Dođu ti sati
Kao neobjašnjiv strah u tami
U umu pomutnja
Nada, tenzija, šutnja
Vrtlog što se kovitla
Poput začaranog kruga,
Zaglavljen u vječnosti muka

Osjećaji
Plima i oseka što mira ne pozna
Pepeo sagorjele vatre
Što u besmrtnosti budi svoje ralje
Srce tad snažno kuca
A mrtvilo realnosti
Kao osuđenik muca

Dođu ti sati
Kad ništa nema smisla
I znaš da nisu posla čista
Praznina izjeda svaki kutak
Poput duševnog biča
I samo se pitaš
Hoće li ikad biti nešto više
Od tvog malenoga bića?

~Tjeskoba

Kate❤