I naprosto se tuga desi, samo na trenutak, kad si najsretniji i kad konačno pomisliš sudbina mi se osmjehnula, pod ovim nebeskim svodom ima mjesta i za mene, ona dođe iznenada i poremeti sve planove.

Tog dana, tačno pred kraj ljeta, Draco i Astrid su uživali i maksimalno koristili zadnje dane obasjane suncem.
Nakon ukusnog ručka kojeg su u slast pojeli u Diagon Alley, odlučio je povesti u Luna park.
Snape mu je jednom prilikom spomenuo da je Astrid obožavala sve te dječije stvari.
On, Elena i Astrid znali su često otići na vozić smrti i ringišpile.
Međutim nakon Elenine smrti sve je utihnulo, i njihova sreća i sve one sitnice koje su ih ispunjavale isparile su zajedno sa njenim mirisom.

"Gdje me vodiš?"
Astrid je upitala dok je vozio prema sjevernom dijelu grada u najveći luna park napravljen do sada. Primjetio je preko oka kako razgleda stare građevine. Uvijek se posebno radovala kad bi prolazili tim dijelom jer je voljela historiju i sve vezano za nju. Kad bi pogledala prema zgradi koja je sagrađena prije više od dva stoljeća imala je osjećaj kako su duhovi tih ljudi koji su živjeli tad još uvijek pored njih.
Razmišljala je o njihovim životima, navikama i obavezama.
Da li su oni žurili da stignu na svoje obaveze, ili su živjeli mirnijim životom.

Astrid je odisala nekom posebnom energijom koja je čovjeka tjerala samo da razmišlja o radosti života, o proljeću i suncu.
Dracu je baš ona trebala da ga izvuče iz ništavila u koji će igrom slučaja biti upetljan, a da li će Astrid uspjeti i kako dok se i sama raspada.

Parkirao se pred veliku kapiju na kojoj je stajao jasan naziv koji je nosio luna park.
Zatreptala je nekoliko puta svojim krupnim zelenim očima gledajući čas u kapiju, a onda u njega.
Smiješio se dok je posmatrao oduševljenje na njenom licu.
Nije joj trebao pokloniti svijet, njoj je i luna park bio dovoljan za sreću.
Bila je tako skromna i divna djevojka, ništa nije tražila, a zaslužila je sve.

"Ti si divan Draco"
Obavila je ruke oko njegovog vrata, na što su se oboje zakikotali i požurili izaći.
On nikad nije bio na svim tim spravama i čudesima, a ona je poznavala svaku stvarčicu.
"Molim te, autiće moraš isprobati."
Vukla ga je za rukav poput djeteta i pravila razne izraze lica samo da ga natjera da sjedne u taj gumeni oklop u koji ne može ni njegova jedna noga stati.
"Astrid, ne luduj, ne mogu stati u to čudo."

"Prestani, kad može Severus možeš i ti."
Nasmijao se i na samu pomisao profesora Snapea za volanom kako ga djeca gurkaju, a on tiho u sebi psuje da ga ne čuju i vjerovatno smišlja na koji način da kazni Astrid što ga je natjerala na sve ovo.
"Volio bih vidjeti Snapea u ovome"

Suzila je obrve i udarila ga po ramenu dok su se kretali prema autićima, "prvo pravilo gospodine Malfoy ne pravi šale na račun mog oca!"
Povukao je za ruku i spustio sebi u krilo, "ne tako Draco, ja idem u drugi."
"Astrid, želim da vozim dok ti sjediš na mojim nogama."
"Žao mi je dragi takva su pravila."
Ubrzo su se autići pokrenuli, a s obzirom da je prvi put u njima nije imao predstave šta da radi, Astrid i još neka djeca su ga počela udarati sa svih strana, na što su njegovi plavi čuperci raštrkali, i uporno je ponavljao da ga sve boli i da je ovo vjerovatno posljednji put kako se nalazi u ovom čudu.

"I kako ti se svidjelo?"
Radosno je skakutala i jela šećernu vunu.
Odlomila je komadić i prinijela njegovim usnama.
"Užasno, posljednji put da si me natjerala, još uvijek mi je u glavi buka od one dječurlije i muka u stomaku od udaraca."
Bio joj je toliko divan ljutit i prosto je osjetila potrebu da ga samo poljubi.
Obuhvatila je njegovu nadlakticu i okrenula ga prema sebi, par sekundi je gledao zbunjeno, sve dok im nije spojila usne.
Obuhvatio je njen struk i privukao je sebi, vuna se vijorila na vjetru, dok su njihove usne vodile strasan ples.

Draco je po prvi put u životu osjetio istinsku ljubav i sreću, a leptirići koje je on stvarao u Astrid činili su da joj koljena zaklecaju svaki put kad bi položio ruke na nju.
"Možemo li na vrtešku, molim te."

Već je padao mrak i Dracu se zaista nije obilazila još ta vrteška i onako mu je muka od svih stvari danas iz luna parka, ali je nije mogao odbiti.
Sjeli su u jedan dio sami i posmatrali zvjezdano nebo.
Vrteška se na vrhu zaustavila i tako su dobili pregled cijelog grada obasjanog svjetlom iz kuća i uličnom rasvjetom.
Bila je u proljetnoj cvijetnoj haljini, a kaputić je ostavila u autu, te se uvukla u njegov zagrljaj.
"Astrid" tiho je prošaputao, dok je mirisao kamilicu iz njenih plavih pramenova, "hvala ti."

"Za šta Draco?"
Uputila mu je pogled pun ljubavi i nježno otisnula jedan poljubac na njegov blijedi obraz, "jer si mi vratila radost u život."
Vrteška se nastavila okretati, a u Astrid su se smjenjivale emocije.
Bila je sretna što nekome toliko znači i osjetila se kao da je konačno pronašla svrhu u životu.

~

Nesreća je kucala na vrata Malfoy palate.
A kad kažem nesreća, doslovno mislim na Barty Crouch Jr.
Smrtonošu koji je izdao i svoju porodicu i sva njihova uvjerenja kako bi se pokorio Mračnom Gospodaru.

Astrid i Draco se još nisu vratili kući, a Diego, Cissy i Lucius su sjedili za trpezarijskim stolom i mirno večerali, sve dok nisu čuli kucanje.
Dobby je požurio otvoriti vrata, misleći kako se Astrid konačno vratila i da će joj moći pričati o dosadnim patuljcima koji su ga čitav dan smarali, ali umjesto njenog draženosnog osmijeha, dobio je samo jedan ludački pogled od Bartyija.
"Skloni se nesposobnjakoviću."
Odgurnuo je Dobbyija rukom i ušao unutra.

Luciusu je zastao zalogaj u grlu kad ga je ugledao. Barty je bio u Askabanu, i nije moguće da je pobjegao.
Narcissa je suzila svoje plave oči i gledala sa velikom dozom sumnje prema ovom crnokosom mladiću kojem je jedini cilj u životu vratiti Gospodara Tame.
Diego je mirno nastavio jesti svoj obrok misleći kako je to još jedan uvrnuti prijatelj njegovog teče, a kad se Barty direktno obratio njemu, podigao je pogled,
"Ti si sin Bellatrix Lestrange."
Diego je obrisao kut usne maramicom i navalio se na stolicu, "glavom i bradom, kako ti mogu pomoći?"

Smijeh je odzvanjao hodnikom dok su Draco i Astrid ulazili unutra, grlio je čvrsto i svako malo ljubio njen obraz.
"A da si samo mogao vidjeti sebe kad si promašio i onog medu."
"Zato si ti bila savršena."

Barty je radosno poskočio sa stolice, a Lucius je požurio pred Astrid i Draca.
Njih dvoje su bili zbunjeni i iznenađeni nepoznatim gostom.
Draco ga nikad nije imao prilike vidjeti, a još manje Astrid.
"Ko je plavokosa ljepotica?"
Barty je odmah zapazio njenu dugu plavu kosu kakvu je opisivao Voldemort u svojim vizijama.
Namjerio se da mu upravo on dovede djevojku zbog koje ne može da vrati sve svoje moći.

"Moja supruga!"
Draco je uhvatio za zglob i sakrio iza svojih leđa, vidio je u samom Bartyijevom pogledu da mu namjere nisu dobre.

"Dopusti mi da je vidim izbliza."
Polahko je krenuo da kruži oko njih dok je Luciusu probijao hladan znoj preko bijele košulje.

"Draco, plašim se."
Zabrinutim glasom uspjela da je progovori, dok joj se grlo sušilo od straha koji joj je ovaj ludak izazivao.
"Idi u sobu"
Tiho je prošaputao i poljubio je obraz, "doći ću ja odmah."

Žurnim korakom popela se uz stepenice, dok je Barty pratio svaki njen pokret.
Plava kosa vijorila se i otkrila dio ramena, što je njemu bilo sasvim dovoljno.
Mjesec se ukazao i više nije bilo sumnje.
Gospođa Malfoy je zapravo djevojka koja se traži.

Draco je bio na ivici živaca gledajući u čovjeka ispred sebe.
"Ko si ti?!"
Vrisnuo je i uhvatio ga za kragnu kožne jakne.
"Draco"
Lucius se ubacio i odvojio ga od Bartyija.
On se samo luđački osmjehnuo i popravio jaknu.
"Neko ko će ti zagorčati život Malfoy."

"Hajde Barty gubi se odavde."
Lucius ga je gurkao prema izlazu, i sa nestrpljenjem čekao kad će ovaj idiot napustiti njegovu kuću.
"Nisam ti rekao zašto sam tu."
Nasmijao mu se u facu i odgurnuo Luciusove grudi, "došao sam po Snapeovu kćer" proderao se toliko da ga je i uplašena Astrid mogla čuti, "došao sam po djevojku sa mladežom u obliku mjeseca na desnom ramenu."

Diego je raširenih očiju gledao u njihova lica. Svi su imali dozu straha i zabrinutosti.
Dracove ruke su se tresle, dok su mu se grudi teško dizale i spuštale.
Činilo mu se da gubi dah i tlo pod nogama.
Zar je moguće da je djevojka koju i on traži da bi oslobodio svoju majku tu ispred njega sve vrijeme.
Kako je Barty uopšte saznao sa nju prije njega!
"Astrid je djevojka"
Tiho je prošaputao više za sebe, jer ga niko od njih nije ni registrovao.
Lucius je uzaludno pokušao uvjeriti Bartyija da djevojka koju on traži nije Astrid, međutim on je već spreman da ode i ispriča sve što je saznao.
Ovaj put će mu Gospodar odati priznanje i zahvalnost za njegovo zalaganje.

"Lucius, spremi se, svi tvoji najbolji prijatelji dolaze večeras. Vodimo djevojku sa sobom."
Zalupio je vratima i potrčao u pravcu noći da obavjesti Smrtonoše da su sve njihove sumnje bile istinite.

"Astrid!"
U cijelom onom šoku Draco je zaboravio da je sama na spratu i požurio je prema sobi da se uvjeri da je dobro.
Međutim ona, sjedila je na zadnjoj stepenici skrivena iza ugla bijelog stuba i plakala.
"Ubiće me, zar ne?"

"Leptiru, zar bih dopustio nekome da ti naudi ?!"
Obgrlio je svoje ruke oko nje i povukao je u čvrst zagrljaj, "Astrid, makar morao ići sam na sve njih, tebe ne dam."
"Draco i sam znaš da je moj život prokletstvo, ne možeš me spasiti."
"Nemoj mi to govoriti molim te!"
Lagano je uzeo njenu drhtavu ruku u svoju i povukao je sa hladnih stepenica, "Astrid, spremi stvari, moramo bježati odavde što prije."

Bili su zaljubljeni, naivni i mladi.
Vjerovao je da može spasiti ljubav svog života i čvrsto se držao za svaku i najmanju šansu.

Barty im je dao dovoljno vremena da pobjegnu, samo mu nije jasno zašto.
Možda je znao da ne bi mogao sam proći pored Luciusa, Cissy i njega. Razmišljao je dok je bacao stvari u kofer.
Astrid je tiho plakala i bez riječi spremala svoje stvari.
Mislila je i o ocu, šta će biti kad saznaju da je zataškavao istinu o njenom životu.
Iz razmišljanja je trgnuo njegov zabrinut glas da je vrijeme da krenu, iako nisu imali predstavu kuda, bilo je bitno samo da izađu iz kuće.

"Draco, ne možete sami."
Lucius je zabrinuto hodao po dvorištu, a Narcissa je brisala suze.
Diego koji je u cijeloj ovoj gužvi bio najviše zbunjen činjenicom da je Hermosa zapravo djevojka koja je tražena, šokirano je stajao oslonjen na vrata, nije se trudio ni da ih zaustavi.
Draco je ubacivao kofere u Lucijev auto, dok je Astrid sjedila naprijed i brisala suze.
"Gdje idete?"
Tiho je upitao, "bolje da ne govorim tata, zbog sigurnosti svih nas."
Lucius je još jednom klimnuo glavom, prije nego se automobil izgubio putem ostavljajući oblak prašine iza sebe.

Sve vrijeme je rukavom svoje haljine brisala suze i držala lice u dlanovima.
Zar je moguće da ona ima ikakve veze sa njim, da je ona ta koja koči sve njegove planove.
Samo što je pronašla svoju sreću Bog joj je oduzima.
Zbog čega i zašto je ona uvijek na iskušenju, nije joj bilo jasno, u njenoj glavi nije bilo bitno da li će preživjeti, nego šta će biti sa Dracom i Snapeom ukoliko se njen mladi život ugasi.

"Astr-"
Prije nego je uspio upitati kako se osjeća, ljudi u crnim odorama sa maskom na licu stajali su na putu koji su samo zvijezde obasjavale.

Užas koji je prostrujao njenim žilama od njihove pojave nije osjetila nikad do trenutka kad je shvatila da će je odvojiti od Draca i odvesti lično Voldemortu, njenom ujaku pred noge, a on će je tek tako nemilosrdno i bez truna emocije usmrtiti.

"Ovo je kraj Draco?"

~
🦋

Slika koju je writerscore napravila za Draca i Astrid. Ne moram ni govoriti koliko mi se sviđa i kako je divna.
Usput pokrenula je knjigu koja zaista ima zanimljive teme i nudi pomoć svim mladim piscima, ukoliko i vama treba slobodno joj pišite i obavezno bacite pogled na knjigu.
Ljubim vas ❤️