeš rađala... Lupita: Ali zar se ne bojite da će ova priča o silovanju uništiti vaš ugled kao liječnika?... Paolo: Tko me nije do sada upoznao, neka misli i priča što god hoće, ali tko me pozna, zna kakav sam vrhunski liječnik i neće mi nikad uništiti ugled, a te priče, ponavljam, bit će i proći... Paolo je pustio Lupitinu ruku, a ona se digla u sjedeći položaj i rekla: Još jednom hvala za sve... Lupita se digla na noge i otišla van raditi... A Paolo je sada sjeo na krevet i razmišljao o činjenici da će postati otac djeteta s kojim neće imati ništa, nego će ga drugi odgajati...