"Potter"
Automatski sam se odvojila od Harryija i nervozno ustala kad se približio.
Prilazio je sporim koracima, a ruke je stiskao i uvlačio u rukave crnog kaputa.
"Malfoy"
Harry se odigao i stao naspram njega.
Draco je bio visočiji i gledao je Pottera sa visine kao što je uvijek i radio.
Zadržavao je bijes unutar sebe, nastojao je održati miran izraz lica. Nije želio pokazati pred 'svojim neprijateljem' da je ljubomoran.
Znala sam da me prava oluja čeka kad se Harry odmakne.

"Gospođo Malfoy" sarkastično se osmjehnuo, "radno vrijeme je završeno"
To definitivno nije bilo pitanje, već naredba. Ono gospođo Malfoy, posebno je naglasio i pokazao mi u pravcu izlaza.
"Ne mogu izaći, nije još gotovo"
Prebacio je ruku preko mog ramena i povukao me u zagrljaj.
Nageo se i šapuno na moje uho, "Astrid, gotovo je kad ja to kažem. Ili ćeš odmah izaći, ili želiš da uništim lice ovom ovdje"

Nije bilo više mjesta za raspravu. Ne želim da se potuku i naprave katastrofu. Harry bi rizikovao posao bez razloga.
"Čekam te gore, leptiru"
Dodao je i izgubio se prema izlazu, na što sam samo kratko otpuhnula i krenula da idem.

"Astrid" Harry mi je uhvatio dlan, "razmišljao sam, ovo je previše čudno, nije moguće da si se namjerno udala za njega, to niko ne radi, reci mi pravi razlog."
Nabacila sam osmijeh na lice i pogledala značajno u njega, "zaista ne želim pričati sa tobom o ovome, Draco me čeka."
"Astrid, sve mi je jasno, da si se udala iz ljubavi rekla bi mi bez okolišanja" prije nego se udaljio od mene, šapnuo mi je u prolazu, "budi uvjerena da ću saznati šta se krije iza ovog besmislenog braka."

Baš kad pomislim da nema problema i da će mi život makar jednom prirediti sreću desi se ovo.
Ne znam gdje mi je pamet bila kad sam se opustila i predala Malfoyu.
Konstantno sam imala osjećaj da je sve ovo namjerno uradio samo kako bi dokazao Harryiju da može posjedovati sve što je on imao.
Iskreno se nadam da to nije tako, ali u dubini duše sam imala osjećaj da je sve jedna velika igra.
Ne bi tek tako pristao na vjenčanje da nije imao lični interes, a to je bila osveta čovjeku zbog kojeg je čitav život u sjeni.
Sad kad sam pokazala ljubomoru i kad postajem svjesna svojih osjećaja prema njemu pokazuje pravo lice.

"Ulazi!"
Povukao me za ruku u pravu automobila. Prije toga je ugasio cigaretu koja je gorila među njegovim prstima, baš poput njega.
"Kakve su ono predstave unutra bile?"
Sasvim mirno je upitao i zavrtio rukom preko volana, te se isparkirao i krenuo prema izlazu iz grada.
"Nije bilo ništa!"

"Jebeno mi nemoj ići na živce, pitao sam te nešto!!"
Prebacao je pogled sa ceste na mene.
Nisam se smjela susresti sa njegovim ledenim pogledom jer sam se bojala emocija koje bi izazvale u meni.
Ne znam koliko sam jaka da sve ovo izdržim.
"Pričala sam sa Harryijem, rekao mi je da ga boli ožiljak"
Progutala sam knedlu i nervozno rukama prelazila preko crne haljine koju sam nosila.

Njegovi hladni prstenovi osvanuli su na mom bedru na što ih je jako stisnuo, "pogledaj me!"
Bojala sam se da ne napravi udes, te sam brzo prebacila pogled na njega.
"Ti si našla da ga tješiš?!"
"Draco, molim te"
Pokušala sam maknuti njegovu ruku kojom je nemilosrdno stiskao nogu.
"Samo sam rekla da sam isto osjećala, zagrlio me i uzvratila sam."
"Zezaš li se ti sa mnom?"
Sarkastično se nasmijao i udario od volan, "zašto si uzvratila ?!"
"JER MI JE NEDOSTAJAO !"

Počela sam da jecam i vjeruje da je sva gorčina koja se nakuplja u meni od jutros izlazila kroz suze i jecaje.
Naglo je zakočio usput, a izas nas su se čule svirene nervoznih vozača.
Prije nego sam poletila prema naprijed, stavio je svoju ruku preko mojih grudi da me sačuva od udarca.

"Nedostajao mi je, u redu! Bila sam loše zbog tvojih riječi jutros, rame me boli, Narcissa mi ne da disati u jebenoj vili."
Gledao je u mene bez riječi, samo je jako grizao usnu i stiskao oči.
Kao da se osjećao krivim, ali nije mogao ništa da kaže. Otpuhnuo je nervozno i krenuo da mi dodirne ruku koja je drhtala oslonjena na koljeno.
"Ponašaš se kao idiot"

Otvorila sam vrata i krenula izaći.
Tmurno nebo najavljivalo je kišu, a u daljini je tutnjilo, svaki čas sam očekivala krupne kapljice.
Oporan vazduh zadavao mi je muku u stomaku, kao da se sve raspada i imala sam neobjašnjiv osjećaj da će nešto krenuti naopako.
"Gdje ćeš?"
Auto se kretalo u korak sa mnom, otvorio je prozor i vikao da se odmah vratim i ne pravim scene.
"Astrid, ne nerviraj me, hajde. Obećavam da ćemo razgovarati normalno"
"S tobom je nemoguće normalno pričati!"

Moj korak odzvanjao je ulicom, nisam imala predstave ni gdje idem, niti šta radim.
Bitno je samo da odem što dalje od njih i razbistrim misli.
"Ma idi dođavola!"
Gume su zaškriputale na svježem asfaltu po kojem se kiša već počela spuštati.

Bila sam u pravu, jednostvano je dobio ono što je Harry imao i sad mu je sasvim svejedno, a ja sam se glupača zaljubila.

Noge su me same nosile prema jedinom mjestu gdje sam pronalazila utočište.
Nije bilo glasa ni utješne riječi, bila je samo mrtva tišina i crna zemlja kojoj sam otvarala dušu.
Nekako sam osjećala da me opet čuje, da mi miluje rame i ponavlja da će biti u redu.
Kad sam joj kao mala rekla da će mi uvijek trebati, na ovo sam mislila.

Kad svi vozovi prođu i snježni pokrivač okopni zapamti sunce da će te mama uvijek čekati i voljeti.
Uvijek ću biti tvoja podrška čak i kad me više ne bude.
Prepoznat' ćeš me na listu papira i u tim biljkama koje toliko voliš.

Kao da je znala da će me prerano ostaviti uvijek me pripremala na najgore.
Bila sam kompletno mokra od kiše, otvarala sam tešku crnu kapiju, i uputila se prema južnom krilu gdje je ležala daleko od zla.
Nisam imala cvijeće, a ni svijeću, došla sam da joj povjerim dušu.

Spustila sam se na hladni beton i prelazila rukom po blatnjavoj zemlji.
"Mama, toliko mi nedostaješ!"
Zavrištala sam iz sveg' glasa i slomila se iznad crne zemlje. Sklupčala sam se pored njenog nadgrobnog spomenika i proklinjala sudbinu koja nas je rastavila.
"Kad bi samo znala koliko sam nesretna."

Draco se u međuvremenu okrenuo čim je kiša počela da tutnji na prozorska stakla automobila. Nije daleko ni otišao, a već ga je grizla savjest.
U pravu je bila, pretjerao je jutros, danas se ponašao kao zadnji idiot, a još sinoć je obećao da će je štiti.

Primjetio je nekoliko blokova dalje kako mokra ubrzava korak i trči prema groblju na ivici grada.
Pretpostavljao je da ide na majčin grob te je parkirao auto i krenuo za njom.
Stajao je oslonjen na drvo starog hrasta u južnom krilu i posmatrao je, dok je prilazila humci.
A kad je zavrištala i počela jecati, jeza ga je prošla duž cijelog tijela i požurio je prema njoj, no zastao je jer ga nije primjećivala. Pomislio je da je možda bolje da olakša dušu.

"Ne mogu više mama, ovo mi je prva oluja." Zagrizla je usnicu, "rekli su da se moram udati, i udala sam se. Ostavila sam čovjeka kojeg sam voljela svim srcem i otišla drugom."
Čupkala je travu pored nadgrobnog spomenika i pokušala da zaustavi suze.
Draco je također bio potrešen sa svim što je slušao i proklinjao sebe što joj nanosi bol.

"Ti ga znaš, uvijek si govorila koliko je divan dječak.
Draco Malfoy, sin Narcisse i Luciusa.
Luci je tako divan prema meni mama, kao da sam mu rođena kćer. A tvoja prijateljica" opet je zajecala, "Narcissa, ubija me riječima, konstantno govori kako ja nisam dobra za njih, da se nisam trebala udati za njega! Dovraga, kao da sam i htjela!" Udarila je pesnicom od nogu, "oprosti mama, znam da ne voliš kad koristim takve riječi. Draco, on je mama najdivnija duša koju sam upoznala."

Raznježio se, a oči su mu se ispunile suzama, grudi su mu se teško dizale i spuštale. Ponestajalo mu je vazduha, jer je bio grozan, a opet govori tako divno o njemu.

"No, nešto se desilo. Imam osjećaj da me gleda sa puno mržnje sad, nije želio ovaj brak, nisam ni ja, i ne mogu ga kriviti ni za šta, ipak smo stranci jedno drugom. Ali mama, nije mi smio priuštiti razumjevanje i užitak, ako me namjeravao ovako sad povrijeđivati. Kriva sam koliko i on, pristala sam da budemo nešto više od prijatelja, a nisam računala na emocije koje bi se mogle razviti. Imam osjećaj da je njegova nježnost, samo osveta Harryiju i to me ubija."

Udahnula je duboko i podigla pogled prema nebu,
"ima još nešto, jedna djevojka Astoria, voli ga, a ja..."prešla sam rukom po zemlji, "plašim se da mi ga ne uzme. Plašim se da ostanem bez čovjeka koji je postao moja potreba, mamice."

Lagano joj se približio i obmotao svoje ruke oko njenog struka.
Blago je odskočila, ali njegov šapat i menta su je umirili.
Oboje su bili mokri od kiše, odjeća im se lijepila za tijela, ali nisu osjećali hladnoću.
"Nećeš ostati bez mene, čak i ako ti pokušaš odustati, ja ću nas vraćati jedno drugom, leptiru."
Čvrsto su se zagrlili, dok su im se suze miješale sa kapima kiše.

"Treseš se, idemo kući"
Poljubio je u čelo i lagano podigao.
Brižljivo je uhvatio ispod ruke i poveo u pravcu automobila.
"Otišao si"
Prošaputala je uvučena u njegov kaput, "ali sam se vratio, zar bih te mogao ostaviti Astrid"

Na putu do kuće su šutili, nijedno od njih se nije usudilo progovoriti.
U njoj je bilo previše bola, a u njemu gorčine.
Mrzio je sebe što je tek tako ostavio, što je vrištao na nju to popodne umjesto da je sasluša, što joj je govorio tako gnusne stvari jutros o Astorii, i ako je nije mogao ni pogledati čitav dan, a kamo li dotaknuti.
Sakrivao se od nje u firmi samo da ne dođe u kontakt sa njom i da neko od ljubomornih duša ne prenese Astrid da su i stajali u hodniku skupa.
Potter ga je izluđivao i naravno da se nije mogao kontrolisati kad je vidio nju, svoju Astrid u njegovom zagrljaju.

"Draco?"
Već su se spustili pred Malfoy palatu, ali on se nije pomjerao, sjedio je i zurio kroz prozor.
Osjećanja krivice su ga preuzela.
"Hej Malfoy!"
Pucnula je prstima ispred njega, na što je lagano okrenuo glavu i uputio joj osmijeh.
"Idemo li ?"
Klimnuo je potvrdno glavom i izašao iz auta.
Sa njihove odjeće je curila voda po parketu kojeg su maloprije očistili pa je Narcissa odmah počela sa zvocanjem.
"Vas dvoje kao da ste djeca od sedam godina, ne čistiš ti ovo gospođo Astrid!"
"Opro-"
"Ne razgovaraj tako sa njom!"

Dracu je bilo svega preko glave, a i Narcissino svakodnevno zvocanje mu je sad baš prekipilo.
Bio je umoran od osjećaja, boljele su ga njene suze koje je lila zbog njegove majke koja jednostavno ne razumije da ga Astrid čini sretnim, i koja oduvijek zamišlja Astoriu pored njega, pa joj sve ovo sad teško pada.

"Draco"
Uhvatila ga je za ruku u pokušaju da smiri njega i njegov ton glasa.
Samo je povukao prema sobi ostavljajući mokre tragove iza njih.
Narcissa je stajala kao pokisla na hodniku, dok se Luci zadovoljno osmjehivao ispod svojih naočara i novina.
"Tako ti i treba, u sve se moraš upetljati!"

"Draco, nemoj podizati glas na nju, molim te. Ipak ti je majka, jednom će valjda razumijeti."
Privukao je sebi u zagrljaj, "toliko si divna da te prosto ne zaslužuje niko od nas." "Šta želiš sad da radiš?"
"Preumorna sam od svega, želim da se istuširam i da spavamo?"
Nakrivila je glavu i čekala potvrdan odgovor od njega.

"Zvuči mi kao divna ideja."
Zastala je na ulazu u kupaonu i okrenula se prema njemu.
Bio je tako sladak sa mokrom kosom i odjećom stisnutom uz tijelo, sa njegovim prepoznatljivim osmijehom na licu.
"Draco, ima nešto što želim da znaš. Vezano je za nas"

~
Hvala vam što čitate !
Nadam se da nema puno grešaka.
Ne znam koliko ću redovo uspjeti pisati ovaj mjesec, potrudit' ću se da budu makar dva nastavka u sedmici.
🦋