Nastavak sadrži blago perv. scene!

Moje tijelo je podrhtavalo, dok me Malfoy čvrsto držao za ramena. Žalio me. I jedino taj pogled kod ljudi ne podnosim.
Plakala sam, proklinjući i Pottera, i ljubav.
Na drugu stranu moje srce je odbijalo pomisliti da bi me Harry prevario. Sigurna sam da je Draco sve izmislio.

"Makni se od mene, prokletniče."
"Astrid, vjeruj u šta hoćeš, ali ako ima imalo čovječnosti u njemu, reći će ti istinu."

Bijesno sam zalupila vratima njegove sobe i potrčala prema Gryffindoru. Srušit' ću mu cijeli sprat na glavu.

"POTTER!!"
Brzinom svjetlosti sam se našla u dnevnom boravku. Mion i Ginny su sjedile za stolom.
Ron je grickao neke čokoladice zavaljen na kauču. Dean je igrao šah sa Harryijem.
Čim me primjetio uplakanu skočio je i obuhvatio moje lice rukama.
Suzdržavala sam se da ne počnem jecati.
Zrak je postao i previše težak, samo sam željela da čujem istinu iz njegovih usta, ma kakva god ona bila.

"Šta ti je Astrid?"
Pokušao je da me uvuče u zagrljaj, ali sam se izmakla.
"Trebamo razgovarati" procijedila sam, povlačeći ga prema dvorištu.
Ljetna noć je bila zagušljiva.
Iako je bilo toplo, ja sam se tresla kao da je vani minus.
Nisam mogla da se držim na nogama te sam se oslonila rukama na hladnu pozidu.
Obuhvatio je moja ramena, primjetila sam koliko je bio zabrinut.

"Molim te reci mi šta ti je?"
Usna mu je podrhtavala.
"Mislio si da nikad neću saznati?"
Bijesno sam se okrenula prema njemu, dok su mi Malfoyeve riječi plutale glavom.
Pitam se kako mi se onako harmoničan život preko noći okrenuo naglavačke.

"Šta?"
Skupio je svoje crne guste obrve, i objesio ruke pored sebe, gledajući ravno u mene.
"Da me varaš Potter!"
U sekundi su sve emocije preletile preko njegovog lica.

Preblijedio je, okrećući glavu na drugu stranu. Grizao je usnu nervozno.
Nekako sam u njegovim očima mogla pročitati svaku emociju.
Zabrinut je.
Samo nisam sigurna zbog čega.
Zato što je uhvaćen? Ili zbog činjenice da sumnjam u njega i da sam u stanju napraviti mu pakao od života?

"Kakve ti gluposti pričaš Astrid?"
Tiho je upitao, sklanjajući opet svoje oči od mene, "ne varam te, ne znam kako možeš i pomisliti na to."

Bijesno sam obuhvatila njegovu vilicu i fiksirala mu pogled na moje oči.
"Reci mi Harry, sad mi reci da me ne varaš."
Oči su mu postajala vlažne, "Astrid, ja tebe toliko volim" glas mu je podrhtavao i uporno se pokušao uvući u moj zagrljaj, što sam odbijala.

"Harry, ne interesuju me tvoje izjave ljubavi sad, ako je ima uopšte ! Reci mi, varaš li me?"
"Ne" kratko je odgovorio, što je meni bilo dovoljno da opustim svoje ruke, i krenem od njega.

On me laže, znam to.
Osjetim mu po glasu, po govoru tijela. Načinu na koji sklanja pogled od mene.

"Astrid!" Uhvatio me za ruku i okrenuo prema sebi, "molim te ne kvari sve, ko ti je rekao te laži?"
"To nisu laži, u očima ti vidim Harry !"
Zaista nisam imala snage da zaustavim suze.
Sve ovo što se danas desilo je nestvarno.
Saznam da ću se udati za Malfoya i da me Potter vara i to sve u jednom danu.

"Astrid, ne varam te, molim te vjeruj mi. Volim te"
"Makni se!"
Sklanjala sam njegove ruke sa sebe.
Volim ga, dovraga, ovo prokletno boli, kao da mi neko dušu kida.
Tako želim da se zavučem u njegov zagrljaj i udišem cimet.
Opet, mrzim ga, uništio nas je. I mene i moju ljubav je izigrao.

Kako da bilo kome vjerujem poslije njega.

"Harry pusti me!"
Odgurnula sam ga od sebe, "mi više ne postojimo. Gotovo je!"
"Molim te Astrid, ne radi nam to. Ne znam ko ti je rekao te gluposti, ali ne varam te. Ti si sve što imam u životu"
"Harry pripadaš Gryffindoru, trebalo bi da si hrabar, i da možeš reći istinu, zašto mi sad lažeš?"
Glas mi je prepukao, obmotao je svoje ruke oko mene, a ja zaista nisam imala snage da ih odgurnem.
"Astrid uzmi sebi vremena koliko želiš, ja ću te čekati, samo znaj da te ne varam."

~

Kad sam ušla u dnevni Slytherina uveliko je prošla ponoć. Bila sam kod Hagrida na šoljici toplog čaja i utješne riječi. On uvijek napuni moju dušu pozitivnom energijom.

Malfoy je sjedio zavaljen na jednoj od kožnih fotelja.
Plava kosa mu se prostirala po crnom naslonjaču, dok je njegovo tijelo mirno bilo prepušteno snovima.
Zašto spava ovdje?
Lagano sam ga prodrmala za ramena, na što je otvorio snene oči i pogledao u mene.

"Koliko je sati?"
"Dva, zašto spavaš ovdje?"
"Dva?" Protezao se i usmjerio pogled prema zidnom satu, suzio je oči i pogledao u mene, "a gdje si ti bila?"

"Prvo sa Potterom" zagrlila sam usnicu, tjerajući sebe da ponovo ne zaplačem, "a onda kod Hagrida."
"Opet ste pričali o onim čudovištima."
Odmahnuo je glavom i odahnuo, vraćajući glavu na naslon.

"Nećeš pitati šta je Harry rekao?"
Tijelo mi je podrhtavalo, coknuo je usnama i odmahnuo glavom, gledajući prema plafonu.
"Neću, jer znam da je sve poricao, kao i svako muško."
"Svi ste isti"

Ustala sam i krenula prema ženskim spavaonicama.
"Astrid, želiš li da zaboraviš Pottera večeras?" Namignuo je i vragolasto se osmjehnuo.
"Idiote"

Ruke je stavio u džepove crnih pantalona, i primakao se stepenicama. Stajala sam na trećoj, i gledala u njega odozgo.
Primakao mi se, i prešao prstom po ruci koju sam držala na ogradi. Naježila sam se.
"Bit' ćeš mi supruga, zar je problem da te ja utješim."

"Malfoy" Grlo mi se sušilo, te sam progutala pljuvačku, "ne glupiraj se, neću biti tvoja."
"Znaš i sama da hoćeš, Snape."
Nasmijao se i prošao pored mene, te se uputio prema Parkinsonovoj sobi.

Debil.
Svi su isti, i ona ćurka spava, ne znajući da joj momak luta po tuđim sobama. Možda i zna, ali je briga.

~

Današnji tatin čas bio je zajedno sa Gryffindorcima. Kasnila sam dobrih deset minuta, jer noćas nisam
spavala. Konstatno sam razmišljala o Dracu. Da, umjesto da me boli cijela situacija sa Harryijem, ja sam bila mirna. Bar što se njega tiče, a glavom su mi prolazili Malfoyevi dodiri.
Astoria se uspavala, te smo obje trčale prema kabinetu.

"Oprostite što kasnimo"
Primjetila sam Harryija u trećoj klupi sa Ronom. Blago mi se osmjehnuo na što sam spustila glavu.

"Astoria, Astrid veoma neodgovorno od vas. No, tek smo počeli, sjednite na svoja mjesta."
Prošla sam pored nje i zaputila se prema Adrianu koji je sjedio ispred Malfoya, no umjesto toga, prije nego je Astoria uspjela sjesti povukao me za ruku i smjestio pored sebe.

Obje smo zbunjeno pogledale prema njemu, "sjedi pored Puceya" osmjehnuo joj se, na što ga je presjekla pogledom i smjestila se pored Adriana.
Sve se odigralo u sekudni dok je tata bio okrenut prema tabli.

"Otvorite stranu 267."
"Ja svoju knjigu nisam ponio, možemo li skupa pratiti?"
Prošaputao je na moje uho, a njegov topao dah na vratu me tjerao da se naježim.
"Možemo" tiho sam odgovorila.

Preko oka sam pogledala prema trećoj klupi i primjetila Harryija koji mijenja boje u licu, dok gleda u nas.
Bila sam odmaknuta od njega, na što je svojom snažnom rukom povukao moju stolicu prema sebi.
Pogledala sam ljutito u njega, i odgurnula ruku kojom je dodirnuo moju golu nogu.

"Opusti se Snape" Teško je disao na moje uho, "niko ništa ne vidi"
"Ne budi toliko siguran Malfoy, tata bi te nasjeckao u kotlić da vidi pogrešan potez."

Nasmiješio se i prevrnuo stanu na koju nam je tata rekao.
Severus se zadubio u objašnjavanje lekcije, kad sam osjetila njegove hladne prste na svojoj nozi, povlačio ih je sve više prema gore. Rukama je istraživao moje bedro klizeći ispod suknjice.
"Draco, molim te."
Počela sam se crveniti, pokušavajući da maknem njegovu ruku.

"Astrid, opusti se i vjeruj mi."
Povukao je skoro do mog' središta. Izgarala sam, želeći samo da me dodirne, ali svi moji unutrašnji glasovi su se borili protiv toga.
Prelazio je prstima, preko čipke na mom donjem vešu.

"Malfoy?" Tata ga je prozvao, "šta nam možete reći o kamilici? Za šta se ta biljka koristi?"

Pomislila sam da će prekinuti sa radnjom, ali on nije micao svoje prste, dok su me njegovi prstenovi dodatno uzbuđivali, naslonila sam glavu na ruke i stiskala noge, zadržavajući njegovu ruku, između mog bedra i tako ga spriječila u namjeri da pomjeri veš u stranu.

"Iskreno, što se tiče kamilice jedino znam da Astrid miriše po njoj."
Cijeli razred se nasmijao, dok je on konačno pomjerio prste, i premjestio ruku na moje bedro, stiskajući ga, i gledajući u moje oči, koje su postale suzne, jer me sam njegov dodir uzbuđivao.

"Malfoy, upravo ste izgubili deset poena."
Tata je nakrivio obrve i prosiktao.
Harry je spakovao stvari i izgubio se iz učionice, dok je čas još uvijek trajao.

"Ups, izgleda da smo iznervirali tvog Pottera."
"Izgleda da si ti izgubio deset poena"
Progutala sam knedlu, odgurujući njegovu ruku.
"Nije me briga, svakako je završna godina, a iskreni da budemo nisam puno pogriješio."

Kad je čas bio gotov, pokupio je stvari i izgubio se sa Blaisom u velikom hodniku.
Ginny me u trenutku povukla za ramena i čvrsto zagrlila.

"Mala, nedostaješ. Šta se dešava sa Potterom?"
"Hej Weasley" poljubila sam je u obraz dok smo se kretale prema Great Hallu na ručak.
"Saznala sam neke stvari Ginny."
Slegnula sam ramenima.
"Kakve Astrid?"
Skupila je obrve i brzo se okrenula i udarila jednog od dječaka sa treće godine po glavi jer joj je dobacio kako je loša u Quidditchu.

Nasmijala sam se i nastavile smo dalje.
"Loše, da me vara."
Počela se smijati, odmahnuvši rukom, "ne vjeruješ valjda u to?"
"Ne znam više ni u šta da vjerujem Ginn"
Stavila je ruku na moje rame, "Astrid on tebe voli stvarno, čisto sumnjam da je to istina. Dolaziš li na zabavu večeras?"
Odmahnula sam glavom "ne vjerujem, totalno sam i zaboravila na to."
"Dođi, makar da se nas tri opustimo. I Mion je loše, sigurno si čula da se Ron petlja sa onom Lavander."
"Čula sam, dolazim onda"
"Vidimo se"

Smjestila sam se za Slytherinski stol, primjetila sam da Harryija i Draca nema.
Srce mi je preskočilo, "Blais, gdje je Malfoy?"
Nervozno se okrenuo i šapnuo mi na uho.
"Astrid, Harry i on su ostali u svlačionicama, možda bi trebala otići da provjeriš."
Nisam ni slušala šta je Blais više rekao, trčala sam prema terenu za Quidditch.

U dijelu za Slytherin su se čuli njihovi glasovi.
Harry je vikao, dok je Draco crven stajao nasuprot njega, i stiskao pesnice.

Odlučila sam stati i čuti šta pričaju "šta si joj rekao?!" Nikad u životu nisam vidjela Harryija takvog, jednostavno je bio van sebe.
"Potter! Ne iskušavaj moje strpljenje. Prevario si je! Vidio sam svojim očima da si se ljubio sa Cho na Astronomskoj kuli."
"Idiote, to se desilo jednom i bio sam pijan, zašto si joj rekao?"
"Zato što treba da zna."
"Malfoy!" Uhvatio ga je za kragnu i skupio pesnicu.

Meni su noge podrhtavale a grudi stezale, brzo sam ušla unutra. Nakon što su me primjetili, razdvojili su se.
"Astrid?"
Harry je prišao, krenuo je da me dodirne, ali sam ga pogledala sa puno prezira, nakon čega je povukao ruku.
"Molim te" prošaputao je, "oprosti mi"

Bez riječi sam prošla pored njega, i povukla Draca za ruku, "idemo?"
Pobjedonosno se nasmijao u Harryijevom pravcu i ispreplitao naše prste, te smo izašli iz prostorije.
Harry je vrisnuo unutra, udarajući pesnicom od zid.

"Rekao sam ti da je to uradio."
Pustila sam mu ruku i plačući krenula prema Hogwartsu.
"Astrid zar je vrijedan toliko?"
"Volim ga."
Procijedila sam.

~

Obukla sam crnu usku haljinu sa dugim rukavima i velikim izrezom naprijed i pozadi.
Spremila se, i požurila prema Odaji tajni gdje sam se prvi put srela sa Tom Riddlom, pokušao je da izvuče snagu iz mene, ali je Harry na vrijeme stigao i spasio me. Od tada je počelo naše veliko prijateljstvo koje se nakon nekoliko godina pretvorilo u ljubav.
Boljelo me u dubini duše, i iskreno sam se nadala da ću večeras ugasiti bol alkoholom.

Dolje se čula glasna muzika, studenti iz svih kuća su se smjestili u Slazarovoj prostoriji.
Mislim da mu nije nimalo drago da vidi u šta se njegova tajna odaja pretvorila.

Sa stepenica sam pogledom tražila Mion i Ginn.
Čim sam ih ugledala, krenula sam u njihovom pravcu i stala za jedan od visokih stolova.
Cedric i Montague su bilo zaduženi za nevjerovatnu atmosferu.
Ulaz je bio dozvoljen samo studentima pete, šeste i sedme godine.
Za stolom kod Ginny je stajala boca viskija.
Pile smo čašu iza čaše i dobro se opustile.

Nisam baš bila svjesna šta radim, ali se sjećam da sam počela plesati, i ubrzo završila u zagrljaju nevjerovatno lijepog momka.
Imao je crnu kovdžavu kosu i okeansku boju očiju poput Draca.

Obavijala sam mu ruke oko vrata, dok je on pretraživao rukama moje tijelo.
Nisam se bunila, jer nisam znala ni šta radim. Pristisnuo me uz jedan zid i počeo zavlačiti ruke ispod haljine.

Pogledala sam preko ramena nepoznatog momka, i primjetila Draca, koji mi je prstom pokazao da se stvorim ispred njega, ali sam umjesto toga pokazala srednjak i nastavila ljubiti kovrdžavog.

Nije puno prošlo, i već ga je grubo odvojio i spucao šakom, a mene povukao uz stepenice.

"Kako se to ponašaš?"
Teturala sam se, i pokušala uhvatiti ritam njegovih koraka, ali bezuspješno.
Izvrtala sam noge na štiklama, a bol me probijala u grudima.
Počela sam plakati i moliti ga da stane, jer nisam imala snage i daha da trčim za njim.

"I treba ti tako! Ponašaš se poput najveće jadnice!"
"Prestani, boli me."
"Baš me briga"
"Stani, molim te"
Nervozno je zastao i pustio moju ruku koja je bila crvena od stiska.

"Ne možeš nositi prezime Malfoy, ako se misliš tako ponašati!"
Skinula sam štikle i podigla ih, krenuvši prema odajama Slytherina, "vjeruj, ne izgaram od želje da ga nosim."

Bijesno je zalupio vrata iza nas, i pomogao mi da se popnem uz stepenice.
Jebena menta mi nije dala mira i proizvodila je trnce duž mog' tijela.
Ispustila sam štikle iz ruku kad smo bili kod muških spavaonica, i odgurnula ga prema zidu.

"Mrzim te! Jebeno te mrzim! Uništio si me!"
"O čemu pričaš Astrid?"
Tiho i zbunjeno je upitao, dok su nam usne bile na milimetar razmaka, meni je pogled bio zamagljen, i čas sam vidjela Draca, čas Harryija.
"Ubio si moju ljubav"
Jecala sam, obuhvatajući njegove blijede obraze.

"Za ime sv-"
Prije nego je dovršio spojila sam naše usne u strastven poljubac.
Mislim da nije znao šta se desilo, te nije pomjerao usne.
A onda je premjestio svoje hladne dlanove na moje noge i podigao me.
Prislonio me uz zid, dok me pridržavao na koljenu, grabeći rukama moju dugu plavu kosu.

Zubi su nam se sudarali u naletu strasti, a svojim hladnim prstima je tražio otvarač moje haljine na leđima.

Nosio me prema sobi.
Na sekundu sam se odmakla od njega, i otkopčavala njegovu bijelu košulju, dok je on žurno skidao moju haljinu.

Haljinu je bacio u stranu, a mene na krevet.
Bilo mi je mutno pred očima.
Za razliku od Harryija, Draco je bio grub, i to mi se prokleto sviđalo.
Raspametio me, svako moje osjetilo dobro je pamtilo njegov dodir.
Prelazio je jezikom preko mog' stomaka i grudi, "raširi noge Astrid" njegov grub glas me dodatno palio, dok je hladnu ruku premjestio između mojih nogu i grubo ih razmaknuo.
U trenutku kad je prstima okrznuo moj veš, dok sam osjećala pulsiranje u cijelom tijelu, prošaputala sam ime koje ni u snu nisam smjela pomenuti.

"Harry" procijedila sam, nakon čega je sve utihnulo, a strast i požuda isparila u vazduhu.

~

Ljudi, nadam se da vam se sviđa nastavak!
Hvala vam što čitate 🦋