"Astrid, jednom ćeš me shvatiti"
Nakon što je pristala, sjela je na rub kreveta, okrenutim leđima prema Dracu i Severusu.
Nije bilo jasno ko je od njih troje teže disao, ni kome su misli bile mračnije. Poput stijene koja se nastanila na njihovim grudima i ometala slobodan protok kisika.

Astrid je djevojka koja je preko noći sve izgubila, nije ni slutila da joj je Bog predodredio da bude sretna i da je sve ono što ona sad misli da je 'gubitak' zapravo jedan veliki dar.
Nježni dlanovi prekrivali su joj uplakane i crvene obraze.
Ispuštala je tihe jecaje, zbog čega je Severus poželio da se pretvori u crni prah, i da ga neki vjetar otpuše u nepoznatom pravcu.

Jedini njegov cilj bio je samo da je zaštiti i održi obećanje koje je dao pokojnoj ženi.
Sve će učiniti za njihovo blago.
Olovnim i nesigurnim koracima joj se primakao i spustio pored nje na krevet.
Povukao je topli očinski zagrljaj. Nije se opirala, ali nije ni uzvraćala.

Draco je sklonio pogled od njih, dok je osjećao veliki teret na grudima.
Probijalo ga je snažno, želio je da ona pati, a sad on pati jer je povrijedio.
Astrid nije imala nikoga da se osloni na njega, osim Severusa.
On je opet imao majku koja mu je bila podrška i bezuslovno ga je voljela.
Imao je i oca, opet kakvog- takvog, znao je da ne bi dopustio da mu se nešto loše desi.

"Astrid, smiri se"
Snape je procijedio kroz zube.
Najradije bi sve prekinuo, uzeo kćer i odveo je daleko odavde, ali je znao da bi ih Voldemort našao.
Ovako, dok je pod zaštitom Malfoya, i dok nosi njihovo prezime, Riddle i neće znati da je živa.

Nekako je uspio umiriti, nakon čega je utonula u san.
Pokupio je četkice i palete koje je razbacala i vratio uredno na mjesto.
Draco je kupio komade papira koje je poderala u naletu bijesa.
Zastao je, kad je ugledao divno naslikanog Kljunoslava.
Njene ruke su stvarno nešto posebno, stvaraju magiju, a da nije ni svjesna toga.

"Ja i ti moramo razgovarati"
Snape ga je povukao za nadlakticu, i izveo iz sobe.
"Šta si joj uradio?"
Prosiktao je kad se smjestio u udobnu crnu fotelju svog kabineta.

"Pretjerao sam, rekao sam stvari koje nisam trebao."
Iskreno je priznao, jer je i sam iskrenost najviše cijenio. Nervozno je sklanjao pogled od njega, i gledao u pravcu bočica sa napitcima.

"Draco"
Očekivao je od Snapea da grmi, da vrišti, ali da zadrhti i pusti suzu pred njim, nije nikako, "uvijek sam te štitio i volio" zastao je i stavio glavu na dlanove, a laktovima se pridržavao za drveni stol, "zato te molim, nemoj da je povrijeđuješ. Dovoljno je propatila u životu. Lucius ti je sve ispričao?"

Stiskao je pesnice jer je na taj način pokušao otkloniti bol koju je osjećao.
Ovaj čovjek samo brine i nastoji zaštiti kćer, nema izbora, a on se prema njoj tako divljački odnosio.

"Ispričao mi je, znam da Riddle ne smije saznati da je ona živa, da će je naše prezime štiti. I da ne smije biti sa Potterom jer ima prokletstvo u sebi."

Snape je klimnuo glavom, i skupio svoje guste obrve.
"Da. Zato te molim, ako već moram da je dam vama." Sakrio je pogled, dok se svako osjećanje u njemu slamalo, "nemoj joj nanositi bol, čuvaj je, onako kako bih je ja čuvao."

"Imate moju riječ, Astrid će biti sigurna i učinit' ću sve da bude sretna."
Snape ga je zagrlio kao sina, i bio mu nevjerovatno zahvalan za ono što čuje, kao da je Draco svojim riječima bar na kratko otklonio sivilo u njegovoj duši.

~

"Malfoy!"
Uletila je bez najave u njegovu sobu, dok se presvlačio.
"Odakle ti dozvola?!"
Vrisnuo je, i u dvije sekunde obuhvatio njen ručni zglob, prije nego se i okrenula Astoria se našla u hodniku muških spavaonica.

"Čula sam da je tvoja buduća zaručnica bila ovdje!"
Sarkazam joj se prožimao kroz žile, a dugi tanki prst, sa srebrnim prstenom uperila je u crna vrata, "zašto ne bih i ja mogla?!"
"Zato što ti nisi ona!"
Bijesno je dodao.

"Draco!" Uhvatila ga je za obraze i okrenula njegovu glavu prema sebi, "ne voliš je, znam. Zašto nam ovo radiš?"
"Astoria" maknuo je ruke sa lica, jer mu njen dodir nije prijao, "ne volim ni tebe, lijepo sam ti rekao."
"Voliš me!"
Okrznula je usnama njegove, i prešla prstom po žili na vratu, što je obožavao, ali je okrenuo glavu na drugu stranu, izbjegavajući njen poljubac.
"Ne volim te, žao mi je što je sve ovako ispalo, ali rekao sam ti na početku svega da te ne mogu voljeti, da nemam emocije."

Prošao je pored nje, dok je ona bijesnila iza njega. Objasnio joj je na početku, te nazovi veze, da će biti zasnovana samo na obostrano zadovoljstvo i da se ne nada od njega da će je zavoljeti ili oženiti, sama je kriva što nije kontrolisala sebe i svoje osjećaje.

Nije bio svjestan, ali kretao se prema sobi djevojke koja ga je mirisom podsjećala na proljeće, i Narcissinu nježnost.
Kad god bi bio bolestan, mama mu je kuhala čaj od kamilice, biljke po kojoj je njena koža prokleto mirisala.
Tiho je otvorio vrata, i primjetio je da leži okrenuta prozoru.
Njena plava kosa padala joj je preko leđa,a žuta ljetna haljina isticala je zanosnu figuru. Poželio je ruku spustiti na njena leđa i nježno ih maziti, dok mu se ne odluči prepustiti.

O čemu misli?
O Potteru?! Ili ipak o njihovom zajedničkom životu?

Krevet je bio smješten tako da je u ležećem položaju mogla vidjeti i Crno jezero, ali i mjesec i zvijezde koje su se presijavale i podsjećale je na prostranstvo svemira i činjenicu koliko smo mi svi zapravo mali u odnosu na ono što je tamo gore daleko od naših vidika.

"Astrid" spustio se pored nje na rub kreveta, bila je budna, ali mu nije pridavala pažnju.
Nijemo je gledala kroz prozorsko staklo.
Krenuo joj je dotaći hladni dlan, ali ga je brzo izmakla, i smjestila pod glavu.
Zatvorio je oči, i zagrizao usnicu.
Ima svo pravo svijeta da se ponaša tako prema njemu.

"Svjestan si" tiho je uzdahnula, a on je bio sretan što joj ipak čuje glas, "da te nikad neću voljeti"
Sve je palo u vodu sa zadnjim riječima koje je izgovorila.
Neće ni on nju, jer nema te djevojke koja može otopiti njegovo ledeno srce, ali zbog situacije u kojoj se našla, spremno je pristao da bude heroj njene bajke.

"Astrid, želim s tobom mirno razgovarati"
Prošaputao je i nastojao održati hladan ton glas, ali hladnoća u njenoj blizini je bila nemoguća misija.

"Razgovarajmo, zašto me želiš oženiti?"
Uspravila se na naslonjač kreveta, i zelenim očima probijala direktno do njegove duše.
"Do jučer si vrištao kako sam Potterova igračka." Opet se slomila i zajecala, ali je potom brzo obrisala suze, "i bio si u pravu. Ja sam samo obična lutka u rukama svih vas."

"Ne, nisi!" Uhvatio joj je dlan, a ovaj put se nije opirala, jer joj je godilo, "Astrid, ti si mnogo jaka cura, zato me saslušaj. Naš brak neće trajati vječno."
Osmjenhuo se, a ona je zanijemila i zatreptala dugim crnim trepavicama u pravcu njega.
"Kako to misliš?"

"Lijepo, nisi valjda mislila da ću pristati čitav život da provedem sa tobom, Snape"
Prevrnuo je očima i nasmijao se, dok je palcem prelazio po njenom drhtavom dlanu.
"Naš brak će trajati sve dok Voldemort ne bude ubijen, a onda ćemo tražiti od Magičnog suda da nas razvedu"

Njen izraz lica bio je zadivljujući, volio bi da je mogao nekako da ga zabilježi.
Nije mu se sviđalo da je povrijeđuje, ali da joj izazove ovakav osmijeh bilo je čarobno.
Zadrhtao je, jer dvije krive linije bile su čiste i nevine baš poput nje. Sve ostale su se lažno i drsko osmjehivale priželjkujući samo njegove dodire, a ona je bila nestvarna.
Mrzila ga je, a opet je uspio da napravi smijalice na njenim obrazima.

"Ali Draco, zašto je naš brak uopšte potreban?"
"Ne pitaj me to Astrid, saznat' ćeš. Nije na meni da ti govorim. Od tebe samo tražim jedno"
Zadubila se u razmišljanje, dok joj je teški teret padao sa grudi.
Draco je zaista utješio sa ovim riječima, i dao joj povoda da se bar malo osmijehne.

"Snape!"
Pucnuo je prstima ispred njenog lica, nije ni shvatila da je previše odlutala.
"Hmm?"
"Ne slušaš srećo"
"Bez tih glupih nadimaka" zaprijetila mu je dignuvši prst u vis, a osmijeh joj je treperio na licu.
"Bože, koliko si luckasta, ponašaš se čudno, kao da maloprije nisi bjesnila i razbacala sve oko sebe."

"Reci, šta tražiš od mene."
"Prvo, ne želim da te vidim u blizini Pottera." Stegnuo je pesnice, a sive oči su mu na trenutak poprimile crnu boju, udahnuo je, i opet mirno nastavio, " i najbitnije poštovanje prema mojoj porodici i prezimenu Malfoy"

Potvrdno je klimnula glavom, "imaš li ti zahtjeva?"
Nasmijao se, i sklonio joj jedan zalutali pramen s lica.
"Hmm, pa dok smo u braku, pred drugima ćemo se ponašati kao par, ali nasamo ćemo biti isključivo prijatelji."
Nakrivila je obrve i čekala njegovu reakciju.
"Eh, pa sad Astrid, ne pretjeruj."
Prevrnuo je očima, i zagrizao usnicu, dok mu je pogled lutao po njenom tijelu.
"Malfoy!"
Udarila ga je lagano po ramenu, na što se nasmijao, i digao ruke u znak predaje, "dobro, pristajem"

Pružila mu je mali prst, a on je odmahnuo glavom i skupio obrve, "šta?"
"Daj mi svoj mali prst"
"Ne budi blesava, neću, nismo djeca"
Prosiktao je i krenuo prema vratima.

"Dobro, onda naš dogovor otpada."
Osmjehnula se i prekrižila ruke na grudima.
"Taman sam odustala od namjere da odem potražiti Pottera, ali dobro" uzdahnula je, "šta da se radi"

"Idi dođavola Snape."
U tri koraka se našao pored nje, i pružio joj mali prst u znak dogovora.

~

Ginny, Hermione i Ron su je izbjegavali na današnjem ručku, a Harryija nigdje nije mogla ugledati.

Žao joj je što je na onakav način saznao, ali nekako je već morao, i sigurno ne bi uspjela da nađe bezbolnije riječi od Malfoyevih.
Možda bi jedino ton glasa korigovala.
Pokušala je sebe opravdati činjenicom da je on prevario, ali opet, boljelo je.

Kad je prolazila pored Ravenclawa čula je dobacivanje studenata
'Mala Astrid, Malfoyeva zaručnica.'
'Jadan Harry i Astoria.'
'Astrid sviđa ti se bogastvo Malfoya?'
I još svakojake gluposti, koje je mukom gutala.
Hufflepaffovci koji su inače druželjubivi, divni i koje ne interesuju drame, dobacivali su poneki neumjesan komentar na račun nje i Malfoya.
Blais ih je sve upozorio gurajući je ispred sebe.
"Ne obaziri se, debili."

Potvrdno je klimnula glavom i zahvalila mu se, te se smjestila pored Pansy.
"Dobro si?"
Upitala je.
"Jesam, hoćeš poslije sa mnom po haljinu?"
"Naravno" Osmjehnula se, "usput, ako ti treba kuma, tu sam"
Astrid se nasmijala, i stisnula joj dlan, zahvalna što joj je u ova teška vremena pružila ruku.
Iako su sve ove godine njih dvije bili zakleti neprijatelji.
Predrasude koje su imale jedna prema drugoj nisu dopustile da uživaju u čarima prijateljstva.

"Gdje je Draco?"
Pogledom je pretražila dio gdje je obično sjedio sa Blaisom, Adrianom i Ericom, ali plavokosog nije ugledala.
"Šta je već ti nedostaje?"
Pansy je gurnula laktom, i zakikotala se.
"Ne budi smiješna" prevrnula je očima.
"Lucius je došao po njega jutros, sa njim je, ne brini."
Ubacila je jedan komadić sira u usta, i podigla obrve.
"Pansy!"

~

Nakon cjelodnevnih pokušaja da pronađe nešto prikladno, i dostojno porodice Malfoy, bilo je bezuspješno, s obzirom na skroman novac koji je dobila od očeve plate profesora.
Nisu se mogli mjeriti sa Malfoyevim, pa je tiho uzdahnula, i sjela u poslastičarnicu gospodina Finigana. Jele su čokoladni sladoled, kad se visoka figura žene pojavila iznad njihovih glava.

"Gospođice Snape?"
Prodorno plave oči koje su je podsjećale na Dracove i crna duga kosa, sa bijelim pramenovima odavale su utisak da pred njoj stoji Narcissa Malfoy.
"Gospođo Malfoy"

Ustala je i pružila ruku ženi koja je prezirno odmjerila, i nevoljko joj uzvratila rukovanje.
Njeni dlanovi bili su tako mekani i mirišljavi kao da se čitav život ogrtala samo svilom i kašmirom.
I jeste, na kraju krajeva, Lucius je živio za nju, ispunjavajući sve prohtjeve mladolike žene.

"Gospođice Parkinson"
Uputila je jedan ljubazan pogled i osmijeh prema Pansy.
Odmah je shvatila da je ova žena ne simpatiše i da će imati velikih problema.

"Pronašla si haljinu ili da pogađam očeva plata nije bila dovoljna? "
Upitala je i pogledala prema kuglama sladoleda koje su se topile na žarkom suncu.

"Ne, nisam pronašla ništa što bi mi se svidjelo, očev novac mi je sasvim dovoljan" drsko je odgovorila.
"Ponosna djevojka"

Spustila se na stolicu pored njih, na što su odmah radnici pojurili prema stolu, donoseći joj limunadu iako je nije naručila.
Zapitkivali su šta želi još, ima li nekih posebnih želja, dajući joj apsolutnu pažnju i prostor.
Znači to ovako izgleda kad si žena najmoćnijeg i najbogatijeg čovjeka u Magičnom svijetu.

Na trenutak joj se sve smučilo, jer se sjetila svoje majke, koja je bila toliko blaga i nježna da su je obožavala kako djeca tako i starci.
Kad je umrla svi su gorko plakali, žaleći za ženom koja je svojom vedrinom i osmijehom pomjerala granice ovog tmurnog svijeta.
Uvažavala je veliko poštovanje, a gospođa preko puta nje, imala je samo strahopoštovanje.

"Astrid, pratila sam te, znam sve šta si isprobala, zato dovrši taj svoj dječiji slatkiš, i kreni sa mnom."
"Nema potr-"
"Nisam te ništa pitala, ako već moram gutati činjenicu da mi Snapeova kćer dođe u porodicu, onda ću te učiniti dostojnom nas."

Smučilo joj se od njenih riječi, te je samo gurnula posudicu u kojoj je stajao sladoled.
"Sretno vam s tim, čisto sumnjam da će vam uspjeti, ja nisam Astoria"
"Nažalost, nisi"

Pansy je uhvatila za ruku i stegnula je, uputivši joj veliki osmijeh.
U prvoj prodavnici izabrala je haljinu koja se Narcissi svidjela, a ne njoj, i zaputila se prema Hogwartsu.

Draco je sjedio u dnevnom boravku, i došaptavao se nešto sa Blaisom.
Smijali su se, a njegov osmijeh ukazivao je red blistavo bijelih zuba.
Čim je primjetio lagano je ustao i prišao joj, te je poljubio u čelo, dok su svi ostali posmatrali njenu reakciju.
Niko nije očekivao da će se njih dvoje preko noći pretvoriti u par.
Uzvratila mu je poljubac u obraz, uzeo joj kutiju iz ruku i povukao prema sobi.
Čim su ušli, mogli su se otarasiti tereta pretvaranja, te se spustila u kožni kauč pored njegovog kreveta.

"Kakva je haljina?"
Nasmijao se, vadeći iz zelene kutije, dugu bijelu usku haljinu sa velikim prorezom na leđima.
"Narcissa je izabrala"
Dodala je, masirajući čelo rukama, jer je boljela glava od one izvještačene žene.
"Zna mama šta će se meni svidjeti"
Vragolasto joj se osmijehnuo, na što je prevrnula očima.
"Da, ona je i kupila."
Dodala je dok se poigravala sa majčinim prstenom koji joj je ostavila, sa krilima plavog leptira.

"Astrid, želim da vidim kako ti stoji, obuci je"
"Ti se zezaš? Sad?"
Stavio je ruke u džepove i slegnuo ramenima, "da, hajde"
"Dobro"
Obuhvatila je haljinu rukama i zaputila se prema kupaoni, dok se on smještao na krevet.

"Draco!"
Čuo je kako ga doziva, "jesi gotova?"
"Možeš li doći?"
Nasmiješio se i uputio unutra, stajala je okrenuta leđima, dok joj je bijela tkanina tako divno naglašavala obline.
Leđa su bila otvorena, i mogao je da vidi liniju koja se pružala sve do kraja otvora.
Progutao je knedlu, i prišao joj.
"Šta ne valja Astrid?"

"Vidiš i sam, prenisko mi je, ne mogu da dohvatim kopču"
Sageo se u čučanj, i položio ruke na dno leđa.
Njegovi hladni prsti došli su u kontakt sa njenom toplom i nježnom kožom. Naježila se, a kad je zakopčao haljinu, okrenula se prema njemu.
Sanjivo je posmatrao, i povukao za ruku iz kupaone.

"I što kažeš?"
"Stoji ti savršeno Astrid"
Okrenula se, i dopustila mu pogled na leđa sklanjajući svoju plavu kosu.
"Meni se ne sviđa, no dobro."

Nije treptao, dok je posmatrao kako se crveni zbog njegovih pogleda.
"Draco?" Upitno ga je pogledala, dok se on oslanjao na krevet.
"Hmm?"
Promumljao je nešto nerazgovjetno i laganim koracima joj se približavao, ona je svakim njegovim korakom naprijed, napravila jedan unazad, dok se nije sastavila sa vratima ormara.

Stao je naspram nje, bio je visočiji, tako da mu je lahko bilo da spusti jedan nježan poljubac na njeno tjeme.
"Rekli smo, prijatelji"
Prošaputala je i progutala knedlu, no drhtala je da ponovo osjeti te usne.

"Jesmo."
Glas mu je bio dubok i grub, dok joj se usnama približavao vratu, "ali Astrid" promumljao je na njeno uho, dok su mu prst šarali njena gola leđa,
"I prijatelji prekrše po neko pravilo"
Jeza je prolazila kičmom, nakon što su se njegovi prstenovi utiskivali na nježnu kožu.

Zatreptala je zelenim očima u pravcu njegovih sivih, a zatim premjestila pogled na te pune, mekane usne, koje su je prije samo dvije noći tjerale da se grči od zadovoljstva.
Prokleto je željela da ponovo stvaraju umjetnost po njenom tijelu.

Primjetio je da drhti, na što je obuhvatio oko struka, a drugom rukom otkopčao kopču njene haljine.
Spojio im je usne u sočan poljubac.
Vodili su bitku jezicima, posesivno i žustro.
Astrid je pokazivala nadmoć nad njim, dok joj nije nježno zagrizao usnicu, i natjerao je da ispusti tihi uzdah.

Osmjehnuo se, i grubo je obuhvatio stražnjicu odižući je, a već u sljedećem trenutku se našla na crnoj svilenoj postelji.
Skidao je tanke naramenice njene haljine, dok joj je palio kožu usnama.

"Snape, želiš li popravni?"

~
🦋
Hvala vam što čitate!