XXI. Ukleto srce
Povjetarac raznosi, znam,
Ka svjetlosti zvijezda sjajnih
Srca moga nemirna plam,
Do očiju tvojih tajnih.
Hladnoj toplini prilazi,
Ispred sjene tvoje stade,
Na oblak meki silazi.
Pepeo. Dim. Naše nade.
I kad ovaj iščezne raj,
Kad uz šapat vjetra pođe,
Pridrži ga da ne padne.
I znaj, nikada nije kraj,
Znaj, uvijek k tebi dođe,
Ukleto srce to znade.
Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro