Dragi, znaj
Mi umjetnici ne dolazimo
S ovog svijeta
Srce nam je zavičaj
Kog nikad ne napuštamo
Zemlja kiše i cvijeća

Za ljubavnika dali bismo rastrgati
Svaku laticu svoga cvijeta
Kad se utapamo u noći
Krijemo se u riječima od krvi i mesa
Od magije šapuću čovječuljci
Utjeha meka

I od baršuna nam po papiru
Prstiju teče rijeka
Pogled svakog čovjeka kroji
Proučava, gleda
Zapisuje kao mašina
Zlata vrijedna

Svako srce različito kuca
U svakom umu obigrava kao žigolo
Melodije druga tema
I svaki glas svoju pjesmu pjeva
Teret pršti poput lutki
Navijenih bez reda

Duša uvijek preplavljena
Bila bi savršena bez tijela
Čelik što se topi pod smiješkom
Poput meda
Previše je ona osjećajna
Da bi bila sretna

Kate❤