/.. Sadašnjost ../

"Diana, je li sve u redu?" pitala me riđokosa žena.

"Ja.. moram ići.." promucala sam i krenula do fotelje po torbu.

"Diana, što se dogodilo?" zabrinuto me upitala.

Nekoliko sekundi držala sam pogled pričvršćen na njenim plavim očima, a zatim sam makla pogled s nje, uzela torbicu s fotelje i uz jedno tiho i promrmljano "Doviđenja." napustila sobu.

Trčala sam niz londonske ulice koliko god su me noge nosile. Samo sam željela pobjeći dalje od te zgrade. Od tih uspomena..

Zastala sam u jednoj slijepoj uličici i naslonila se na hladni hrapavi zid.

"Ne mogu vjerovati!" rekla sam klizeći niz zid.

Sve ove godine pokušavala sam zaboraviti taj kobni dan. I dalje me proganja, i dalje ne mogu zaspati. Ne mogu više ovako živjeti..

Odjednom na ruci osjetim malenu kapljicu. Kiša. Pomješana sa mojim suzama. Sa mojim osjećajima. Ustajem i gledam sve oko sebe. Sve mi je tako poznato. Taj hladni hrapavi zid koji kao da mi stvara neke malene udubine u glavi. Kao da..

Ma čekaj..? Nije moguće!

/.. Flashback ../

"Dođi!" rekao je i pružio ruku.

"Spremna?" upitao je.

"Spremna!" rekla sam odlučno primeći ga za ruku.

Odjednom sva ona topla i suha odjeća dobiva jednu hladnoću i istog trenutka postaje mokra.

Trčimo kroz raskošne londonske ulice u nadi da ćemo barem malo izbjeći ovaj pljusak. Ali, već smo bili dovoljno mokri. Ulazimo u jednu slijepu ulicu koja je bila malo natkrivena. Naslonila sam se na hladni hrapavi zid. Gledala sam prema gore i dopuštala samo ponekoj zalutaloj kapljici da mi pokvasi lice. On se je pustio naše ruke jedne iz druge i malo se odmakao..

"Baš nam je prekrasan prvi spoj!" rekao je tužno i spustio glavu.

Prišla sam mu i primila ga za bradu te mu podigla glavu. Izgledao je jednostavno prekrasno. Savršeno.

"Meni je ovo najljepši spoj ikad." nasmiješeno sam mu rekla.

"Kao imala si ih jako puno.." govorio je onaj zlobanko.

Ušuti!

"Nego, Diana, zašto ti ovaj dečko pilji u usta i približava ti se?" opet se javlja.

Molim te, zašuti!

Što!?

U tom trenutku sam se trgnula i uhvatila njegov pogled na mojim usnama. Zatvara oči i ja zajedno s njim. Odjednom osjećam njegove vrele usne na mojima. Prvih nekoliko trenutaka ih nisam pomjerala, no ubrzo sam se prilagodila. On je svoje ruke stavi iznad mene, dok sam ja svoje nonstop premještala. Nakraju sam ga malo jače povukla prema sebi i spojila naša tijela, a svoje ruke sam stavila u njegovu kosu dok sam ga lagano čupala. Poljubac je bio savršen. Naše usne su se savršeno stopile stvarajući nekakvo jedinstvo. Poljubac nije trajao predugo. I dalje smo držali oči sklopljene i usne spojene iako ih nismo puno pomjerali.

Odjednom se malo odmaknuo od mene. Kada sam otvorila oči shvatila sam da i dalje drži oči sklopljene. Napokon je otvorio oči i svojom toplom rukom mi dodirnuo obraze dok sam ja refleksno ponovno zatvorila oči. Bio mi je to jedan od najljepših poljubaca u životu. Upravo na tom hrapavom zidu..

/.. Sadašnjost ../

Odjednom je smijeh prekrio ne samo moje usne nego i moje lice. Smijala sam se glasno i iz srca. Ništa me nije moglo spriječiti da prekinem ovaj smijeh. Svi ti uzburkani osjećaji su se smijali u meni baš kao i ja.

Da, baš na ovom hrapavom zidu se dogodilo meni jedno prelijepo iskustvo. I nikada neću požaliti što sam tom magarcu dopustila da me poljubi, jer sada ne bi imala njega. Ne bi se sve ovo izdogađalo. I sigurno ne bi bila tu gdje je jesam. Vjerojatno bi sada šetala zagrebačkim ulicama tražeći ljubav svog života. Ali, eto sada sam tu. Prepuštena svojoj budućnosti..

/.. Flashback ../

"Ajme Gemma, ne mogu vjerovati, nakon toliko godina!" govorim prekrasnoj ljubičastoj djevojci.

Harry i dalje zbunjeno stoji i gleda u nas dvije. Vjerovatno očekuje odgovor otkuda se znamo, ali nas dvije smo previše iznenađene, pa ga na neki način profesionalno ignoriramo.

"Diana, prošlo je 13 godina otkada smo se zadnji put vidjele.." rekla je pomalo zamišljeno i nadodala "tako si se promjenila.."

"A tek da znaš šta se sve izdešavalo kad si otišla.." rekla sam i pomilovala je po kosi.

"Stvarno, ljubičasta?" upitala sam je pomalo sarkastično.

"Aham.. sviđa ti se..?" pitala je.

"Tebi sve super stoji.." i nadodala "pa tako i ova ljubičasta frizura.." te sam joj namignula.

"Khm, khm.." zakašljao se Harry.

U svoj toj radosti što smo se srele nakon dugih 13 godina, zaboravile smo na Harrya.

"Ovaj.. ja bi volio da mi se objasni šta se ovdje događa.." rekao je svojim promuklim glasom.

Nas dvije smo se nasmijale i sjele na trosjed i započele našu priču..

Eh, pa duga je to priča. Gemms i ja smo išle zajedno u vrtić. Nju je svaki dan u vrtić dovodila nova dadilja. Bile smo nerazdvojne prijateljice dok ja jednog dana, zajedno s tetkom, nisam otišla u Zagreb. Napustila sam svu svoju svakodnevnicu, pa tako i nju. Harrya još nisam ni poznavala jer je on bio usvojen s dvije godine. Preostale četri godine ga se uopće ne mogu sjetiti. I tako sam ja napustila svoj London.. pronašla nove najbolje prijatelje, novu okolinu, novi grad, novi svijet. London nije izgledao ni približno kako izgleda sad. Sad je grad pun života. Tada je bio sličan seoskom predgrađu. Zato se danas ni ne mogu snaći u njemu..i eto, nakon dugih 13 godina ja napokon sretnem svoju Gemms. Nije se uopće promjenila. Ista je kao i ona malena djevojčica otprije 13 godina..

"Kako to da te ja nikada nisam upoznao, Diana?" rekao je Harry zbunjeno priklonivši mi svu svoju pažnju.

"Pa možda je i jesi poznavao, ali bio si dijete, pa je se vjerovatno i ne sjećaš.." rekla je Gemma kao da je sigurna u svoje riječi.

"Da, vjerovatno zato." nadodala sam.

Odjednom se začulo zvono na vratima. Gemma se krenula ustati, ali joj je Harry pokazao prstom da ostane sjediti.

"Neka ja ću." rekao joj je.

"U redu." rekla je.

"Ovo je tata sigurno.." šaputala mi je na uho.

I stvarno, u sobu je ušao Desmond. Isti onaj Desmond sa slike. Isti onaj Desmond koji je bio ljubav tetkina života. To je to. Sad je kraj. Moram mu reći istinu. Tako je teško.

* XX POV *

Znam, teško je. Teško je kada moraš nekome slomiti srce. Posjetiti ga na stare rane. Žive rane, koje nikada neće zacijeliti. Ali, jednostavno ga moraš suočiti s istinom.

Vidim Dianino lice. Vidim nervozu u njezinim očima. Osjećam sjetu u njezinom srcu. Kao da želi najradije pobjeći iz vlastite kože. Pa kako reći čovjeku za nečiju smrt osobe koju je volio? Koju sigurno još uvijek voli? Koju nikada nije prebolio? To ne znam. Ali, jedno znam. Teška istina će uskoro izaći na površinu.

* Diana POV *

Ustajem se krenuvši Desmondu pružiti ruku. On skida svoju jaknu i ljubi Harrya u čelo. Prizor je bio tako sladak jer je Harry viši od Desmonda i ponaša se prema njemu kao prema nekom djetetu.

"Dobar dan, gospodine Styles." kažem uljudno.

"Oo dobar dan, zlato, ja sam Desmond, ali me zovi Dess i to nije molba nego naredba." govori mi i pruža ruku dok mi usputno namiguje.

"Drago mi je, ja sam Diana." govorim dok mu pružam ruku.

"Drago mi je da sam vas upoznao, Diana. Sjedni." govori i sjeda u fotelju.

"I meni vas, gospodine Styles." govorim dok me on gleda podignutih obrva.

"Hoću reći Dess." kažem i nasmijem se. Sjela sam na trosjed pored Harrya i vjerujte mi, taj lik je tako fino mirisao da se uopće nisam mogla kontrolirati pored njega. Izgledala sam potpuno omamljeno. Gemma je sjela na fotelju preko puta nas.

"Pa.. Harry mi se nije pohvalio da ima tako prekrasnu djevojku." govori i smješka se.

Molim!? Djevojku!? On misli..

Pogledala sam u Harrya koji me je pogledao i malo se zacrvenio, a ja nisam znala gdje da više gledam. Bezobrazna Gemma je sjedila u fotelji i valjala se od smijeha.

"Sine, jesam nešto krivo rekao?" pitao je Dess Harrya zbunjeno.

"Tata, Diana mi nije djevojka, ona je Gemmina stara prijateljica iz djetinjstva.." rekao je i pomazio me po leđima. Te njegove ruke, uff..

"A ko kaže da ti ona ne želi biti djevojka?" govori onaj kreten od glasa. Zašuti više!

"S tim da nitko ne kaže da mu uskoro neće bit djevojka.." govori Gemma u dozama dok je hvatala kisik.

Znala je koliko sam bila stidljiva i uvijek je iskorištavala svaku situaciju da me sramoti, ali to bi uvijek bila šala, naravno..

"Gemma!" rekla sam joj i pogledala je "zucni još jednu i okačit ću te od onaj pokretni ventilator na stropu" pogledom dok se ona i dalje suzdržavala od smijeha. Nije njoj bilo smiješno što joj se otac zabunio već što sam se ja zacrvenila.

"Ajoj, oprosti zlato, nisam znao.." rekao je Dess.

"Nema veze, sve okej." rekla sam.

"Šta te dovodi ovamo, zlato? Odakle si?" upitao me.

To je to. Sada više neće biti smijeha.

"Pa.. dolazim iz.. iz Zagreba." govorila sam mucajući.

"Zapravo ovamo me dovodi jedna jako čudna priča.." rekla sam. Osjetila sam užasnu nervozu i znoj na rukama. Duboko sam uzdahnula i započela pričati.

* XX POV *

Ispričala im je sve. Ispočetka. Zašto je otišla, zašto mu se nije vratila, zašto mu ništa nije rekla.. sve su to bila pitanja na koje je Desmond čekao odgovore danima. Mjesecima. Godinama. Ispunila je svoje obećanje prema tetki. Rekla mu je sve. Baš kako je bilo. Od riječi do riječi..

Desmond se i dan danas nije oporavio. Nakon pet godina kada je saznao da je umrla. Otišao je u Zagreb. Kaže da mu treba mir. I nije ju prebolio. Nikada ju neće preboliti. Svoju ženu, majku njihove djevojčice. Gemma ga povremeno posjećuje iako je ostala u Londonu. Sada živi u njihovoj, danas staroj kući zajedno s mužem i dvije prekrasne blizanke. Diana se također vratila u Zagreb. Kupila si je novi stan. Vlastiti stan. Živi u njemu zajedno s Harryem. Rijetko kad se čuje sa svojim starim društvom jer žive jako daleko. Zaposlena je, radi kao profesorica, dok je Harry skoro najbolje plaćeni odvjetnik u gradu. Harry je davno napustio bend. Posvetio se solo karijeri. Znam, nije pošteno.

A zanima li vas šta se događa između njih dvoje? E pa moram vas razočarati, ali između njih se ne događa ništa. Baš ništa. Najbolji su prijatelji. To je sve.

Povremeno se svađaju. Viču jedan na drugu. On i dalje provodi onaj svoj dvostruki život. Danju najbolji odvjetnik u gradu, a noću najveći ženskaroš u gradu.

Diani to ne smeta. Postala je cura bez osjećaja. Ne mari za nikog, pa tako ni za njega. Inače bi sve slobodne dane provodili skupa. Izgledali bi kao zaljubljeni par. A sada? Ništa. Sretnu se ujutro uz jedno "Vidimo se." i to je to. Svađaju se. Jako se svađaju. Lupaju vratima, deru se, razbijaju. Silno prijateljstvo je spalo na jedva izgovoreno "Vidimo se.", silne svađe i tuče.

Ali, negdje u dubini, ali baš u dubokoj dubini, još su zaljubljeni kao što su bili prvoga dana. Da, i Harry nije ostao ravnodušan na Dianinu ljepotu. Zaljubio se. Jako. Mislite da mu nije bilo prijalo kad je Desmond mislio da mu je Diana djevojka? Ehh, ne znate koliko je uživao u tom trenutku.

Ali, muškarac je to. Zna on prekriti svoje osjećaje. Praviti se da mu ništa ne značiš, a prije spavanja misli samo o tebi. I volio ju je. Voli je i Volit će je i danas i sutra i zauvijek. Znam ja to. Poznajem ih dovoljno dobro.

Samo, što ako bude prekasno kada joj on prizna svoju ljubav? Kad joj kaže svoje osjećaje? Hoće li njezina ljubav ostati dovoljno čvrsta kao i kad ga je upoznala prvi put? Hoće li njezino srce izdržati toliko dugo tu ljubav? To ne znam. Ne zna nitko. Ne znaju ni oni. Ne znate ni Vi. Nitko. Ja to nikada neću saznati. Ja ću samo živjeti u njima. U svima Vama. Sigurna sam da to nikada neću saznati.. Ali, Vi..?

Vi ćete doznati vrlo uskoro. U to sam sigurna..

- Anne

Yoloo guyss :)
Odmah vam se ispričavan zbog gramatičkih grešaka jer ih je sigurno bilo dosta..
Malo sam se raspisala, a nadam se da ćete sve "pokopčat" jer je puno flashbackova, pa sadašnjosti haha
Oprostite što je nastavak svakih skoro mjesec dana, ali jedva se nakupi 50 ljudi da pročita, pa su nastavci sve rjeđi :$
Posebno bi htjela zahvaliti:

TinaLove10

Directioner25052000

KristinaCvetic1

ivastyles94

marija_kolarevic

Anabanana98xD

ZeljanaStyles69

Te cure su mi stvarno "oživjele" ovu priču i zato ovaj nastavak posvećujem njima ♥
Nastavak kad 50 priča.. :)

Love ya all xoxo

- D xx♥