"Vi se šalite!" govorim glasno.

"Zašto bi se šalili, Diana? Došli smo po tvoj blagoslov.." govori El ozbiljno.

Ne, ne i ne. Ovo se ne događa!

"Elena Davis, kako se možeš zaručiti za nekoga koga poznaješ svega četiri sata?" pitam je sarkastično.

Može, jer je to Elena.

"Ali mi se volimo!" govori Luke.

"Volite? Znate li vi uopće što je ljubav?!" govorim im oboje.

Trenutno sam toliko bijesna da bi mogla sve ove ljude otjerat iz stana.

"A ti kao znaš!" govori Elena.

"Vučeš ovog jadnog Harrya za nos kad dok stigneš i s njim si samo kad se sjetiš, a kad ti ne treba onda ga odbaciš kao zadnju kr"

I gotovo. Moji živci su pukli i jednostavno sam pošizila na djevojku koja mi je sve u životu.

Ta prekrasna sićušna djevojka.. Jesam li ja vama ikada pričala koliko je ona zapravo sitna? Obožavam tu njezinu malenu ruku i rumene obraze koji su uvijek bili jako crveni kad bi se nečeg stidila. A sada ona svoju malenu ruku drži na svome obrazu koji je trenutno i više nego crven, ali ne zato što se stidila. Udarila sam ju.

"Kako se usuđuješ!" govori Luke i kreće prema meni da me udari, ali baš u tom trenutku iza mene se pojavljuje jedna snažna muška ruka i samo je odguruje od mene.

"Ej, ej!" govori Harry.

"Makni se od nje.." nadodaje Harry.

El gleda u mene, pa u Harrya, pa opet u mene, pa u njega i tako u krug.

"Zašto si takva?" govori tiho.

"El, molim te, budi razumna. Ovo je premalo vreme"

"Harry, molim te, reci joj..!" El moljaka Harrya.

"Meni Harry nema šta za reći, ja ti kažem da je četiri sata poznavanja premalo da se zaručiš za nekoga.." govori joj tiho.

"Harry, molim te..!" i dalje nastavlja El.

"Diana, možda bi im trebala dati šansu.." govori Harry.

"Ti si na njihovoj strani?!" govorim Harryu.

Ja ne vjerujem!

"Nisam ja na ničijoj strani, Diana, ali ti govorim da prestaneš biti tako tvrdoglava.. možda se stvarno vole." govori Harry.

"Ne mogu vjerovati da si ovo rekao! Ti to zoveš ljubav!? Harry, poznaju se četiri sata!" govorim mu bijesno.

"Znam, Diana, ali možda su ta četiri sata njima bila dovoljna da se odluče da takvo nešto!" ovog puta i on povisuje ton.

"Ja ovo više ne mogu slušati!" govori Elena i izlazi iz kuhinje.

"El! El, stani, ej!" govori Luke.

"Zašto si takva?" govori mi Harry.

"A kakva to?" pitam ga.

"Zašto im nisi dala priliku? Luke je dobar dečko i siguran sam da se ne bi upustio u ovako nešto bez razloga.." govori smireno.

"Bez razloga? Harry, ja dobro poznajem Elenu. Možda sad njih dvoje govore da se vole, ali sutradan će vjerojatno ona doći k meni plačući kako je pogriješila i kako ju je samo iskoristio. Jer su svi muškarci isti. Ne znate ništa drugo osim povrijedit ženu!" govorim mu.

"Mi? Čekaj malo, otkud sam ja sad upleten u tu priču!?" pita me.

"Svi ste vi isti!" govorim mu i bijesno izlazim iz kuhinje. Prolazim pored Nialla koji me samo zbunjeno pogledao, a ja sam samo zalupila vratima i otišla u šetnju..

* Harry POV *

I dalje nepomično sjedim u kuhinji.

"Svi ste vi isti!"

Odzvanjaju mi Dianine riječi.
Kako je to mogla reći? Ja shvaćam da je sada u totalnoj zbrci zbog Elene i Lukea, ali šta sam joj ja skrivio? Ništa. Ali ama baš ništa.

"Bro? Jesi okej?" govori mi Niall. Trenutno mi priča o nečem, ali nisam baš bio raspoložen da ga slušam.

"Hm? Jesam, jesam. Slušam te ja, samo ti nastavi." govori mu.

"Bro, dozivam te već pet minuta, a ti ništa.." govori mi.

"Sve okej, dobro sam." govorim mu.

"Diana?" govori on.

"Šta s njom?" pitam ga.

"Vidio sam kako je izjurila, bro. Bila je dosta ljuta.." govori mi.

"Malo smo se posvađali, ništa strašno.." govorim mu.

"Ma sve ćete vi to rješit, ne brini.." govori mi. Znam da me samo tješi.

"Nego, jesi čuo za nove duple zaruke?" pita me Niall.

"Čije?" pravim se glup.

"Jeli se sjećaš možda one svoje cure, Ryan se zvala..?"

Eh, moj Niall, kao da je se sjećam..

"Da, šta s njom?" začuđeno ga pitam.

"E paa.. udaje se sljedeći vikend." govori mi.

"Super." odgovaram.

"Nije te zvala.." govori Niall.

"Noup.." govorim iskreno.

"Pa valjda zato što si je onako otpilio." kaže

Ja nju? Otpilio? Definitivno moram početi voditi bilješke.

"Vjerojatno zato.. a koje su druge?" znatiželjno ga pitam.

"Elena i Luke." govori kratko.

"Sad nam je Luke maloprije rekao za to.." govorim iskreno.

"I ja sam maloprije saznao.." govori i uzdiše.

"Jeli zbog toga Diana ljuta?" pitao me, pomalo tužno.

"Ajmo reći da je zato.." lažem.

"Ma sve će biti super, vjeruj mi.." govori mi.

Znam da me samo tješi.

"A nadam se.." govorim mu i pušem.

"E buraz, mi bi krenuli polako.." u razgovor se ubacuje Liam.

"Uff.. pa da, stvarno bi trebali, već je kasno." govori Niall dok gleda u svoj novi digitalni sat.

Jesam li vam spomenuo da Niall ne zna na sat? O da. Uvijek ga izazivamo na tu temu.

Svi uzimaju svoje kapute i kreću prema izlazu.

"Harry, vidimo se brzo!" govori Liam i maše mi dok se spušta niz stepenice.

On je klaustrofobičan, pa se boji ići liftom.

(klaustrofobija - strah od zatvorenih prostora)

"Vidimo se!" derem se i zatvaram vrata.

A sada? Sada sam prepušten sam sebi. Sebi i mome najdražem prijatelju. Alkoholu..

/..30 minuta kasnije ../

*Diana POV*

Prošlo je već puno sati otkako sam otišla i već je gotovo ponoć. Nadam se da je Harry zaspao i da se neću sada morati prepirati s njim.

U zadnje vrijeme se vrlo često svađamo. Ali, oko totalnih gluposti. Sitnica! Ili iz nekog hira. Jednostavno, sada kada nam je odnos trebao cvjetati, mi se svađamo k'o pas i mačka! Užaas..

Polako otvaram vrata, pazeći da ne škripe. Skidam kaput i cipele i šuljam se do dnevne. Ulazim u nju i zatičem mrak. Čisti mrak!

Odlazim polako do kuhinje i sipam si vode. Sve je pospremio. Oprao sve suđe, posložio ga.. zbilja se potrudio.

"Krafnice?" govori mi promukli glas koji stoji upravo iza mene.

Krafnice? O.o

"Umm.. Harry?" govorim zbunjeno.

"Isuse.." govori mi i brzo prilazi te me grli vjerojatno najjače što može.

"Oprosti mi.. oprosti mi, molim te.." govori tiho i ljubi mi u čelo, pa u kosu, po cijelome licu.

"Oprosti ti meni.." govorim tiho i grlim ga.

Ne mogu se ljutiti na njega. Nikada.

"Volim te, ljubavi. Volim te više nego išta na ovome svijetu.

"E sad si samo moja.." govori i svojim mišićavim rukama se naslanja iznad mene.

"Uvijek sam bila samo tvoja.." govorim i pokušavam biti 'šarmantna'. Ali mi ne uspijeva ni upola kao što uspijeva njemu.

"To mi je drago za čuti.." govori i ja se sva rastapam. Doslovno.

Toplina. Osjećam tu toplinu. Njegove usne su snažno pritisnule moje. I imala sam osjećaj, kao da ih nikad više neće pustiti. Kao da ćemo ih zauvijek držati spojenima.

"Ne znaš koliko sam dugo čekao ovaj trenutak.." govori mi između poljubaca.

"Harry, ugušit ćeš me.."

"Oprosti, ljubavi.. ja samo.. ne mogu.. te prestati.. ljubiti.." govori i ne prestaje s poljupcima. Ponestaje mi zraka..

"Harolde, mislim da ćeš morati stati.." govorim mu, iako znam da sam ja gora od njega.

"Nikada.." govori mi i sa vrata mi ponovno prelazi na usne.

/.. Flashback ../

"Ja bih htjela biti taa, majica na tebii!" derem se na sav glas i pokazujem na Harryevu kričavo rozu majicu.

"Woa! Lakše malo, mlada damo!" govori on i cereka se.

"Jel' dobro pjevam, Harolde?" pitam ga dok on već spetno obomotava ruke oko mog struka.

"Pa.. dalo bi se poradit na nekim malo lošijim tonovima.." govori on 'stručno', a ja ga lupam po ramenima.

Kako je taj dečko imao snažna ramena..

"Šalim se, ljubavi.." govori i ljubi me u nos.

"A kako ti pjevaš?" pitam ga.

"Grozno.." odgovara i nakašljava se.

"Ajde otpjevaj mi nešto!" govorim mu.

"Neću, Di." odgovaram.

"A molim teee.." moljakam ga.

"Ajdee, meni za ljubav.." govorim mu.

"Ako je za tvoju ljubav, onda može." govori mi i smješka se.

"Što to bješe, što to bješe ljubaav, i bar na tren biti zaljubljen?" pjeva.

U tom trenutku svi mogući trnci koje sam ikada mogla osjetiti, pojavili su se. Izgledao je tako.. tako savršeno. A tek pjevao? Kao anđeo.

Zatvorila sam oči i prepustila se tom predivno glasu..

/.. Sadašnjost../

"Harry?" zovem ga. Trenutno ležimo zagrljeni na kauču i već gotovo 10 minuta samo šutimo.

"Molim?" govori tiho.

"Hoćeš mi učiniti uslugu?" pitam ga i ustajem se, ali me on istog trenutka vraća nazad.

"Ovisi kakva je.." kratko odgovara.

"Evo, ako ti meni učiniš uslugu, ja ću tebi ispunit jednu želju, kakva god bila.." govorim mu i on se ustaje.

"Zvuči primamljivo. O čemu se radi..?" pita me zbunjeno.

"Jel se sjećaš kada si mi prvi puta pjevao? Onu pjesmu 'Što to bješe ljubav?'" pitam ga.

"Da, naravno da se sjećam.." odgovara.

"E pa.. bi li mi ju htio otpjevati još jedanput?" govorim.

"Umm.. da, naravno.." kaže i vraća se natrag u isti onaj položaj u kojem smo bili.

Nakašlje se pa krene;

"Gdje li si se dosad skrivala,
znam, negdje si uživala,
kad god došla, dobrodošla mi,
jer jedno za drugo mi smo stvoreni
Ja odavno nikog ne ljubim,
i spreman sam sve da izgubim,
kad god došla, dobrodošla mi,
jer jedno za drugo mi smo stvoreni

Podsjeti me što to bješe ljubav,
i bar na tren biti zaljubljen,
Što to bješe, što to bješe ljubav,
i bar na tren biti zaljubljen,

Ja odavno nikog ne ljubim,
i spreman sam sve da izgubim,
Kad god došla, dobrodošla mi,
jer jedno za drugo mi smo stvoreni

Podsjeti me što to bješe ljubav,
i bar na tren biti zaljubljen,
Što to bješe, što to bješe ljubav,
i bar na tren biti zaljubljen!"

Cijelo vrijeme dok je pjevao pjesmu, mazio me po kosi. Kroz kožu su mi prolazili trnci svaki put kada bi naglasio riječ 'ljubav'. I dalje ima isti onaj predivni hrapavi glas kao i prije. Nije ni čudo da je postao poznat.

"Harry..?" dozovem ga tiho.

"Hmm..?" kaže 'zamišljeno'.

"Što je ljubav?" pitam ga i dok izgovaram 'ljubav' čvrsto stišćem oči.

"Ljubav?" pita zainteresirano.

"Da, ljubav." kažem.

"Ljubav je nešto čarobno, Di. Kada sam se ja zaljubio u tebe, bio sam lud. Jednostavno, sve mi je postajalo prekrasno. Svugdje sam zamišljao tebe. Gotovo sam siguran da je ono bila ljubav na prvi pogled. Jer tako nešto možeš osjetiti.. Di, jesi u redu? Zašto plačeš?" pita me.

Plačem, znam. Mrzim plakati. Ali ovaj dečko me uvijek natjera na to.

"Dobro sam.." govorim i brišem suze.

"Ne, nisi dobro. Jesam li nešto krivo rekao?" govori brižno što mene još više tjera na suze.

"Ne, ne, sve u redu.. stvarno dob" odjednom me prekidaju snažne ruke koje se omotavaju oko mojeg struka.

Zagrlio me, i to poprilično jako. Uzvratila sam mu zagrljaj i ponovno osjetila onu sigurnost koju osjetim svaki put kada se nalazim u njegovom zagrljaju.

"Sve će biti u redu.." govori nježno i češka me po leđima.

"Da.." govorim tiho.

Podižem pogled i susrećem se sa dva zelena dijamanta koja me brižno promatraju. Zašto si tako lijep, zašto?

Odjednom.. ne znam što mi je uopće bilo.. ali da.. učinila sam to.

Prislonila sam usne na njegove. Prvi puta sam ja to učinila. U početku je bio zbunjen, ali je vrlo brzo uzvratio poljubac. On je tako gladno ljubio moje usne da sam mislila da nikada neće prestati.

"Di.." govori između pauza.

"Harry.." govorim tiho.

"Volim te.. volim te.. volim te.." govori tih.

"I ja tebe, Harry.." odgovaram.

"Di, trebam te nešto pitati.." govori mi tiho.

"Reci, Harry?" pitam znatiželjno.

On se odmiče od mene i gleda u oči. U pogledu mu mogu primjetiti malu nervozu. Nervozu?

"Budi moja djevojka, D, ponovno."

Joloo ♥
Gotov i 18. nastavak :)
Hvala za 4,08K ♥♥
Oprostite na kašnjenju nastavka ♥
Oprostite na gramatičkim greškama, nadam se da ih nije bilo puno.. ♥
Nadam se da vam se nastavak svidio :)
Sljedeći ubrzo ♥♥

Love yaa all :*

- D xx♥