Medo
O moj medo,
Sada sam stari čovjek,
Ali nikad neću zaboraviti,
Naše dragocijene trenutke,
Dobio sam te kada sam bio beba,
Dopuzao sam do tebe i zaspao u tvom mekom krilu,
Siguran sam da si me zibao dok sam spavao,
Kad bih išao u školu, ja bih tebe poskrivečki stavio u školsku,
Kad ne bih znao odgovor,
Ti bih mi ga prišapnuo
Kada sam odrastao,
Ni tad te nisam bacio,
Dao sam te svom prvom sinu,
Da i on proživi što sam ja proživio s tobom,
Sad sam deda i polako umirem,
Moj te sin dao svom sinu,
Ali ti ćeš,
Sve dok sam živ,
Ostati moj Buco...
Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro