Chào các bạn! Vì nhiều lý do từ nay Truyen2U chính thức đổi tên là Truyen247.Pro. Mong các bạn tiếp tục ủng hộ truy cập tên miền mới này nhé! Mãi yêu... ♥

30 deo

REBEKA


Moj dragi telohranitelj koji stalno ćuti i ja smo izašli na kafu. Muka mi je od kuće iako i tamo mogu popiti najobičniju kafu. Želela sam da izađem iz tog zatvora. Ja sam predložila, on je samo slegnio ramenima. Da sam rekla i na groblje da idemo, išao bi. Ovaj čovek je lud. Nikada nisam upoznala osobu koja je ladovina, ovako kao on. Kod njega je sve lagano i opušteno.

- ,,Ti si uvek ovakav?" , iskulirao me je. Kiselo sam se nasmejala i nastavila piti kafu.

Tobože pijemo kafu, a ispred čoveka stoji puna šolja. Ni gutalj nije uzeo. Samo me gleda bledo. U sledećem momentu nam je prišao neki čovek. Naslonio je ruke na moja ramena, i kako sam ja želela da skloni svoje ruke i krenula napred, još više me je stegao i vratio unazad.

- ,,Žele da je vide. Aleks ne možeš to sprečiti. Rebeka Rosi De Luke će se večeras sastati sa njima." , reče čovek gledajući u Aleksovom pravcu. Plašim se. Šta ovo znači?

- ,,Gospođa Garsija neće ići nigde bez Viktorovog znanja." , objasni im ukratko Viktor.

- ,,Na teži ili lakši način će se sastati, i ti to ne možeš sprečiti." , onda je Aleks ustao, obišao krug i došao do nas. Svojim rukama je sklonio čovekove ruke sa mojih ramena. Izvadio je novčanik i platio naše kafe.

- ,,Možemo krenuti, gospođo Garsija." , para mi uši kako me Aleks zove, ali želim se skloniti što pre od ovog čoveka. Potvrdno sam klimnula glavom i ustala. Aleks je delovao zabrinuto. Čim smo izašli i seli u auto, odmah je pozvao Viktora.

- ,,Zato što im ti protivrečiš, žele se sastati sa njom. Došao je Ignasio. U kafić u kom smo mi bili." , Viktor je bio na spikerfonu. Počeo se smejati.

- ,,Otkud ti u kafiću? To pre svega. A drugo, jesam li na spikerfonu?"

- ,,Jesi. Neću ugasiti to, pričaj ali znaj da te žena sve čuje."

- ,,Zašto je nisi dao njima? Taman da je se rešimo." , kada je ovo Viktor rekao, samo me je nešto preseklo preko stomaka. Aleks je zakolutao očima.

- ,,Ti bi se mene rešio onda." , mali osmeh mi se oteo na licu. Aleks koji stalno ćuti i koji je uvek mrtav ozbiljan je ovo rekao... Ipak sam ja možda malo bitna Viktoru. Čim je Aleksu dao ovakve instrukcije.

- ,,Rekoh to da je nerviram. Ne zanime me šta oni pričaju. Neću im omogućiti susret sa njom jer je očigledno zašto žele da je vide."

- ,,Samo želim nešto da pitam." , ubacim se u razgovor ,,Zašto je toliko loše ako se vidim sa tim ljudima?"

- ,,Zato što se ne bi vratila sa tog sastanka." , objasni mi Aleks.

- ,,Hvala, Aleks. Sve ti je jasno Italijanko, zato pazi šta radiš i ne zajebavaj se."

- ,,Je l' ti osećaš nešto?" , upita me Aleks. Zamislila sam se na tren i pokušala osetiti ima li nekog mirisa. Zatim je Aleks zastao u stranu.

- ,,Ti ne izlazi." , reče Aleks i izađe.

- ,Šta se dešava?" , pitao je Viktor.

Nakon par trenutaka, pogledala sam u retrovizor. Aleks se držao za glavu i ponašao kao da je video duha. Momentalno sam izašla iz auta i došla do gepeka. Nagon povraćanja je krenuo onog trena kada sam videla čoveka sa prezanim grkljanom. A još gore mi je bilo kada sam shvatila da je taj čovek, Viktorov brat od strica. Aleks je uzeo kovertu koja je bila u ruci mrtvaka. Pečat je bio od strane moje porodice.









Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro