Stojim i piljim u istog onog čovjeka kojega sam ostavila. A sada je tu. Ispred mene. Kao što je i napisao u poruci. Stoji i gleda me isto kao i ja njega. Nije se nimalo promjenio. Kovrčava kosa pada mu na lice, ali je opet malo zalizana, šarena košulja otkrivena do one granice "pristojnosti". Njegove vječne crne uske hlače sada su poderane na konjenima. Moje oči padaju na njegova prsa. Lančić. I dalje ga nosi.. Zašto?

Vraćam pogled prema njegovim očima i vidim da on gleda u moje ruke. U onaj njegov prsten koji i dalje nisam skinula. Nisam željela lagati samu sebe..

(Evo ovako; ovaj susret i ovi njihovi "pogledi" su trajali svega nekoliko sekundi, samo sam željela malo da vam dočaram i da se uživite.. xd)

"Oprosti.." govori tiho i sklapa oči.

"Umm.. zašto?" pitam ga.

"Ne znam.." govori i ispušta veliki, ali teški uzdah.

"Sve je u redu, pa.. događa se.." govorim i tiho pušem.

Kreće proći pored njega, ali

"Di.." on govori i hvata me za ruku. Naša lica su vrlo blizu i samo čekam trenutak kada će me poljubiti što trenutno stvarno ne želim.

Ja prvo gledam u naše ruke, a potom polako izmičem svoju iz njegove.

"Reci?" govorim tiho.

"Trebali bi razgovarati.." govori svojim hrapavim glasom.

"Misliš da imamo o čemu?" govorim već pomalo iznervirana.

"Da." odgovara kratko i samouvjereno na što ja samo pušem.

"E pa onda se varaš, Harry. Jer mi nemamo o čemu razgovarati.." govorim sada već iznervirana.

"Molim te.. daj mi samo 5 minuta.. samo da ti objasnim.." govori moljakavo.

Gledam u njega i svoj pogled usmjeravam na sat koji mi je na ruci.

"5 minuta, Harry. Imaš 5 minuta.." govorim.

"Hvala ti.." govori mi i smiješka se.

/ ... /

Teškim korakom se penjem u naš stari stan. Sve je ostalo kao prije. Sve ono što sam ostavila onoga dana kada sam otišla, tako je i sada. Pa čak i ona moja Minnie Mouse čaša koja stoji na šanku. One čaše koje sam razbila i dalje su na podu. Sve je isto. Osim nas.

/.. Flashback ../

"Kako si mogao, Harry? Kako si me mogao prevariti!? Kako?" derem se i udaram ga u njegova snažna prsa. On ima spuštenu glavu i sve što govori je "nisam ja kriv".

"Ja.. nisam kriv.." govori ponovno.

"Ma kako nisi? Nego tko je onda?! Tko je kriv za tvoju prevaru? Ha?! Tko, Harry? Tko?!" govorim i sve one staklene čaše koje su bile na stolu, bacam na pod.

Harry podiže pogled i gleda u moju krvavu ruku te mi odmah prilazi.

"Ne prilazi mi!" derem se i plačem dok me on samo promatra.

Kvragu, Harry ne gledaj me tako!

Ali on i dalje nastavlja i nakraju..nakraju plače. Pušta one suze da obasipaju njegovo lice.

Nikada ga nisam vidjela kako plače. Vidjela sam i jutarnjeg Harrya i pospanog Harrya i nervoznog Harrya i ljutog Harrya, ali uplakanog. Ali sada definitivno mogu potvrditi da je on naljepše biće na svijetu.

"Ja.. volim te, Diana. Uvijek sam i uvijek ću.." govori tiho i približava mi se.

Ja se odmičem od njega i doslovno vrištim.

"Zašto me izluđuješ, Harry?! Zašto?" govorim vrištećim glasom.

"Žao mi je, Diana, ali ja nisam kriv. Oni su me nadrogirali i sve namjestili. Sve! Pa čak i da ti uđeš u trenutku kada će ona plaziti po meni!" sada se Harry ustaje i nadjačava moj glas.

"Sada je svejedno. Ionako me sutra nećeš zateći u ovom stanu. Odlazim, Harry."

/.. Sadašnjost ../

Skidam kaput i ulazim u kuhinju da sklonim one čaše s poda. Uzimam ono staklo u ruke i istog trenutka osjećam posjekotinu na ruci na šta ispuštam jedan jauk.

"Diana, jesi dobro?" pita me Harry zabrinutim glasom.

"Jesam, jesam.. auu!" govorim "uvjerljivo". Ali on mi, naravno, ne vjeruje već mi prilazi i stoji pored mene.

Ne, Harry, makni se!

Uzima mi ruku u svoju i gleda u ranu, ali je ja isti trenutak ponovno izmičem. On to primjećuje i pogleda me.

"Dobro sam.." govorim mu i izbjegavam njegov pogled.

Prolazim pored njega, ali on me u tom trenutku hvata za onu ranjenu ruku i gleda.

Podižem pogled i jedino što mogu primjetiti je prevelika blizina između nas. Nije da mi ne prija, ali mislim da se sve ovo događa malo prebrzo. A plus toga, on je oženjen.

Budimo iskreni, sada izgleda prelijepo. Njegovi mekani dodiri mi previše odgovaraju kao i njegova pažnja prema mojoj rani.

"Jel ti smijem zamotati ruku? Rana izgleda jako duboko.." govori mi i podiže pogled.

Primjetio je da "piljim" u njega i to mu je izmamilo sitan osmijeh na lice.

Stojimo preblizu jedan drugoga. Sama njegova prisutnost mi oduzima dah. Gledam ga ravno u oči i kao da mu pokašavam nešto reći, ali ne mogu. On usmjerava pogled na moje usne i grize svoje. Opet podiže pogled na moje oči, pa na moje usne i tako cijelo vrijeme. Tako smo blizu poljupca. Svega nekoliko centimetara nas djeli od poljupca. Ali u tom trenutku, ja se odmičem i zakašljavam.

"Umm.. možeš, naravno." govorim.

On nekoliko trenutaka stoji ukočeno i gleda me, a onda trči do kupaonice po gazu i flastere.

Ja sjedam na kauč i promatram svoju "staru" dnevnu sobu. Koliko smo se samo svađali oko boje. On je htio bolju njegovih očiju, a ja boju svojih. I nakraju sam, naravno, ja pobijedila.

Iz misli me prekida Harry i uzima moju ruku te je stavlja na njegovo koljeno. Uzima prvo flastere i ljepi ih po mom dlanu. Zatim uzimamo gazu i odmotava je.

Ne znam je li pravo vrijeme, ali moram ga to pitati..

"Kako ste ti i Brooke? Žao mi je što vam nisam mogla doći na vjenčanje.." govorim ležerno, ali i ja sama mogu osjetiti tu moju ljubomoru u glasu. On mi potom stavlja gazu oko ruke i malo mi stišće ruku na šta ja ispuštam jauk.

"Oprosti.." govori mi.

"Sve u redu." kažem.

"Čekaj, ti nisi čula?" Harry podiže pogled i pita me zbunjeno.

"Čula šta?" sad sam i ja zbunjena.

"Nismo se vjenčali.." govori i ustaje, a i ja za njim. Molim?!

"Zašto?" pitam ga.

"Zašto!? Stvarno me to pitaš?" govori mi, iznerviran mojim pitanjem.

"Pa.. da.." govorim zamuckujući.

"Nisam mogao, Diana! Nisam mogao oženiti djevojku koju ne volim! I koliko god moj razum tada govorio da to napravim, da se skrasim i postanem novi čovjek, prihvatim njezino dijete i živim u sretnoj obitelji do kraja života, moje srce je željelo samo jednu djevojku. Jer.. samo je jedna djevojka u mome srcu. I nikada, ali ama baš nikada neće izaći odavde.." govori teškim glasom, a meni se oči pune suzama.

"A ta djevojka.. si ti." govori i prilazi mi.

U trenutku kada je rekao ono "ti" jedna suza mi je nesvjesno i brzo pala niz obraz, ali ju je Harry sklonio tako brzo da mi nije stigla doći do kraja lica.

"Ja?"

"Ti."

Lica su nam udaljena svega nekoliko centimetara. Sa svoja dva zelena dijamanta promatra moje lice; od očiju, preko nosa, pa sve do usana. Gleda žedno u moje usne i spontano grize svoje.
Približava mi se lagano i svojim tijelom dotiče moje. Njegova ruka šeta po mojim leđima i nakraju staje na mojoj ruci. Druga ruka mu dodiruje moje lice i sklanja onaj odbjegli pramen kose.

"Sjećaš se možda ono kad sam te jednom provocirao i pravio se da ću te poljubiti, ali ipak nisam?" pita me tiho dok ja mu ja potvrdno klimam glavom.

"Tada sam ti rekao da si jako lijepa, sjećaš se?"

/.. Flashback ../

"Lijepa si.. jako.." šapuće jako tiho i sklapa oči dok ja samo čekam trenutak spajanja naših usana. To je to. Napokon!

/.. Sadašnjost ../

Ponovno klimam glavom.

"E vidiš, negdje duboko u sebi, ja sam to stvarno mislio.." govori tiho. Zvučao je tako iskreno.

"I ipak me na kraju nisi poljubio.." govorim i smijem se, ali pritom se i dalje ne odvajam od njega. Lijepo mi je s njim. Jako.

"Koja sam ja budala bio.." govori.
"Sve ono što sam ikada želio bilo mi je pred nosom.." nadodaje tiho.

Polako mi se približava svojim mekanim usnama dodiruje moje. Lagano i polako ih spaja. I dalje ne pomiče svoje usne već kao da želi "odmarati" na mojim usnama. Nakon par sekundi, napokon ih počinje pomicati i tada stvara jedan vrlo lijepi i nepretni poljubac. Imam osjećaj kao da je žedan mojih usana. Ali u jednom trenutku

"Ovo nije u redu.." govorim i odmičem se od njega.

On puše i hvata se za glavu.

"Zašto uvijek sve moraš pokvariti?! Uvijek sve upropastiš! Nakon prokletih godina i godina napokon dođem tu, u ovaj grad, u nadi da te vidim, da te zagrlim, da te poljubim i da te zamolim da krenemo ispočetka.. i taman kad mi se sve to kreće ostvariti, ti upropastiš to sve!" govori, odnosno, dere se i to iz petnih žila.

"U redu ja sam kriva za sve! Ali koliko me pamćenje služi ti si taj koji je prevario mene, a ne ja tebe!" sada se i ja derem i pokušavam ga nadjačati svojim glasom, ali ne uspijeva mi..

"Ti nikada nećeš shvatiti, Diana?" govori mi tiho, što me jako zbunjuje. Taj dečko mjenja intonaciju glasa svakih nekoliko sekundi.

"Shvatiti što, Harry?!" govorim na izmaku snaga.

Suze polako kreću padati niz moje lice. Uvijek kada sam bijesna na nekoga od tog silnog bijesa se rasplačem.

"Da ja volim samo tebe, Diana.." govori i odmiče se što dalje od mene.

"Harry, ja mislim.. najbolje bi bilo da me zaboraviš.." govorim i stišćem oči na šta se Harry okreće.

"Kako?! Diana, reci mi kako? Kako da te izbacim iz svoga srca? Kako da zaboravim sve ono što smo ti i ja imali? Kako da mi srce ne tuče sto na sat kada si pored mene? Kako da se ne ponašam kao ljubomorna budala kada te vidim s drugim muškarcem? Kako, Diana?" govori i svaki put kad kaže "kako" udara se rukom od prsa.

"To ne znam, Harry! Ali znam da si ti trebaš naći novi život i" govorim glasno i u trenutku kada sam se trebala još jače izderati na njega, dogodilo se nešto što mi nije bilo u planu..

On iznenadno dolazi prema meni, prislanja svoje usne na moje i pribija me uza zid. Svojim čvrstim rukama polagano i nježno prima moje pritom pazeći da me ne ozljedi.

Nakon nekoliko trenutaka odvajamo usne i dolazimo do zraka, a ja već u svojoj glavi pripremam govor za njega o tome kako je to mogao učiniti..

"Da se više nikada nisi usudio polj" i opet me prekida na isti način.

Sada se on još jače prislanja uz mene i tjera me da u jednom trenutku ostanem bez kisika. Lagano se odvaja od mene i usnama mi prelazi po nosu i bradi.

"Harry, ovo nije bilo nimalo u re.." krećem govoriti, ali me on u tom trenutku prekida jednim kratkim

"Shh.." govori.

"Ovo je bilo sasvim u redu.." tiho šapuće i trlja svoje čelo od moje na šta ja zatvaram oči.

On svoje usne pomiče svuda po mom licu i ostavlja vlažne tragove.

"Zašto nam ovo radiš, Diana?" govori tiho i zavodljivo.

"Radim što?" pitam ga tiho.

"Zašto nam ne dopustiš da se volimo?" pita me.

"Harry, ja mislim da bi najbolje bilo da si pronađeš život i"

"Ti si moj život." prekida me i moje oči se tada naglo šire dok ih on i dalje drži zaklopljenima.

"Diana.." govori i ispušta maleni uzdah.

"Reci, Harry?" odgovaram mu.

"Imam jedan prijedlog." govori ne više tihim već normalnim tonom glasa i naglo se, ali opet polako odmiče od mene.

Kud si sad krenuo, Harolde?! Vraćaj se nazad!

"Slušam te.." govorim mu i on mi ponovno prilazi i hvata me za ruke.

"Što kažeš da mi probamo ispočetka? Ali, ispočetka, D. Od onog dana kada smo se upoznali, od stranaca, a kasnije najboljih prijatelja. Pa sve do danas. Ali ispočetka. Bez grešaka i svađa. Samo ti i ja. Što kažeš?" govori brzo, ali razumljivo.

On to meni nudi.. da mi ponovno..?

"Dajmo si još jednu šansu, Diana"

Gotov i 15. dio :)
Ispod vam se nalazi obavijest, pa vas molim da je pročitate ♥
Nadam se da vam se sviđa nastavak i nadam se da ste shvatili ovaj nastavak pošto sam primjetila da prošli nije razumio nitko osim mene xd
Htjela bih vam zahvaliti na prekrasnim komentarima i što se tiče priče i što se tiče nastavaka; time me jako ohrabrujete ♥
Oprostite zbog gramatičkih grešaka..
Nastavak (nadam se) uskoro♥

OBAVIJEST♥

Yolo guys♥
Iako ih je tek oko 30-ak pročitalo, svejedno sam stavila nastavak prije :)
Jedini razlog je taj što će se tih 20 čitatelja, koji su potrebni da dovrše uvijet za sljedeći nastavak, brzo nakupiti, a ja sljedeća dva tjedna imam gomilu testova i ispitivanja i sigurno ne bi mogla tada stavljati nastavak :)

- D xx♥