"U čemu je stvar Astrid?!"
Bio je zabrinut nakon što sam rekla da mu želim reći nešto jako bitno u vezi nas dvoje.
Nisam mogla više podnijeti Narcissin pritisak. Vjerujem da bi i Draco stajući u moju odbranu samo pokvario tako divan odnos koji je imao sa majkom.
Ja sam neko ko se neće dugo zadržati u njegovom životu, otići ću kako sam i došla, a ona mu je majka i niko na svijetu nije toliko bitan osim nje.

"Razmišljala sam, možda bi bilo najbolje da kažeš Narcissi istinu u vezi nas dvoje."
Iskrena da budem dugo sam mislila o tome, pomislila sam kako će me konačno ostaviti na miru, a i ona će odahnuti dušom.
Prosto, treba da joj kaže da mi nismo nikakav par i da ćemo se razvesti nakon pada Voldemorta kako smo se i dogovorili.
Luci ne bi smio saznati za to, ali ako objasni sve lijepo Narcissi sigurno će shvatiti i prestati sa mržnjom.

"Ne" odmahnuo je glavom, i spustio se na fotelju pored prozora. Prebacio je pogled u daljinu na olujno nebo.
"Ne shvataš, odmah će početi sa svojim planovima kako da me spoji sa Astorijom, a ja to ne želim."

"Oh, nešto se promijenilo od jutros?"
Podigla sam obrvu i naslonila se na vrata.
Njegov izraz lica i skupljene obrve su mi dale dovoljno do znanja da ne bih trebala nastaviti u pravcu kojem sa krenula.
"Reci joj, sigurno će nas ostaviti na miru, a i ona će odahnuti."
"Ne mogu biti siguran da neće reći Luciusu za to."
"Neće, ne brini. Ovo njoj i odgovara."

~

Nakon što sam završila sa tušem i presvukla se u suhu i udobnu odjeću zavukla sam se pod crnu plahtu.
Njega nije bilo u sobi, a nisam imala ni najmanju namjeru da idem provjeravati.
Ne da mi se opet susretati sa njom.
Ušao je unutra noseći dvije šoljice u rukama. Napravio mi je čaj od kamilice koji sam obožavala i uvukao se pored mene.
"Hvala ti."
Otpila sam gutljaj i osjetila kako mi se svako čulo smiruje, uvijek djeluje tako opuštajuće na mene.

"Razgovarao sam"
Tiho je prošaputao, obuhvatajući šoljicu rukama. Pogledao me dok mi je tihi uzdah preletio usnama.
"Kako je reagovala?"
"Šta misliš?"
Osmijehnula sam se i već zamislila nju kako veselo skakuće po kuhinji i priprema svadbu za njih dvoje.
Na trenutak sam ga zamislila u crnom odijelu, a nju u bijeloj vjenčanici.
Toliko sam se potresla i počela drhtati da mi je šoljica sa toplom tekućinom u sekundi skliznula iz ruke.
"Pazi"
Nježno je obuhvatio moju ruku.

"Bila je sretna zar ne?"
Odložio je šoljice na noćni ormar i kratko klimnuo glavom, "nemoj se čuditi, ako već počne da me spaja sa Astorijom"
Sa mukom sam se nasmijala i okrenula na drugu stranu.
Spustila sam glavu na crnu svilenu jastučnicu i ispustila suzu.
Velika sreća je bila što je mrak prekrio moje lice te Draco nije imao mogućnost da me vidi.

"Astrid" Nakon dužeg vremena naše tišine, glas mu je podrhtavao dok me dozivao, "udat' ćeš se za njega, je li tako?"
Osjetila sam kako rukama povlači crnu plahtu koja je prekrivala naša tijela.
"Za Pottera, mislim kad se razvedemo?"
"Draco, zašto me to sad pitaš?"
Rukom sam prekrivala usne i stiskala zube kako ne bih zaplakala.
"On neće odustati od tebe, voli te." S teškom mukom je nastavio dalje, "kad se sve okonča, ništa te neće vezati za mene."

Bili smo okrenuti leđima jedno drugom, on na jednoj strani kreveta, a ja na drugoj. Oboje u svojim mislila koje nam nisu dale mira.
Razmišljala sam da li sam dobro postupila što sam ga natjerala da kaže Narcissi.
Šta ako stvarno pokuša spojiti njih dvoje.
Kad sam rekla da se plašim da ga ne izgubim zaista sam to mislila, ali što prije prekinem razmišljati o nama kao pravom zaljubljenom paru, poslije će mi biti lakše da se odvojim od njega.
"Ne brini" nekako sam uspjela da se nasmijem i ako je to više ličilo na prigušeni jecaj, "ja sam završila sa ljubavi."

~

Ne znam ni sama kad sam uspjela da utonem u snove.
Često dok sanjam lijepo poželim da se nikad ne probudim i da zauvijek ostanem u toj lepršavoj mašti.
No, noćas me trebao neko probuditi jer mi se tuga obmotala oko srca i zaposjela grudi.
Sanjala sam kako moj čovjek odlazi u ruke druge žene, kako sve samo posmatram i ne radim ništa jer nisam u mogućnosti za to.
Kao da sam zarobljena u drugoj dimenziji, posmatram ih, a nema glasa kojim bih ga dozvala i rekla mu da ga volim.

Do mene su dopirali depresivni zvuci i vraćali me nazad u njegovu sobu.
Opet nije bio tu, a sa prvog sprata iz velike trpezarije čuli su se teški i otužni zvukovi klavira koji su se stapali sa munjom i kišom.

Brzo sam obukla njegovu duksericu i na prstima prošla pored Narcissine i Lucijeve sobe.
Čini se da ni oni nisu spavali, već su slušali kako njegovi dugi blijedi prsti udaraju po tipkama.
Posmatrala sam ga sa vrha stepeništa.
Nakrivio je glavu i zatvorio oči.
Prsti su mu tako divno klizili, a zvukovi koje je proizvodio stvarali su trnce duž mog tijela.
Osjećala sam svu njegovu tugu koju je izražavao putem umjetnosti, baš kao što bih ja ostavljala depresivne boje po bijelim listovima.

Laganim koracima sam mu se približila i obgrlila vrat. Ostavila sam jedan nježan poljubac i spustila glavu na njegovo rame.
I dalje je svirao, ali sad kao da je mijenjao raspoloženja i ovaj put je zvuk dobio notu topline i ljubavi.

Prekinuo je, i povukao me sebi u krilo.
"Astrid"
Šaputao je na moje uho. Njegov topli dah me grijao, a menta me smirivala.
Ove noći previše je bilo depresije i tuge da bih bilo šta radila. Samo bih voljela ležati na njegovim grudima.
"Ne smiješ da me napustiš."

Nisam imala predstavu šta da mu odgovorim. Znamo oboje da će doći trenutak kad ću otići. Ne znam zašto, ali podrhtavao je u mom zagrljaju, dok mu je glava bila spuštena na moje grudi.
"Draco" lagano sam palcem usmjerila njegov pogled prema meni.
Posmatrao me sa puno sjete i očima ispunjenim suzama.
"Oprosti mi" prošaputao je i nakrivio glavu, te lagano prešao rukom po mom obrazu.

Blago sam mu se nasmiješila i uputila mu zbunjen izraz lica.
"Zbog danas Astrid, za moje ponašanje.
Jutros sam pričao o njoj samo da te iznerviram, a danas kad sam te vidio u njegovom zagrljaju" zastao je i zatvorio oči, opet me čvrsto privukao sebi i spustio glavu na moje grudi, "lavina emocija se pokrenula, ne mogu gledati tuđe ruke na tebi." Prošaputao je, i lagano rukama prelazio po mojim leđima.

Duboko sam udahnula i pomjerila se od njega.
Iako sam osjetila leptiriće u stomaku, jer mi je priznao da je ljubomoran, plašila sam se da poslije ne pati, šta ako se i on zaljubi?

"Oprošteno ti je Draco, no ne želim onakve ispade, lijepo smo rekli da među nama ne smije biti osjećaja."
Podigao je svoje sive oči prema meni i zagrizao usnicu, "šta onda za tebe da kažem, bila si ljubomorna na Astoriu?"

Prešla sam sa druge strane klavira i prelazila prstima po crnoj površini sklanjajući ujedno i prašinu koja se nakuplja jer Draco rijetko kad svira.
Luci mi je rekao da po njegovoj muzici mogu prepoznati kad je tužan, jer jedino tad se prepusti tom svijetu glazbe koji na njega djeluje opuštajuće.

"Draco, previše smo se opustili, ne umijemo se kontrolisati-"
"Pa je najbolje da se udaljimo ?"
Prekinuo me upola i klimnuo glavom, "ako ti tako želiš."
To je ono što sam željela reći ali na malo blaži način. No, to i jeste najispravnija odluka.
Bar će on ostati cijelog srca, moje je i onako u komadićima i nema opcije kojom bih ga zaliječila.

Nisam imala predstave da će ga ova odluka pogoditi, pokupio je svoje stvari za spavanje i legao na kožni kauč u sobi, dok je meni ostavio cijeli bračni krevet.
"Čemu to?"
"Ne želim spavati sa tobom u istom krevetu, naviknut' ću se."

Naravno da se u životu sve dešava sa nekim razlogom, svaka odluka ima svoju težinu.
I ova večeras koju smo mi donijeli, koštaće nas onako divnog odnosa.

~

"Pogledaj Astrid, sviđa li ti se ovaj ukras?"
Narcissa mi nije dala mira za doručkom, pokazivala mi je isječke iz Dnevnog Proroka i prebacala hranu na moj tanjir.
Draco je nezadovoljno gurkao omlet i skoro pa ništa nije pojeo.
Luciusu je sve čudno bilo, prvo moj i Narcissin odnos, a onda i Dracova zamišljenost.

Ustala sam iza stola kad više nisam mogla podnijeti njenu pretjeranu ljubaznost uz izgovor da kasnim na posao.
Draco se nije udostojio ni da me pozdravi, već je pregledao poruke na telefonu.
Lucius nam je svima nabavio po jedan, kad su iz Ministarstva javili da ne bi bilo loše da svi obezbjedimo sebe zbog sigurnosti i lakšeg javljanja ukoliko smo u opasnosti.
Svi su govorili da se nešto sprema, i ako ja nisam imala pojma, a nije da me puno interesovalo.
U početku smo imali problema dok se nismo navikli na sve to, ali kasnije nam je dobro došlo.

"Mogao te Draco odvući"
Lucius se ubacio i lagano ga laktom pogurao kako bi ovaj usmjerio pažnju na nas.
"Gdje ?"
Skupio je obrve, "nema potrebe Luci, sama ću ja, a i dobro će mi doći da malo prohodam."
"Draco uostalom danas neće na posao."
Narcissa se ubacila i zadovoljno naslonila na stolicu.
"Doći će Astoria da idemo u kupovinu, nadam se da ćeš nas odvući i pomoći nam. Provest' ćemo malo kvalitetnog vremena skupa"

Pogledali smo se i oboje pomislili na isto 'počelo je', dok je Luci skupljao obrve.
"Jesi normalna ti? Za šta će vam ?! Nigdje on ne ide, ja ću vas odvući."
"Luciuse, oduzeli su ti dozvolu još prije mjesec dana."
Zadovoljno je klimnula glavom, dok se Lucius crvenio.
"Nije problem, odvući ću ih."
Mirno je dodao, i obrisao usta maramicom, "izvinite me"
Prošao je pored mene i uputio se u sobu na sprat.

Pozdravila sam se sa Luciusom i Narcissom.
Prije nego sam i izašla Luci me zovnuo i zamolio da pričekam ispred.
"Astrid" zatvorio je vrata, "šta se dešava? Jeste se posvađali? Je li Narcissa nešto uradila?"
"Ništa Luci, ne brini. Draco je malo nervozan ovih dana, vjerovatno zbog posla."
"Sigurno?"
Nekad me njegov pogled podsjećao na Dracov, nisam vjerovala da ovaj čovjek umije biti razuman, ali pokazao se kao izuzetno dobar.
"Sigurno"
Nasmiješila sam mu se i požurila prema Ministarstvu.

Taj dan na poslu mislila sam da nikad neće proći, konstantno sam razmišljala o tome gdje je i šta radi.

Jesu li mu već napunile glavu lažima?

Da li misli o meni, ili mu crnokosa vještica muti pamet ?!

Svako malo sam provjeravala telefon i nadala se da ću ugledati zelenu obavjest na ekranu i njegovo ime.
U meni je opet i previše inata i ponosa da bih utipkala nekoliko brojeva i pozvala ga.

"Astrid, završavamo ranije danas"
Oscarova glava je provirila na vrata moje kancelarije.
"Zašto to?"
Podigla sam pogled sa silnih papira prema tatinom drugu koji je zabrinuto skretao pogled kroz kancelarijski prozor.
"Bezbjednost Magičnog svijeta je ugrožena, danas se desio prvi bijeg iz Azkabana" otpuhnuo je nervozno i kršio prste "Dementori su uspjeli da pronađu Bellatrix i vrate je nazad, no opet se trebamo paziti."
Klimnula sam potvrdno glavom još nesvjesna da će sve ovo ubrzo biti i previše povezano sa mnom.
"Zovni Draca, bolje bi bilo da dođe po tebe, nije sigurno da hodaš sama."

Utipkala sam njegov broj i prebacila na slušalicu, dok sam oblačila svoj tamno plavi kaput.
Oscar se izgubio i požurio kući, ženi u zagrljaj.
Odzvonilo je par puta, nakon čega se ona javila.
"Leptir? Kakav patetičan nadimak."
Smijeh je odzvanjao sa druge strane žice, dok je u meni sve gorilo.

Zaista je sa njom, čitav dan su proveli skupa i usuđuje se još da me provocira.
Naslonila sam se rukama na drveni stol i udahnula duboko, "treba mi Draco."
"Trenutno je nedostupan."
Prekinula je poziv bez mogućnosti da ga čujem, a možda je i bolje, rekla bih nešto što ne želim i opet bi moja ljubomora isplivala na površinu.

Pokupila sam torbicu, i uzela potrebne dokumente sa stola koje nisam stigla riješiti u toku radnog vremena, pa sam odlučila kod kuće.
Pri izlasku sam se sudarila sa nečijim čvrstim prsima koje su mirisale na cimet i znala sam da je Harry u pitanju.
"Astrid, krenuo sam po tebe."
"Harry upravo izlazim, je li hitno ?"
Stajala sam ispred njega i sklanjala pogled, kako bih se što prije izgubila.
Nije mi godilo ničije društvo trenutno.
"Ne, pitao sam se želiš li da te odbacim kući? Usput mi je, previše je rizično da ideš sama."
Oklijevala sam, jer me Dracova reakcija plašila više od bijesnih Dementora i poludjelih Smrtonoša.

No, naposlijetku sam pristala, zvala sam ga, a javila mi se njegova bivša djevojka sa kojom je proveo čitav dan.
Sigurna sam da moja vožnja sa bivšim neće biti toliki problem.

Uputili smo se prema parkingu, Harry je pričao o Ronu i Mion koji su odlučili da se ubrzo vjenčaju. Arthur je bio van sebe jer mu u porodicu dolazi neko ko tako dobro poznaje Bezjačke stvari.
Molly je zahvaljivala Bogu što će pored toliko muškaraca dobiti još jednu kćer.
Uvijek nas je tako i smatrala.
Čak sam i ja znala provoditi praznike i ljeta u Burrowu, dok sam bila sa Harryijem.

"Nedostaješ im svima."
Isparkiravao se iz garaže, i pustio tihu muziku na radiju.
"Ne bi se reklo, niko mi nije poslao ni pismo da pita kako sam, a ne da su me posjetili."
Naslonila sam glavu na prozor i posmatrala prizor ispred sebe.
Bilo je popodne i svi su se već vraćali sa posla te je gužva bila nesnošljiva.
Na semaforu smo se zadržali i više nego što smo očekivali, auto skoro pa se i nije pomjeralo.

"Astrid, tvoja udaja za Malfoya svima nam je teško pala, niko nije očekivao, posebno meni."
Procijedio je i nervozno lupkao prstima po volanu, "nisi svjesna u kakvom si me stanju ostavila, gasio sam tugu alkoholom. Bio sam depresivan, svakakve misli su mi prolazile glavom."

"Djelimično si i sam kriv Harry, žao mi je zbog toga."
Stiskala sam rukom nogu što od Harryijevih riječi, a još više zbog kašnjenja jer se stvorila velika gužva. Pomislila sam da će Draco da poludi i taman kad sam razmišljala o njemu, zazvonio mi je telefon.
Gledala sam dugo u ime na ekranu i premišljala se da li da odgovorim, dok nisam čula njegov glas, "javi se, ako će ti biti lakše slaži da si još u Ministarstvu."

Pritisnula sam zelenu slušalicu nakon čega sam čula njegov uzdah.
"Hvala nebesima, dobro si. Gdje si Astrid?"
"Draco, ovaj... zadržala sam se u Ministarstvu."
Harry je očima pratio gužvu ispred nas, ali je preko oka posmatrao i mene.
Nervozno sam lomila prste i grizla usnicu.

"Astrid? Dolazim po tebe, zašto me nisi zvala ?!" Čula sam zveckanje ključeva i lupanje vrata,"Ne miči se, nešto se dešava, dolazim odmah."
"Ne!" Povikala sam na telefon i proklinjala sebe što sam odlučila da lažem, "Draco, sa Harryijem sam, gužva je, on će me dovući."

Naslonila sam glavu na dlan i čekala njegov odgovor kojeg nije bilo, čula sam samo teške izdahe, "dobro Astrid, čekam te kod kuće. Samo požuri, zaista sam zabrinut."

~
Zaista moram da vam priznam da mi je inspiracija za ovaj nastavak bila nikakva.
Ipak, hvala vam što čitate i nadam se da vam se sviđa.
🦋