Chào các bạn! Vì nhiều lý do từ nay Truyen2U chính thức đổi tên là Truyen247.Pro. Mong các bạn tiếp tục ủng hộ truy cập tên miền mới này nhé! Mãi yêu... ♥

-Moja je, Potter-



"Harry" procijedila sam, nakon čega je sve utihnulo.

Podigla sam pogled i susrela se sa ledenim Dracovim očima.
Bijes i mržnja bili su prisutni u tom plavetnilu, dok mu se izraz lica pretvorio u gađenje.

Stisnuo je zube, suzdržavajući se, znam da sam gadno pogriješila.
Obuhvatio je moj ručni zglob i naglo me povukao sa kreveta, dok mi je bacao haljinu.
Osjećala sam se toliko jadno i poniženo, ponovo.

Dok sam ja oblačila haljinu, on je prebacio košulju preko sebe.
Obuhvatio je moju vilicu rukom i jako je stisnuo, toliko jako da sam mogla osjetiti kako se njegovi prstenovi urezuju u moju tanku kožu.

"Zapamti ovu noć Snape" naglašavao je svaku riječ, jezikom dotičući resicu uha, "natjerat' ću te" uzdahnuo je, dok sam se ja stresla od njegovog glasa i hladnoće, "da proklinješ dan kad te Elena donijela na ovaj svijet. Tvoj pakao počinje kad se udaš za mene."

~

Moj život je izgubio svaki smisao.
Prokleto boli kad ti oduzmu sve za šta si živio i čemu si se nadao.
Ovo sa Malfoyem je svakako bila greška od samog početka.
Pijanu me otrijeznio svojim dodirima.
Riječima me natjerao da osjetim tu hladnoću o kojoj Astoria priča.
Nisu me zaboljele riječi, znam da će moj život biti pakao, već jeste.
Boli me što nemam gdje spustiti glavu i jecati.

Skliznula sam niz hladan zid gdje su poredane muške spavaonice.
Glavu sam stavila na koljena i plakala, nisam uspjela ni do svoje sobe doći, a već mi je duša na izmaku snage.

Harry i tata su bili sve u mom životu.
Jedan me prevario, a drugi se svjesno poigrava sa mojim životom.

Mama, stvarno te trebam, da si bar živa.

"Astrid?"
Pansy je prišla i podigla me dok sam se ja lomila, pridržavajući se za njenu ruku.
"Šta ti je curo?"
Nisam ni sanjala da ću se osloniti na nju u trenutku kad tonem u mrak.
Da će mi ona pružiti ruku koja mi prokleto treba.

"Odvedi me u sobu, molim te"
Klimnula je glavom.
Ta zmija stvarno nije bila nikome draga, ali sam prokleto osjećala da u njoj ima ljubavi, samo da je previše hladna i zatvorena da to iskaže.
Da, skupa sa Astoriom znala me dovoditi do ludila, ali sam joj sad neizmjerno zahvalna.

"Idemo u moju sobu, vjeruj, ne želiš slušati onu ludaču sad."
Potvrdno sam klimnula glavom.
Pansy je imala zasebnu sobu.
Uvela me unutra i položila na krevet.
"Dat' ću ti nešto da presvučeš"
Izvadila je šorc i majicu te ga stavila na rub kreveta.
"Snape, šta si tražila u muškim spavaonicama?"
Uspravila sam se uz naslonjač i obrisala suze koje su neumorno tekle, "izgubljena sam Pansy."

"Vidim" osmjehnula se, "znaš da te ne volim, ali mi je teško kad vidim da djevojka plače, pogotovo ako su te suze zbog muškarca. Pričaj."
Udahnula sam duboko, i pogledala prema djevojci zmijskog pogleda, "obećaj mi, nikome nećeš ništa reći"

"Imaš časnu slytherinsku riječ"
"Sigurno?"
"Uf Astrid, baš me tjeraš da se zakunem najsvetijim čovjekom. Salazara mi"

Tiho smo se osmjehnule, te sam počela sa pričom. Ubrzo smo završile sa velikom teglicom istopljene čokolade naslonjene na krevet.
Pomno je slušala svaku moju riječ, a kad sam rekla da se moram udati za Malfoya, malo je falilo da se zaguši.
"Jebote, koja drama. Meni se ništa ne dešava u životu. I taj Potter, stvarno ne znam šta si očekivala od jednog Gryffindorca"

"Pansy, ništa ne govoriš za Malfoya, ipak ste u šemi."
Prevrnula je očima i nastavila jesti čokoladu. Nisam imala predstave da ova cura zna biti prijatelj.

"Astrid, Draco" digla je kašiku u zrak, razmišljajući šta reći, "on je jedan veliki idiot. Nisam zaljubljena u njega, i svi vi mislite da imamo šemu. Nemamo."
Nastavila je.
"On i ja samo dijelimo tugu zbog roditelja koji nam zagorčavaju život. Nema ničega među nama, osim velikog ponora, iz kojeg izvlačimo jedno drugo."

"Ne voliš ga?" Upitala sam šireći oči, svi su bili ubjeđeni da su oni skupa, i da vara Astoriu sa Pansy.
"Ne za ime svijeta, ja sam zaljubljena u Blaisa"

"Malfoy ti je prijatelj?"
"Da. Uostalom, on ne bi prevario curu. Nije takav, ima poštovanje. Astoriu ne voli, ali je i ne ponižava na takav način, osim s tobom izgleda"
Uhvatila se za stomak i počela smijati.

Moram priznati da mi je puno pomogla i osjećala sam olakšanje nakon razgovora sa njom.
Zora je svitala, a zrake sunca obasjavale su unutrašnjost prostorije kad smo završile sa pričom i okrenule se spavati naslonjene leđima jedna na drugu.
Da mi je neko pričao da ću svoju muku podijeliti sa Pansy Parkinson rekla bih da laže.

~

Probudile su me kapljice ljetne kiše koje neumorno klize po prozorima.
Pansy nije bilo, pa sam se presvukla i krenula prema svojoj sobi.
Unutra me zatekao veoma nezgodan prizor, te sam odmah poželjela ispariti.
Malfoy je spavao na Astorinom krevetu, dok se njena duga crna kosa prostirala po njegovim golim grudima.

Probudila sam ga otvaranjem vrata.
Pogledao je sneno prema njenoj glavi, a onda prebacio pogled na mene i moju poderanu crnu haljinu i rasčupanu kosu.

U sekundi je maknuo nju, i sjeo na rub kreveta, trljajuči čelo rukama.
Produžila sam prema svom dijelu i potražila u ormaru stvari kako bih se presvukla.
U trenutku kad sam zatvorila vrata, i okrenula se da idem u kupaonu, ruke je stavio sa svake strane mog tijela na ormar i tako me zarobio.
"Gdje si bila?"
Oči su mu bile zatvorene, a glas hladan.

"Na afteru"
Odvratila sam, isto tako hladno poput njega, pokušavajući da prođem.
"Kakvom afteru Astrid!"
Podigao je glas na što se ona vještica promeškoljila, te smo oboje skrenuli pogled prema njoj.

"Na istom onom na kojem si i ti bio"
Pokazala sam očima na Astoriu.
Znala sam da radim grešku za greškom, ali moj mozak nije djelovao u skladu sa jezikom.

Željela sam reći da sam bila sa Pansy, ali umjesto toga sam namjerno provocirala đavola.
Lupio je šakom od ormar na što sam poskočila isto kao i preplašena Astoria koja ga je dozivala i gledala ljutito u mene. Iskoristila sam priliku i izgubila se prema kupaoni.

~

"Astrid" čula sam Harryijev glas ispred naše sobe na što sam raširila oči od straha i odložila četkice na stranu.
Astoria je pogledala zabrinuto u mene, jer ovo nije nimalo dobro.
Ako Malfoy sazna da se on nalazi upravo ovdje u prostorijama Slytherina moglo bi biti velikih problema.

"Otvori !!"
Čula sam da je nerazgovjetno pričao i svađao se sa nekim ispred sobe, te sam zaključila da je pijan. Ovo stvarno nije nimalo dobro.

Brzo sam otvorila vrata na koja je bio naslonjen, gledao je u mene zelenim očima i sa velikom tugom na licu.
"Jesi lud ti?"
Tiho sam prošaputala, ali je već pola studenata bilo na hodniku i s nestrpljenjem očekivalo šta će se desiti.
Astoria se progurala između nas i izašla iz sobe, "idem javiti Dracu!"
Jedva je dočekala i potrčala niz stepenice.
Uzaludno sam pokušala da je dozovem.

"Volim te, jebeno te volim, i kriv sam, ali ću dati dušu samo da ispravim svoje greške Astrid!!"
Vikao je, dok mu je jedna suza skliznula niz obraz.
"Harry, molim te stišaj se"
Uhvatila sam ga za ruku i uvukla unutra, te smjestila na svoj krevet.

"Molim te, ja nemam nikog u životu osim tebe."
Ignorisala sam sve što je rekao, dok me probijalo u grudima toliko jako da sam mislila da će mi srce iskočiti.
"Astrid ona je mene poljubila, bio sam pijan, ja se čak ni poljupca ne sjećam, kunem ti se. Od tog trenutka nikad se više nisam sastao sa njom."
"Harry, to nije opravdanje"

"Potter?!"
Čula sam njegov hladan glas u hodniku, koji je probijao bubnjiće.

Harry je ležao na mom krilu, i tiho plakao, stiskajući rukama moje farmerke.
Koliko god sam patila, opet sam ga voljela.
"Oprostit' ćeš mi, zar ne?"
Usmjerio je svoje zelene oči prema meni, dok sam ja nervozno gledala prema vratima očekujući kad će Malfoy uletiti.

Taman kad sam zaustila nešto reći, našao se ispred mog kreveta, hvatajući Harryija za kragnu košulje.
On se nije opirao, bio je dovoljno pijan i slomljen da mu je Draco odlično došao.

"Šta ti radiš ovdje!!" Prislonio ga je uz zid, unoseći mu se u facu, "pitao sam nešto sveti Potteru"

"Draco" uhvatila sam njegovo rame rukom, ali njegov oštar pogled bio je dovoljan da se povučem.
"Došao sam svojoj curi, je li zabranjeno Malfoy?"
Smijao mu se u facu, odgurujući mu ruke sa kragne.

Vrata su bila otvorena, te se većina Slytherina gurala čekajući Harryijevu sudbinu.
"Sad ćeš lijepo da izađe, i da zaboraviš na nju."
Prosiktao je vraćajući ruke ponovo na njegovu kragnu.

"Draco"
"ZAČEPI!!"
Vrisnuo je okrećući glavu prema meni.
U tom trenutku je Harryijeva šaka poletila prema njegovom licu i raskrvarila mu usnicu.
I to je to bilo, Malfoy je nemilosrdno udarao Pottera, koji nije imao snage da se brani zbog velike količine alkohola u sebi.

"Prekini jebote, ubit' ćeš ga!"
Plakala sam, dok sam vukla njegova ramena zajedno sa Pansy, nekako smo uspjele da ga odvojimo od Harryija.
Odgurnuo je Pansyine ruke i naslonio se na krevet, te teško udisao vazduh.
Prišla sam Harryiju i prstima prelazila po njegovom krvavom licu.

"Harry"
Sve vrijeme sam jecala, dok mi je Astoria prinosila mokru krpu i posudu.
Brisala sam mu krv sa lica, pazeći da ga ne uvrijedim.
"Oprosti mi, molim te"
Idalje je ponavljao.

"NEĆE TI OPROSTITI!"
Opet se ovaj javio, spreman svaki čas skočiti na njega, ali srećom Pansy ga je zadržavala.

"Oprostit' ćeš mi, znam. Jer me voliš, jer želiš da ispunimo naše snove. Je li tako Astrid?"
Uhvatio je moju drhtavu ruku, i skupio u svoje dlanove, pogledao me, na što sam ja spustila glavu.
Sve i da želim, i da se situacija sa Malfoyem promijeni, ne mogu mu oprostiti prevaru.

Odjednom je Draco istrgnuo moju ruku iz njegove i ispreplitao naše prste, "Potter, ne maštaj više o njoj. Upozoravam te, moja je."

Svi su pogledali prema njemu šokirano. Harry se lagano pridizao na njegove riječi, i ljutito gledao u naše spojene dlanove.
Jedna suza mi je kliznula niz obraz.
Ne može saznati na ovaj način, ne smije.

"Pusti joj ruku, šta pričaš?!"
"Moja je Potteru, zaboravi na nju. Sljedeće sedmice su zaruke, uručit' ću ti pozivnicu"

Nisam imala snage da dignem pogled i spojim naše oči.
"Astrid?"
Glas mu je podrhtavao, imala sam osjećaj da se u sekundi otrijeznio.
Ponavljao je moje ime kao lud, hvatajući ruku iz Malfoyeve.
Digao mi je bradu rukama i natjerao me da pogledam u njega. Već sam plakala. Kragna mi je bila natopljena suzama.

Svi su u prostoriji zanijemili, osim Astorie koja je vrištala na Draca.
Pansy je nervozno grizla usnu i čas prebacala pogled sa Malfoya koji nije skidao svoje oči sa mene, a čas na nas.

"Je li ovaj idiot normalan? Kakve zaruke on spominje? Astrid za ime svijeta?"
Tačno sam osjetila podrhtavanje njegovog tijela, i bijes koji je skupljao u pesnicama.

"Harry, možemo li poslije pričati?"
Grlo mi je bilo suho, ne znam ni kako su riječi uopšte izlazile.
"NE! NE MOŽEMO! Sad mi reci!"
"Istina je" nekako sam procijedila, "ja-"
Glas mi je prepukao i nisam mogla nastaviti dalje.

"Hajde izlazi, čuo si šta si trebao, pozivnicu ćeš dobiti, budi uvjeren. Oh, povedi i svoju ljubavnicu Cho." osmijehnuo se, i obuhvatio moj struk rukama.

"UBIT' ĆU TE MALFOY! Kunem ti se!"
Blais ga je pogurao prema izlazu, dok se on teturao unazad, ošamućen od mojih riječi, nije skidao pogled sa mog' uplakanog lica.

"Šta buljite, marš napolje!"
Pansy je skočila tjerajući ostale iz sobe.
Stavila sam ruku na usta i skliznula na pod.

Astoria nije prestajala da vrišti, Draco je nije ni slušao sve vrijeme je gledao prema meni.
"Vodi je"
Naredio je Pansy te su se njih dvije izgubile iz sobe.
Ostali smo sami. Zadovoljno je izdahnuo i spustio se pored mene.

"Vidiš, polahko ostvarujem ono što sam ti sinoć obećao, srećo"
Okrenula sam tijelo od njega na drugu stranu.
"Nije valjda da ti ga je žao? Sjećaš se, tvoj sveti Potter te prevario"
"Molim te, nemoj više ne mogu da podnesem, boli me."
"Pa Astrid, ovo je tek početak, tek će da te boli. Uzet' ću ti sve što voliš, samo zato što si uništila moj ego."

"Ti si nešto najgore što mi se desilo u životu"
"Ne ljubavi, smatraj me premijom, najgore tek slijedi."

"PREKINI! Prekini!"
Zadala sam mu bolan udarac šakom u prsa.
Sve stvari koje su mi se našle pod rukom letile su preko hladne sobe.
Nije se pomjerio dok je posmatrao, kako bijesno grabim bijele hartije i kidam ih u komadiće.
Četkice, palete sve sam uništila.

Boli me, procijedila sam između silnih suza, hvatajući se za grudi.
Gušila sam, a tata nije bio tu da mi pruži zagrljaj, jedan mi je bio prijeko potreban.

Onda sam osjetila mentu i njegove hladne ruke kako se obmotavaju oko mene,"hajde Astrid smiri se, vidi, samo sam ti ja ostao."
Sarkastično se nasmijao, "nećeš valjda svojim ponašanjem i mene da izgubiš"

"Ti si zlo"
Jecala sam, dok sam pokušavala odgurnuti ga od sebe.
"Smiri se!"
Provlačio je ruke kroz moju plavu kosu, "hoćeš da zovem Severusa?"
Klimnula sam glavom, na što je pozvao Pansy, i rekao joj da ode po tatu, ne skidajući ruke sa mene i uvlačeći me u sve čvršći zagrljaj.

Tata se u dvije sekunde našao u sobi.
Odmah sam mu potrčala i uvukla se u njegov crni plašt.
Izraz lica odavao mu je veliku zabrinutost, dok su mu se ruke tresle.

"Mila, Pansy mi je rekla da si loše"
Nisam mogla da pričam od silnih suza.
Stavila sam ruku na grudi i tiho prošaputala, "boli tata"

Jedna suza mu je skliznula niz obraz, dok je pogledom pratio Malfoya, koji je blijedog izraza posmatrao nas dvoje.
"Shh, sve će biti u redu, bit' ćeš sretna Astrid, imaš tatinu riječ."
Usmjerila sam pogled prema njegovim suznim crnim očima i tiho prošaputala,

"Onda me nemoj udati za njega."

Draco je kratko uzdahnuo i lomio prste na rukama, dok je Severus oštro pogledao prema njemu.
U svim drugim situacijama izgubio bi se u sekundi zbog tatinog pogleda, ali je ostao jer je i on kao i ja isčekivao Snapeov odgovor.

"Šta ti je uradio Astrid? Je li te povrijedio?"
"Nije, ali-" uzdahnula sam, i obrisala suze, "ne vrijedi, je li tako, šta god ja kažem, tebi ne vrijedi? Opet ćeš uraditi po svom?"
Spustio je glavu, i skrivao pogled od mene.

Klimnula sam potvrdno i odmakla se od njega, sa velikim razočarenjem na licu, predajem se.
"Dobro, pristajem. Svakako, ja više ništa nemam, sve sam izgubila, sve ste mi ubili."

~
Hvala vam što čitate🦋
Nadam se da vam se sviđa!

Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro