Na imanju San Carlos:

Kada su Lucia i Pedro izašli van iz kuće, Lucia je ošamarila Pedra u obraz, tako da je Pedro odmah počeo trljati bolni obraz, te je rekao: Što je tebi, ženo draga?... Lucia ga je gledala puna bijesa, te mu je rekla: Ovo ti je za ono jučer, seljačino jedna seljasta, a da si mi odmah objasnio ono maloprije?... Pedro: Pa gušio sam se, ženo draga... Lucia(bijesno): Nemoj misliti da nisam primjetila, počeo si se gušiti kada sam Anibala pozvala na svadbu, a uništio si bijeli svileni stolnjak nakon što je Anibal rekao da živi u Trinidadu, ajde priznaj koga imaš tamo?, koga imaš, reci mi... Pedro ju je samo šutio i gledao ju je, te je Lucia rekla: Nemaš mi što za reći, šutnjom samo priznaješ da tamo imaš nekoga ili?... Pedro: Ne, nemam nikoga tamo, nikada nisam ni bio tamo, tebe sam zaprosio, tebe ću oženiti, tebe ću učiniti majkom, tebe... Lucia(bijesno): Zaprosio si me jadnim prstenom i na najseljastiji način, grofovska kćer se ne prosi klečeći, a i crno vino se ne pljuje i to ne na bijeli svileni stolnjak, jesi li ti svjestan da ćemo mi biti knez i kneginja za tri mjeseca i moramo se uzorno ponašati jer kada jednom preuzmemo titule grofa i grofice, ove pogreške se neće dopuštati... Pedro: Rekla si da te zaprosim prema instinktu i zaprosio sam te i sada si moja zaručnica, svjestan sam svega... Lucia(bijesno): Nisam mislila doslovno prema instinktu, mislila sam da ćeš barem malo proučiti protokol, a i stolnjak, stolnjak, slušaj me sada dobro, ne znamo do kada će rat trajati, koliko će života odnijeti, prijeti li nam siromaštvo, možda glad i žeđ, moramo dobro paziti na svaku, ali svaku sitnicu kao što je stolnjak koji je sada uništen i drugi put dobro pazi da se to ne dogodi... Pedro: Dobro, pripazit ću drugi put... Lucia je čekala nešto više od ovoga suhoparnog odgovora, te je rekla: Još jedno pitanje, pa idem... Pedro: Reci... Lucia: Voliš li me ti uopće?...Pedro nije znao što bih joj odgovorio, ponovo je samo šutio i gledao u Luciju, te mu je rekla(drsko): Ja se sada idem presvući za jahanje i idem na jahanje i to sama, a kada se vratim, želim čuti odgovor na ovo pitanje i što je ili bolje rečeno tko je u Trinidadu... Lucia se okrenula i ušla ponovo u kuću... Nakon što je Lucia otišla unutra, Pedro se zagledao u daljinu, duboko uzdahnuo i izdahnuo i rekao sam sebi: Molim te, saberi se, riječ je o slučajnosti, ovo je samo slučajno, ovaj čovjek ne može imati baš ništa sa Amaliju, iako je iz Trinidada, ne može, jednostavno ne može, Amalia je mrtva, mrtva je za obitelj i za sve i zato se saberi, jer ćeš se izdati pred Lucijom da ju nisi odveo, kako ti je naredila u Monterrey nego u Trinidad... S tim riječima se umirivao, ali duboko u sebi se bojao Lucije i cijele te situcije sa čovjekom koji se pojavio niotkud, bojao se da će se razotkriti cijela ta prevara u vezi lažne smrti, bojao se da ne završi u zatvoru i još gore da ne dobije smrtnu kaznu zbog svega što je toga dana učinio... Zbog svega što je jučer i jutros prošao, imao je snažnu želju otići vidjeti svoju jedinu pravu ljubav, kraljicu svog srca Emmu, ali znao je da joj je jučer rekao zbogom, te ju nije mogao otići vidjeti, ali čeznuo je za njenim čvrstim zagrljajem i punom ljubavi... Pedro je još uvijek gledao u daljinu, te sa tužnim uzdahom, rekao: Ne kaže se uzaludno tako blizu, a tako daleko i ona daleko od očiju, daleko od srca... Još je neko vrijeme stajao tamo i gledao negdje daleko u daljinu, a onda je odlučio prošetati i koliko je to moguće zabistriti misli... Lupita iz daleka vidjela tu Lucijinu i Pedrovu raspravu, ali nakon što je Lucija ušla unutra, vidjela je Pedrov pogled u daljinu, vidjela je nešto govorio za sebe, ali nije mogla raznati što je rekao, gledala ga je dok nije otišao u šetnju, a onda i ona otišla prema Lorenu koji ju je čekao malo dalje...