Zelena prostranstva Škotske koja su krasila ovaj predio, sa par bijelih ovčica i crnim konjima, davali su utisak da se Astrid Snape uskoro bliži svom domu, Hogwartsu.
Nebo iznad zelenih proplanaka, bilo je bez ijednog oblačka. Nemirne zrake sunca šarale su prozore Hogwarts Expressa.
Zvuk zveckanja šina, nesnosna galama sretnih učenika koji se ponovo vraćaju u školske klupe i svoje prijatelje bilo je sve što je Astrid čula.

Sjedila je priljubljena uz momka, crne kose koja je mirisom podsjećala na proljeće i opojan miris cimeta.
Njegove pravilne crte lica i bijeli obrazi, koji su imali jedva vidljive ružičaste krugove, su sve što je ona ikad željela.
Kad bi joj neko imao mogućnost čitati misli, ne bi vjerovao koliko tu ima samo njega.
Taj ljepotan sa okruglim naočarima, crnih okvirova i ožiljkom u obliku munje na čelu, bio je prepoznatljiv gdje god bi se pojavio.
Skoro svi u Magičnom svijetu su ga duboko poštovali i divili mu se.

Njegove snažne ruke, na kojima su se isticale žile, jače su je privukle uz prsa, i otisnule jedan poljubac u njenu plavu dugu kosu.
"Jesi spremna za posljednja četiri mjeseca koja nas dijele od zajedničkog života?"
Promukli topli glas škakiljao joj je obraze, ostavljajući i po neki poljubac na vratu.

Neizmjerno je volio, nestrpljiv da zvanično bude samo njegova.
Iako je bio izrazito buntovan, i ulazio je u te godine kad muškarci požele biti neukrotivi, pomislio je kako ona može smiriti sve njegove nemire.
Njena kosa prostirala mu se po grudima, dok je on provlačio prste kroz nju i tako širio miris lavande i kamilice po čitavoj kabini.
Prošla je sa njim kroz najteži period njegovog života, nakon gubitka Siriusa.

Peta godina će mu ostati duboko urezana u sjećanje jer joj se tek tad odvaži priznati osjećaje, i nije požalio.
Sve do sedme godine njihova ljubav svakim danom je sve više rasla.
Jedini problem predstavljao im je njen otac Severus Snape, ujedno i njihov profesor napitaka.
Astrid nije bila svjesna zbog čega se on toliko bori da je odvoji od Harryija. No, ubrzo će saznati da je njen život prokletstvo od samog začeća.

Astrid se topila sa svakim Harryijevim poljupcem i zagrljajem koje su razmjenjivali u jednoj od kabina voza. Ispreplitala je njihove prste, dok je kroz prozor posmatrala svjetla Hogwartsa.
'Nedostajat' će joj'
No, djevojka je nestrpljiva da završi i to posljednje polugodište i započne miran život sa Potterom.

"Želim vidjeti mladež"
Prošaputao je snenim glasom, dok joj je vrelim usnama palio tanku kožu vrata.
Uzbuđivala ga je i dovodila do ludila.
Svojim laganim pokretom prsta, spustila je naramenicu lanene košuljice i otkrila mu dio svog ramena, na kojem je bio mladež u obliku mjeseca, sa kojim je Astrid obilježena od samog rođenja.

Kažiprstom je kružio oko njega.
Ljubio ga, šaljući joj ugodne trnce duž tijela.
Njegove tople, mekane usne položene na njenu hladnu kožu, podsjećale su je na sve noći u kojima je uživala u njihovoj ljubavi, u hladnoj sobi Gryffindora, kad bi se Ron izgubio kod Mion.
Iako joj je sudbina namijenila Slytherin, zbog njenog oca i čitave porodične loze dane je provodila uz Rona, Hermione i Harryija.

Studenti iz Slytherina je nisu naručito voljeli, prvenstveno zbog njenog odnosa sa Gryffindorcima. Naručito su je Astoria Greengrass i Pansy Parkinson prezirale, zbog onog što nijedna žena drugoj ne oprašta, zbog njene nevjerovatne ljepote.

Sjećala se majke koja bi je često milovala i ljubila po bijelim obrazima.
Znala je reći da se sami anđeli ogledaju u Astridim zelenim očima.
Izuzetno je bila vezana za majku koja je prerano napustila.
Kad je Astrid napunila trinaestu godinu majka joj se razboljela i pala u postelju. Nije puno prošlo i ostala je bez svog najvećeg oslonca u životu.

Djevojka se nije naručito slagala sa ocem.
Voljela ga je, naravno, ali on nije mogao razumjeti mladalački um.
Astrid je bila oštra na jeziku te je često upadala u probleme zbog kojih je Severus ludio.

Krv joj je ključala naručito zbog čistokrvnog Slytherinskog princa, Draca Malfoya.
Mrzila je taj njegov stav i umišljenost. Bezobrazluk i oštre riječi koje je upućivao Harryiju. Način na koji je vrijeđao njenu omiljenu porodicu Weasley, kao i najbolju joj prijateljicu, Hermione Granger. Istina da je bio jedan od rijetkih iz Slytherin kuće koji njoj lično nije uputio pogrdnu riječ. Bolje rečeno, nije je ni primjećivao.

Nakon što su se našli među ledenim zidovima Hogwartsa, požurili su prema svojim spavaonicama.
Astrid se gurala kroz mnoštvo Slytherinaca, kako bi što prije došla do sobe koju je dijelila sa Astoriom Greengrass.
Nekoliko puta molila je oca da je premjesti ili makar nađe zamjenu za Astoriu, ali to je Severus svaki put kategorično odbio. Naglasio bi da ne može imati povlastice samo što je njegova kćer.

Dva kreveta sa zelenim baldahinima i jedan drveni stolić sa strane i noćnom lampom krasila su njihovu sobu.
Astrid je u svom dijelu imala i tri poredana stalka sa bijelim papirima za crtanje. Nedovršene slike čekale su je nakon zimskih praznika.
Na jednoj započeta slika Crnog jezera i Zabranjene šume, na drugoj je bio Kljunoslav, a na trećoj Harryijev portret.
Crtanje je bila njena strast, bijeg od surove realnosti.

Pored knjiga koje je rado istraživala sa Mion u biblioteci, paleta boja i četkice su je jedino smirivale, i naravno taj opojni miris cimeta.

Jedno vrijeme nakon majčine smrti, prestala je crtati, ali je otac bio uz nju, i pomagao joj da prebrodi taj težak period i vrati se nazad u svoje carstvo.

Nije bila ni mirna djevojka, buntovnica poput Ginny, sa kojom se izuzetno dobro slagala van terena za Quidditch.
Kad su letile za bladžerkom gurale bi se i u naletu strasti za tim sportom znale bi oboriti jedna drugu.
Ipak sve je to bila samo igra. Jedino što Astrid nije mogla podnijeti bio je gubitak.

"Pomjeri se!"
Vrisnula je crnokosa mršava djevojka, noseći u ruci dva zelena kofera.

Za njom je ulazio Draco Malfoy.
Svjetlo plava kosa rasula mu se po čelu, a prodornim sivim očima, bez imalo stida, skenirao je Astridino tijelo, koje je prekrivala plava lanena košulja, i farmerice.
Naslonio se na vrata, u crnom odijelu, sa rukama prekriženim na grudima.

Astrid je prevrnula očima, kad je shvatila da ga gleda i više nego što treba.
Nastavila se kretati prema svom dijelu sobe.
Draco je stalni posjestioc ove prostorije, s obzirom da je bio u vezi sa Astoriom. Muka joj se stvarala na dnu stomaka, dok je posmatrala kako crnokosa djevojka ushićeno skakuće oko njega, dok on bez imalo zainteresovanosti, sjeda na krevet i sa rukom na bradi promatra crteže.

Složila je stvari u ormar, a Astoria se za to vrijeme uputila u kupaonu.
Izvukla je šorc i majicu sa namjerom da se presvuče i požuri sa Harryijem na Butterbeer. To je bila njihova navika poslije svih praznika.

"Izađi, želim se presvući."
Uputila mu je jedan iritirajući pogled, i pokazala mu glavom na vrata.
Oštro je pogledao ispod gustih crnih trepavica, skrećući pogled sa Harryijevog portreta.
"Snape, ne doživljavam te, sve što sveti Potter ima meni je odvratno"
Ustao je sa kreveta i okrenuo leđa prema njoj, dok se kretao prema vratima.
Nije mogla izdržati, a da ne odgovori na prozivku, "znaš zašto ti je odvratno Malfoy?!" Zastao je, hvatajući dršku, "zato što Potter ima sve ono o čemu ti možeš samo maštati!"
Osmijeh zadovoljstva joj je titrao na licu, dok je posmatrala njegovo blijedo lice koje poprima crvenu boju.

"Još jedna jebena riječ, požalit' ćeš što si se rodila!"
Drsko joj je odbrusio, dok se u dva koraka našao ispred nje. Gledali su se intezivno u oči. Nijedno od njih se nije usudilo maknuti pogled.

"Ima ljubav, prijatelje, djevojku koja ga obožava, znaš ima i porodicu Malfoy, Weasleyevi su ga prihvatili kao sina."
Zadovoljno je klimnula glavom, dok se bijes skupljao u njegovim pesnicama.

Htjela mu je vratiti za svaku uvredu upućenu Harryiju od strane njega, ali je zastala na trenutak i posmatrala izraz lica. Nikad mu nije bila ovako blizu. Miris mente i zelene jabuke zaokupirao joj je nosnice i na trenutak je prestrašilo. Gdje je nestao cimet, Astrid?!

Draco je bio sam, a svojom arogancijom nastojao je prikriti svoju ranjivu stranu.

Astrid nije bila svjesna kakvu buru emocija izaziva ovakvim riječima u njegovom već dosta osjetljivom srcu.
No, on se nije dao tek tako isprovocirati.
Navikao je na Luciusove prozivke čitav život, tako da se vrlo lahko iskontrolisao pred njenim prodornim zelenim pogledom.
Nasmijao se cinično, ne želeći joj odgovoriti, jer bi to značilo da pridaje vrijednost, običnoj stvari koju Potter posjeduje. Da, ona je za njega bila obična stvar. Istina, bila je vraški lijepa, ali se nije obazirao na to. Mrzio je sve i svakoga ko se nalazio u Harryijevom društvu.
Otpuhnuo je, i spustio ruke u džepove crnih pantalona, te se odmakao na korak od Astrid, kad je Astorina glava provirila iz kupaone.

"Draco, možeš li mi dohvatiti peškir?"
Astrid je prevrnula očima, jer Astoria u kupaoni sigurno nije trebala peškir, već njega.
Zgrabio je jedan sa kreveta, i zalupio vratima. Unutra se čulo zveckanje parfema i kupki od pločice i Astorino prigušeno stenjanje.
Požurila je izaći kako ne bi morala slušati čitav proces, i ubrzo se našla u Great Hallu.

"Obilježeni!"
Veselo je uskliknula, grleći Harryijeva čvrsta ramena.
Objašnjavao je nešto Ronu i sav bio zanesen u toj temi, da se trznuo, i brzim pokretom je povukao za ruku u krilo.
"Koliko puta sam rekao da me ne zoveš tako?"
Skupio je crne guste obrve, i spustio topao poljubac na njen hladni obraz.

Nije bila sigurna zašto, ali u glavi su joj odzvonile Malfoyeve riječi od maloprije.
"Sve što Potter ima, meni je odvratno"

Iz razmišljanja je prekinuo Harryijev glas, "o čemu razmišljaš, Astrid?"
Pogledala ga je snenim očima i nakrivila glavu poput djeteta, skenirajući njegove obraze i kragnu košulje.
"Astrid, šta ti je?"
Opet je upitao zbunjen njenim pogledima, i premjestio pogled na desni dio ramena, u koji je uporno gledala.
Njen dugi prst ukrašen prstenom u obliku leptira čija su krila napravljena od safira, pokazao je prema crnoj dlaci na bijeloj košulji.
"Čija je to dlaka Harry?"

Ron se zagrcnuo vodom kojom je pokušao pročistiti grlo nakon suhog kolača, a Mion je prevrnula očima, i osmjehnula se, te prebacila pogled ponovo na knjigu Matilde Topkin.

"Opet imaš ispade ljubomore?"
Skupio je njenu plavu kosu u šaku i povukao je na svoje usne.
Nježno je prstima prolazila preko njegovog vrata, a potom se odvojila, jer se plašila da Severus ne naiđe.

Pogledala je preko njegovog ramena, i ugledala za stolom Slytherina Malfoya, koji se smješka sa Parkinson. Nikako joj nije bilo jasno kako može biti takav gad. Pansy joj se još više mučila, flertovala je sa njim znajući koliko ga Astoria voli, iako joj je bila najbolja prijateljica.

"Idem, uskoro će večera, moram se vratiti za stol"
Odvojila se od Harryija, i mahnula im, sjedajući preko puta pored Blaisa.
"Snape?" Harry je dozvao, na što su se oboje zakikotali, bilo joj je zanimljivo kako njeno prezime zvuči na njegovim usnama"ne zaboravi poslije večere dogovor"
Klimnula je potvrdno glavom, i okrenula se ponovo u prvobitni položaj.

Pansy je prebacila ruku na njegovo koljeno, na što je on pogledao i nastavio voditi razgovor sa Blaisom. Jasno se dalo primjetiti da iz njenih očiju isijava želja za Dracom. Nikako joj nije bilo jasno kako je imun na sve.
Nikad nijedna nije uspjela zarobiti njegovo srce.
Iako je bio sa Astoriom, često bi ga znala vidjeti kako krišom izlazi iz Pansyine sobe. Sigurna je da ni ostale cure iz Slytherina nisu bile imune na njega.
Sve joj se to gadilo i zato je bila nepovjerljiva prema muškarcima. Harry nikad nije učinio pogrešan korak, i uvijek je obasipao ljubavlju i pažnjom, ali mu nije upotpunosti vjerovala.

Primjetila je oca kako u društvu Minerve i Dumbledora ulazi u dvoranu. Prišao je stolu i nježno joj stavio ruku na rame.

"Stigla si?"
Severus nije bio kući posljednjih mjesec dana, pa su Mion, Harry i Ron bili sa njom, a zatim se skupa uputili na Hogwarts. On je morao doći kako bi pripremio nastavu i prostoriju Slytherina.
"Stigla sam tata, sve je super prošlo, nemoj da brineš."
Laganim korakom mu se približila i otisnula poljubac na njegovo blijedo lice, prekriveno crnom kosom do ramena.
Obožavala ga je, iako se često nisu tako dobro sporazumjevali.

"Dobro, želiš li da idemo do Hogsmeada poslije, primjetio sam da ti se paleta istrošila?"
Upitao je brižljivo.
Astrid je bila sve što mu je ostalo od voljene Elene. Na samrti ga je zamolila samo da nju dobro čuva i da štiti njen život makar po cijenu njegovog. Znala je da će se njen brat kad-tad vratiti i da će mu prva meta biti upravo Astrid.

"Može, ići ćemo, tata."
Iako je imala dogovor sa Harryijem, nije mogla odbiti oca kojeg nije vidjela mjesec dana i nedostajao joj je.
Ubrzo je večera započela, nakon što su se i profesori smjestili za stol.

Blais je sve vrijeme nasmijavao i obožavala je njegove ispade.
Draco je posmatrao dugo, prebirajući po svom tanjiru.
Njen osmijeh je bio zadivljujuć, duga plava kosa joj je sezala do pola leđa, a zelene oči su isijavale mir i djevojačku bezbrižnost. Nije imala teret života na leđima poput njega kojeg je otac svjesno bacao u težak položaj. Astrid je bila Severusova zjenica, i jedino dijete koje je nastojao odgojiti u divnu djevojku, i uspio je i tome. Nije bilo lahko boriti se sa njenim mladalačkim stavovima, ali je uvijek pronalazio kompromis.
Sklonio je pogled sa nje, konstantno podsjećajući sebe da je ona 'obična stvar'.
Nije mu jasno zašto se baš sad u njemu budi želja za njenim dugim vratom. Možda jer je nije imao, jer je bila zabranjena i nedostižna.

Odjednom mu je postalo toplo, te je otkopčao dva dugmića na vrhu košulje zbog čega je zadobio pažnju cura za stolom.
Sve su ga pohlepno gutale pogledom, sve osim nje, koja se idalje smijala Blaisovim doskočicama. Prokletstvo, šta ima u tom Zabiniju?!

"Idemo li ?"
Harry je položio ruke na moja ramena, i nježno šaputao na uho.
"Harry, oprosti, nećeš se ljutiti, ali nisam vidjela oca mjesec dana, možemo li to odgoditi za sutra navečer."
Skupila sam obrve i uputila mu onaj izraz lica na koji ne bi mogao reći ne, jer je i previše bio slab na mene.
"Naravno da možemo. Ron, Mion i ja idemo do Three Broomsticks ako završiš ranije navrati."
"Važi"
Poljubila sam ga i požurila prema sobi da se spremim za šetnju sa tatom.

"Astrid" u trenutku kad sam se spremala izaći tata je pokucao na vrata, "Dumbledor me hitno treba, oprosti, molim te. Nadam se da ću završtiti ranije, pa me pričekaj u biblioteci."
Potvrdno sam klimnula glavom i uputila mu osmijeh, te krenula prema omiljenoj prostoriji Hogwartsa. Čitat' ću neku knjigu da mi vrijeme brže prođe.

Za jednim stolom su sjedili Goyle, Malfoy i Pucey. Došaptavali su se i ometali mir u biblioteci.
Pronašla sam neku knjigu o historiji Hogwartsa i zaputila se u skriveni dio, iza polica.

Dok sam prolazila pored njihovog stola, Goyle je dobacio svoju neumjesnu šalu.
"Astrid, dobrodošla nazad. Nedostajali su nam pogledi na to vitko tijelo."
Zastala sam ljutito, udarivši šakom od stol, ali prije nego sam uspjela i progovoriti, na moje veliko iznenađenje, Malfoy je ustao sa stolice i unio mu se u lice, "još jedna riječ Goyle, kupit' ćeš zube po podu"

Zašutio je poput djeteta, kojem majka prijeti omiljenim slatkišom.
Od šoka nisam znala ni kako da se ponašam, pa sam zadovoljna njegovim odgovorom, krenula prema stolu. Vjerovatno mu ni ja ne bih bolje odgovorila, iznenadila me njegova reakcija.

Zadubila sam se u knjigu, a iz carstva mašte probudilo me škriputanje stolice.
Duh gospođe Merlin koja je davno bila bibliotekarka, odmah nas je ošinuo pogledom, dignuvši prst u vis. Draco joj je uputio kratko oprostite i spustio se pored mene.

"Šta ćeš ovdje?"
Zaškriputala sam tiho zubima, jer njega nisam voljela sresti ni na hodniku, a ne u svojoj blizini.
"Nisi se zahvalila maloprije"
Dodao je, dok je svojim dugim snježno bijelim prstima posegnuo za mojom knjigom koju sam čitala. Okrenuo je na početnu stranu čitajući naslov.

"Hej, Malfoy, ja to čitam!"
Nagnula sam se da mu otmem knjigu iz ruke, no on je ionako samo spustio na mjesto odakle je i uzeo.

"Astrid, bez vriske i prepiranja, želim odgovor od tebe"

Svoja snažan leđa prislonio je na naslon drvene stolice, te se blago počeo klatiti.
Pogledao je u mene, a jednu ruku, prebacio preko moje stolice i blago mi se približo.
Ne previše blizu, ali dovoljno da miris mente ponovo otjera cimet.
"Zbog čega onako teške riječi maloprije?"
Tiho je prošaputa, dok je prstima ruke koju je držao preko stolice jedva doticao moju kožu, no moje tijelo je odreagovalo na taj hladan dodir.
Naježila sam se, a u grudima kao da mi je stajala stijena i nije dala da dišem.

"Zato što si zaslužio"
Progutala sam pljuvačku, jer su moja usta postala i previše suha za dalji tok razgovora.
Usne su mi bile blago razdvojene, a ruke koje su bile položene na klupi drhtale su od njegove blizine.

Da li zbog straha ili proklete napetosti između nas.

"Čime?"
Sve vrijeme je šaputao, primičući glavu mom ramenu.
Mogla sam jasno osjetiti njegov dah na vratu, kako mi grije svako osjetilo.

"Moram da idem Malfoy!"
Odskočila sam od stolice, drhtavom rukom hvatajući torbu i knjigu na stolu.
Zadovoljno se nasmijao, iako zaista nisam razumjela zbog čega takav izraz lica.
No, mene je realnost udarila po glavi, dok sam trčala iz biblioteke, a noge su mi klecale.

Daj se saberi, Astrid.
Moji unutrašnji glasovi su vrištali boreći se da izađu na površinu.

Zašto mi je bilo prokleto toplo u njegovoj blizini?

Treba mi Harry, moram udahnuti cimet i izbiti prokletu mentu iz nosnica.

~