"Gospođice, jeste li sigurni da želite odrezati toliko kose? Mislim, većina djevojka mašta o takvoj kosi kao što je vaša." ljubazno me upitala žena srednjih godina, frizerka.

Imala je tamno plavu boju kose sa zelenim pramenovima, a na vrhovima se presijavala nekakva ljubičasto - crvena boja. Iako su kombinacije boja bile grozne po meni, na njoj su stajale odlično.

"Jesam, sigurna sam." rekla sam i samo začula jedno presijecanje škara te moj rep na podu.

"Možemo li Vašu kosu donirati jednoj udruzi koja pravi perike ženama koje se bore protiv raka?" došla je druga, malo mlađa djevojka i pitala me.

"Da, naravno." odgovorila sam.

/ .... /

"Ii.. gotove smo." rekle su žena i djevojka u isti glas.

Kada sam se pogledala u ogledalo nisam mogla doći sebi. Ona duga plava kosa postala je kratka smeđa i jako mi se sviđala.

Pozdravila sam se sa frizerkama i izašla iz frizerskog. Ugledala sam tramvaj i brzo potrčala prema njemu. Kada sam izašla iz njega uputila sam se u jedan veliki šoping centar u kojemu se nalaze trgovine koje mi trebaju.
Otvaram vrata i odmah me zabljesne velika svjetlost nekog, predpostavljam, elitnog salona.

"Dobar dan, kako vam mogu pomoći?" govori ljubazno djevojka koja očito njeguje svoje lice i tijelo i to se jako dobro primjeti.

"Umm.. ja bi trebala jednu manikuru i profesionalno čupanje obrva.." rekla sam riječi koje izgovaram vjerovatno izgovaram prvi puta u svome životu.

"Gospođo, ne morate naglašavati to profesionalno, to se podrazumijeva kod nas u salonu." govori "uljudno".

Jel se meni čini ili ja uopće nisam ni naglasila to profesionalno? Uglavnom..

"Umm.. gospođica.." govorim mucajući.

"Oh, oprostite.." kaže.

/ .... /

"Hvala vam što ste nam došli i dođite nam opet." govori ona ženska koja me i dočekala.

Obrve sam samo dala da mi srede ono što sam mogla i sama, ali eto ajmo reć da su oni to napravili "profesionalno" iako i nisu napravili neki posao. Nisam im dala da mi diraju oblik obrva, ali sam im zato dala da mi počupaju višak. Što se tiče nokata, samo su mi ih isturpijali i namazali s nekim "zdravim" lakom.

A sada jurim po trgovinama i tražim odjeću koja će me promjeniti. Uzimam poderane traperice, bijele uske hlače, tri košulje, pet uskih majica, nekoliko majica kratkih rukava, crne, bijele i crvene starke i podosta šminke.

Na sve ovo sam potrošila sam jednu šestinu svoje ušteđevine. Sav taj novac mi je ostao od tetke s tim da sam već pola dala Desmondu. On nije ništa htio preuređivati već je stan ostavio u istom stanju kakav je i bio. To je jako lijepo od njega.

"Imate li vremena za jednu tetovažu? Zapravo to bi bile dvije tetovaže, ali nema za jednu onda vjerovatno nemate ni za drugu, sve okej onda ću ja doći sljedeći put, ako nemate." govorim ubrzano dok promatram zbunjenog krupnog nabildanog čovjeka s dugom kosom kako zbunjeno pilji u mene.

"Imam vremena za tetovažu." govori i kesi mi se sa polu zlatnim zubima.

Okej, a da ja ipak odem negdje drugdje? Ili je možda malo prekasno?

"Pa, što bi željela istetovirati?"

* Harry POV *

(Samo da znate da mi je jako teško pisat u muškom POVu, a pogotovo u Harryevom, ali ću se potrudit.. :))

I dok sam se prisjećao jučerašnje noći sa djevojkom koja se zvala..

Koja se zvala..

"Koja se zvala kako!?" javlja se nešto u meni.

Kim? Chloe? Kate? Ne znam.

Ulazim u dnevni boravak i gledam na sat koji pokazuje da je 12 sati i koji je u svojoj sredini imao moju i Dianinu sliku. Ta slika mi je oduvijek bila prekrasna. Jest da smo izgledali čudno jer je vjetar puhao toliko snažno da su nam se vidjeli samk osjesi, ali je nakraju to ispalo jako simpatično.

Ulazim u kuhinju i otvaram frižider, ali prije toga primjećujem plavi papirić s Dianinim čitkim slovima. Plavi papirić? To znači da je neka novost?

"Ako si zaboravio, ja ću ti rado ponoviti. Žuti papirić je nešto u vezi stana, plavi je obavijest, crveni je uvijek nešto loše, a zeleni je nešto dobro. I zvala se Kourtney." javlja se neko čudo.

A znao sam da joj je ime počinjalo na K!

Uzimam papirić i čitam šta piše;

Otišla sam u šoping malo za promjenu ali vraćam se brzo..
Imaš tosta u kuhinji, pa si sam probaj nešto napravit za jelo (znam da ti to možeš)
Samo da te napomenem; stan je u tvojim rukama, broj vatrogasaca ti je na sljedećoj stranici..

- Diana xoxo

Refleksno se smješkam njezinoj pomalo ludoj i okrećem list na kojem je pisalo;

Ne treba ti jer vjerujem u tebe :*

Stvarno je luda. Vraćam poruku na frižider i ujedno ga i otvaram da vidim šta ću pojest. Ovo će mi definitivno biti najteža odluka u mome životu..

* Diana POV *

"To je to što ste željeli?" upitao me nabildani. Jednostavno ne znam kako da ga zovem. Tetovaže su bile stvarno prekrasne.

"Je, to je upravo ono što sam željela. Hvala vam." rekla sam.

"Hvala tebi i dođi na opet!" rekao je i nasmijao se. Jesam spomenula kako taj čovjek ima blistavo bijele zube. Prekrasni su.

Izlazim van i pipam se po mjestima gdje su tetovaže i osjetim peckanje. Bolje da ih ne diram. Uzimam taxi i sa svim onim vrećicama krećem prema kući.

"Molim vas do.." ali onda zastajem.

"Liame?!" govorim tj. dernjam se.

"Diana?!" govori i smije se.

"Pa šta ćeš ti ovdje?!" govorimo u isto vrijeme.

"Ti prvi." govorim mu.

"Došao sam radi razmjene taxista zbog obuke. Zagreb je dosta prometan grad, pa sam se došao malo uvježbati. Šta ćeš ti ovdje?" govori i pita me.

"Ja tu živim, Liame." govorim i smijem se.

"Stvarno?" čudi se.

"Najstvarnije." kažem.

/ .... /

Ispričala sam mu tek pojedinosti, ali nisam ni stigla do onog dijela kada sam upoznala Harrya, već smo bili pred zgradom.

"Strašno si se promjenila, a prošlo je negdje oko godinu dana kad sam te zadnji put vidio.." govori.

"Znam. Nego, hoćeš doći gore?" upitala sam ga.

"Ne bi, hvala ti puno, ali posao zove." rekao je i nasmiješio se.

"A dobro.." kažem.

"Ništa onda.. vidimo se." govorim i tamo da zatvorim vrata..

"Diana, čekaj!" kaže i ja svu pažnju priklonim njemu.

"I dalje imaš moj broj, zar ne?" pita me. Zašto me to pitao?

"Baš i mene čudi zašto te to pitao. Tako zgodan momak i tako.." govori ona budala.

"Imam, zašto?" pitam ga.

"Umm.. jeli bi htjela izać s mnom na jednu kavu?" upitao me malo nervozno.

"Pa.. vrlo rado." rekla sam.

Zašto ne? Harry me ni ne primjećuje, a vjerujem da me i nakon neće primjećivat, tako da bi mi dobro došla još poneka promjena..

"Stvarno?" govori pomalo uzbuđeno, a opet nervozno.

"Najstvarnije. Nazovem te?" pitam ga.

"Da, da, naravno. Vidimo se!" kaže i namiguje mi. Zatvaram vrata i mašem mu, a on mi trubi niz cijelu ulicu.

Penjem se uz stepenice i prilazim vratima koja su za čudo otključana..

Ulazim unutra, skidam cipele i stavljam jaknu i torbu na klupicu.

"Harry! Gdje.." dernjam se po stanu i gledam gdje je on. Upravo moje ne dovršavanje rečenice su mi rekle gdje je on.

Sjedi na kauču. Ali, ne sjedi sam. Plavuša sjedi na Harryu i ljubi mu vrat. Kada sam ušla unutra Harry me je pogledao nekakvim čudnim pogledom. Tužnim? Ne mogu ga opisati. Usta su mu bila poluotvorena. Kao da mi je nešto pokušavao reći. Ali, šta?

Za to vrijeme, plavuša ustaje, namješta svoju kratku suknjicu i kreće se prema meni. Jedna od njih. Prilazi mi i koluta očima. Jedino ja smijem kolutat očima!

"Ja sam Kourtney, Harryeva cura." govori mi i odmjerava me od glave do pete. Nisam mogla ne primjetiti previše dekoltiranu majicu koja je bila do pupka, kratku suknjicu, umetke u kosi i previše namazane usne.

"Diana, drago mi je.." govorim.

"Ovoga, Kourtney je sada na izlasku." govori Harry i doslovce "gura" Kourtney van.

Ona se naglo okreće i ljubi mu usne. Preda mnom.

"Vidimo se!" govorim i trčim prema sobi.

Ulazim u sobu i sjedam na svoj mekani krevet. Osjećala neku čudnu stvar. Šta se to s mnom događa? Zašto mi je ona tako smetala? Zašto ju nisam htjela više nikad u životu vidjeti iako sam rekla "vidimo se"? Ma jeli moguće..? Jeli moguće da sam ja..?

Netko kuca.

"D, smetam li?" govori Harry dok samo glavom proviruje prema meni.

"Ne, ne, naravno da ne." govorim i smješkam se. Zašo se smješkaš, glupačo, kad ništa nije smiješno?

Ali, bilo je tu nešto što me natjeralo da otvorim usta i držim otvorenima. Harry. Bez majice. U donjem dijelu trenirke. Polugol. U mojoj sobi.

Sjeo je pored mene i počeo me gledati dok sam se ja pridžavala za krevet, samo da se ne onesvijestim.

"Wow! Velika promjena, D. Sviđa mi se. Nova boja kose, nokti, tetovaže, odjeća, šminka? Prelijepa si!" govori mi dok me miluje po licu.

"Hvala.." govorim mu i spuštam glavu, ali ju on istog trena podiže i tjera me da ga pogledam. Izgubljena sam u njegovim očima, u njegovom pogledu. Kao da mi želi prići, kao da mi cijelo vrijeme nešto reći.

"Ovoga.. htio sam te nešto pitati.." govori dok miče svoju ruku s mog lica, a svoj pogled s mojih očiju.

"Evo vidiš da te htio nešto pitati, bila si u pravu.." govori onaj zlobni kretenčić.

"Reci." odgovaram kratko.

"Jeli ti se sviđa moja djevojka?" pita me nenadano.

"Pa.. lijepa je.." odgovaram.

* Harry POV *

Znao sam da joj se ne sviđa K..? Kim? Chloe? Nebitno.

"Kourtney!" govori ono čudo. Hvala!

Nije htjela priznati. Nije me htjel povrijediti. Iskreno, ne sviđa mi se ta djevojka, nimalo. Ali, zato mi se jako sviđa Dianina promjena..

Netko zvoni.

* Diana POV *

Netko zvoni.

"Ja ću." govorim Harryu.

Dolazim do vrata i otvaram ih. Ispred mene se nalazi jedna, ne znam kako da se izrazim, ali, malena djevojka.

"Izvoli?" govorim joj.

"Ovaj.. jeli tu Harry?" pita.

"Tu je, evo sad ću ga pozvati.."

I taman da krenem po Harrya pogled mi stoji zaključan na njezinom trbuhu, nakon što otkrije jaknu.

Trudna je?!

Joloo :)
Evo i 12. dio ♥
Oprostite zbog gramatičkih grešaka..
Nadam se da vam se sviđa Dianina promjena :)
Nastavak uskoro ♥

- D xx♥