Sretno Valentinovo ❤️

•

Draga moja Helen,

Dok mirno snivaš i svojim nevinim srcem plivaš po prostranstvu mašte i divne budućnosti sa tvojim tatom, želim da ti kažem da te puno volim.
Mislila sam da nijedna ljubav ne može biti jača od one kad se dvoje ljudi voli, kad se srodne duše pronađu u prostranstvu svemira, ali dan kad sam te uzela na svoje grudi je dan kad sam spoznala šta znači bezuslovna i bezvremenska ljubav.

Draga moja Helen, rodila si se u najmračniji period godine za Magični svijet, došla si iznenada i bljesnula poput zvijezde u naš život.
Pišem ti ovo, kako bih se 'opravdala' zbog postupka kojeg sam morala uraditi i kojeg ti je tata, sigurna sam, već objasnio.
Bila sam primorana ostaviti vas.

Ne zato što sam željela, nikako, voljela sam vas beskrajno i volim vas, sad sa druge strane i pazim na vas, ali duša mi nije dala mira, znajući da sam lično odgovorna zbog nemira u svijetu, otišla sam obaviti svoju obavezu.
Rekla sam profesoru Lupinu da ti preda ovo pismo kad krenes na Hogwarts.
Velika si curica i sigurna sam da već sve sad znaš, budi dobra i slušaj tatu.
I molim te, uvijek imaj na umu da sam uz tebe. Nisam te napustila, dokle god u tvom velikom srcu živi moj lik.

Volim te Helen beskrajno mnogo.
Čuvaj se ! ❤️
Tvoja mama Astrid

•

Helen je iznova i iznova čitala pismo, čvrsto stežući štapić u rukama.
Krupne kapi suza kapale su niz požutjelu hartiju, mogla je da osjeti količinu mamine ljubavi kroz svaku ispisanu riječ.
Draco je oslonjen na vrata njene sobe posmatrao, dok je čvrsto stiskao oči kako ne bi zaplakao.

Profesor Lupin ih je ostavio i sišao u kuhinju kako bi natočio viski, te usput razmislio kako da saopšti vijest godine mladom gospodinu Malfoyu.
Kako će mu reći da je Astrid sve ove godine živa?

Ubrzo se začulo zvono na vratima, te je Draco požurio da ih otvori, nikoga nije očekivao, trebao je sa Lupinom da priča o ozbiljnoj stvari.
"Mama, tata, otkud vi?"
"Draco, kako to izgledaš, je li sve u redu?"
Brzo je obrisao rukavom obraz natopljen od suza i maknuo se sa vrata kako bi ih propustio unutra.

"Ovaj, Helen je dobila pismo od-" zastao je trenutak i ponovo oborio pogled, jer ga je u grlu uzasno stezalo, te je umjesto njega Lucius zavrsio recenicu, "Astrid, zar ne?"
Samo je kratko klimnuo glavom, te krenuo prema dnevnom boravku.

"Gdje je- o, zdravo Remus"
Dodala je Narcissa, ugledavši visoki figuru muškarca u uglu prostorije pored kamina.
"Zdravo"

Dracu je izgledalo kao da nisu naručito iznenađeni što vide jedni druge, ali nije previše obraćao pažnju jer mu je glavi bila samo Astrid.
Spustio se na fotelju i prešao rukama preko lica.
Narcissa je otišla po Helen i izvukla je iz sobe, uvjeravajući je da joj je potreba pomoć oko namirnica koje treba izvaditi iz djedovog automobila.

"Djedeee!"
Umrljana od suza, bacila mu se oko vrata i pronašla utočište u njegovom krilu i sigurnom zagrljaju.
"Milo moje" gladio joj je plavu dugu kosu, nježno šapućući kako je sretan što je dobila pismo za Hogwarts i da je siguran da će biti nevjerovatna.
"Biću u Slytherinu sigurna sam"
Svi su se nasmiješili, dok je Lucius uputio Dracu pogled koji mu je jasno stavljao doznanja da mu je žao što je Helen oduvijek pripremao za Slytherin. Prosto nisu znali šta će sa njom ako slučajno završi u nekoj drugoj kući.

Dok je Narcissa unosila kese unutra, a Helen trčkarala za njom držeći mačku Honey čvrsto u ruci, začulo se još jedno zvono.
Sve mu je bilo čudno i pogledao je u Luciusa tražeći odgovor, dok je ovaj slegnuo ramenima, zacrvenivši se "ne znam, otvori"
Prije nego je i stigao do vrata Pansy je ulazila pozdravljajući sve prisutne, dok je Blais nosio za njom tortu.
Njihov sin odmah je potrčao prema Helen i pripremio je na dolazak Potterovih i Weasleyevih koji su upravo slijetali u dvorište na svojim metlama.

"Ljudi, može mi neko objasniti šta se dešava? Proslavljamo li nešto?"
"Da odlazak ovih napasti na Hogwarts!"
Dodala je Ginny i preko oka pogledala u djecu koja su se već okupila u dvorištu oko Helenine Vatrene Strijele.
Bili su nestrpljivi da je isprobaju, a onda je Ron mahnito ustao i digao prst vidjevši Rose kako se penje na metlu i sprema da poleti.
"Ova mala će me izluditi! Ista je tetka Ginny!"
Harry je prevrnuo očima i nasmijao se, čekajući da Ginny počne vrištati na Rona.
Dracu idalje nije bilo jasno kako su izabrali baš njegovu kuću za ovaj party i zašto ga niko nije obavijestio.

"Dobro, gdje je Hermiona?"
Upitala je Narcissa stavljajući ispred njih topli čaj, "hmm pa otišla je do Molly. Mama je napravila Helen poklon pa je Hermiona odlučila da ga pokupi."
"U redu" klimnula je Cissy glavom i Dracu se učini da je Ronu poslala jedan od onih svojih 'razumjela sam' pogleda.

Još jedanput večeras zvono se oglasi, i svi uzbuđeno poskočiše.
Lucius je čvrsto stegnuo Dracova ramena, dok je Ginny vrisnula, "ja ću Draco"
Sva djeca skupila su se u dnevni jer ih je Narcissa brzim pokretom ruke okupila oko trpezarijskog stola.
A Helen je držala u naručju iako se bojala da se ne sruši od sljedećeg prizora.
Ginny je duboko udahnula i konačno povukla ručku prije nego se nasmiješila Dracu, kojem je cijela ova frka i Luciusov čvrst stisak zaista bio čudan.

"Ne mogu da-!!!" Ginny je vrištala, a kad je otvorila širom vrata uzbuđenost i veselje je brzo splasnulo i svi su se vratili nazad na svoja mjesta, "ti si Astoria"
"Draco" vitka figura mlade žene probijala se kroz prostoriju, zanemarujući usiljene poglede koji su bili usmjereni prema njoj, "mislila sam da ste sami."

"Na tvoju žalost nisu!"
Brzo je dodala Ginny, nezadovoljno spuštajući se pored Harryija.
"Sjedi Astoria"
Ponudio joj je mjesto pored sebe, sretan što je makar jedna osoba u prostoriji zbunjena kao i on.
Šta je ovo bilo prije ulaska Astorie, zašto su se svi uzbudili, pa odjednom ponovo postali napeti?

"Šta se dešava?"
Njen topli dah, zagolicao mu je vrat, te je samo slegnuo ramenima i nastavio gledati prema dvorištu u kojem se Helen nalazila sa ostalom djecom.
Čvrsto je stiskala ruku malom Zabiniju, zbog čega njemu udari crvenilo u obraze.
"Ne uzbuđuj se" nasmija se Astoria i nasloni mu glavu na rame, na što Narcissa ispusti prigušen glas zapanjenosti, a Harry potraži Rona.
Svi su međusobno razmjenjivali poglede, a činilo se da Draco ne registruje nikoga, bilo mu je čak pomalo ugodno što je Astoria tu.

"Djevojčice njenih godina su takve, moraš da razumiješ."
Tiho je šaputala i smirivala ga, osjećala se kao da leti među oblacima.
Da li je moguće da mu nije zasmetao ovakav njen potez?
Da li je to konačno otopila njegovo srce?
Bože, hoće li je prihvatiti?

Tek kad je Helen pogledala u njega, postade svjestan da mu je Astoria spustila glavu na rame, zbog čega je Helen izgledala uznemireno.
Odmah pohrli u dvorište, a ona mu okrenu leđa, trčeći za Elphiasom.
"Helen!"
Dozivao je dok mu je ona nestajala iza ugla kuće, "Helen, molim te sta-"

I onda se i sam ukoči.
Ne trepćući, ne isptuštajući čak ni uzdahe, osjećajući da mu srce bubnja u grlu, a mozak gori od milion sjećanja, emocija.
Noge su ga izdavale, tijelo ga nije slušalo, potražio je bilo kakav oslonac rukama samo da se ne sruši, da ostane čvrsto stajati.
Ovo mora da je san, zar ne? Mrtvi ne mogu oživjeti.

Ali neko za koga su davno mislili da je mrtav, koga su djelimično preboljeli i poslali voljenim u carstvo duša, koračao je cvjetnom stazom njihove palate.
Nosila je dugu lepršavu bijelu haljinu, onu iz Španije, odmah je prepoznao.
Kosa joj bješe pokupljena u neurednu punđu, šnalicom na kojoj je visio plavi leptir.
Tijelo joj je bilo neizmijenjeno, kao da ga je napustila prije nekoliko sati, a ne 10 godina.
Jedino joj se na vratu oslikao veliki ožiljak, ličeći na ogromne kandže.

Hermione i Tonks su je pridržavale za ruku, jer je i ona bila uzbuđena bar koliko i Draco.
Plašila se njegove i Helenine reakcije, šta ako je ne prihvate, ako je optuže da se namjerno nije željela vratiti.

Stajala je na nekoliko koraka od Helen, koja je čvrsto stiskala svoju lutku i gledala u njene oči kao opčinjena, "Ma-ma", progovorila je isprekidanim glasom.
A onda, zatrčala joj se u tako jak zagrljaj, koji umalo obori Astrid koja se i tako jedva držala.
"Mama!"
Astrid je plakala isto onoliko koliko i Narcissa, Ginny, Mion.
Pansy i Tonks su stiskale zube da ne ispuste glasni jecaj.

A Draco?
Gledao je nijemo u njih, dok su mu se niz lice spuštale suze.
Nije znao sta da misli, ni kako da se ponasa.
Kako se odjednom pojavila?
Nije moguce da ih je tek tako napustila.
Sve mu se pomiješalo, dok je ona udahnuvši Helenin miris pogledala prema njemu.
Njene zelene oči probijale su do same srži njegova srca.
"Draco"
Narcissa je odvojila Helen od Astrid, te su se obje pritajile čekajući, kao i svi prisutni, susret dvoje ljudi koji su disali jedno za drugo.

Lagano joj je prilazio, idalje se plašeći da ga snaga ne izda, a ona je stiskajući dlanove kupila i posljednje atome nakon susreta sa kćerkom.
Na prstu joj se ocrtavao vjenčani prsten i kad su se napokon našli u zagrljaju jedno drugo, prepustili su se i klonuli na zemlju.
Čvrsto je držao, privijajući je na grudi kao da se tako trudi izliječiti povrijeđeno srce i dušu.
Kao da će ona odagnati sve ono loše što mu se desilo u prethodnim godinama bez nje.
"Sve ću ti objasniti" tiho mu je šaputala na uho, "nisam vas napustila! Morala sam se udaljiti"

Do srži se plašila njegove osude kad ga prođe euforija oko njenog povratka.
Plašila se da ponovo ne ostane bez Malfoya koji joj je ukrao srce i natjerao je da svi oni plavi leptirići ožive u njoj.

"Volim te Astrid! Prokleto te volim. Znao sam da si živa, leptiru"

~
🦋

Btw. Bacite pogled na novu priču koja je izašla na profilu.
Nadam se da će vam se svidjeti i da neću odustati od ideje 😂