I samo čujem puste riječi
ljudi koji ne razumiju ni šutnju
ni ljepotu u smirenoj sreći
Njihova usta šire se kao gladne ralje
od zaglušujuće buke i riječi poezije mislima odbijaju teći
Bojim se da će me ponovno prigrliti fobije stare

Srce ispumpava svoje zadnje otkucaje
ili mi se to samo čini; možda me to netko budi iz sna o melodičnoj sjeti
Ne znaju oni kako je to biti sanjarska duša puna čežnji
Iz nje se rijetko prosipa puno riječi
samo kad pronađe dostojnog s kojim će o tajnama sniti
brojati zvijezda sjajnih, bijelih

I oni ne znaju kako je kad te nevidljiva spona priječi
Kad je svaki tuđi pogled oštar nož
podignut u tihoj zavjeri,
namjernoj povredi teži

Kad moraš odlučivati kakvom će te drugi vidjeti
iz prkosa odaberi ono što jesi
Ono što će im se najmanje svidjeti

Nešto drugačije, za mene specifično.

Kate❤