Pasiteja je sjedila na klupici ispred dvorca i kovala plan.

Morala je otkriti tko ju je pokušao otrovati. Zapravo, čisto je sumnjala da bi ju Heba, Ganimed ili Dioniz htjeli mrtve, no nije bilo zgoreg pronjuškati.

Odlučila je prvo otići u Hebinu gostionicu jer je osjećajala da će tamo biti najdobrodošlija. Kod Dioniza će uvijek upaliti plašt, a plan za Ganimeda je ostavila po strani, o tome će misliti kada za to dođe vrijeme.

Ostala je sjediti na klupici i uživati u prirodi. Gledala je kako se na livadi ispred nje isprepliću sjene drveća s jedne i dvorca s druge strane. Činilo joj se kako je i u njoj tako. Isprepletala se mržnja prema Hipnosu i nekakav strah. Strah od upoznavanja Hipnosa, strah od novog života, strah od bračnog suživota. Zapravo, bio je to jedan ogroman strah koji nije mogla točno definirati, ali definitivno je bio tu i pritiskao joj dušu toliko jako da se bojala da će puknuti. 

Željela se nekom pojadati, ali nikome nije mogla. Nije imala kome. Hipnosu ili Umi sigurno ne. Od sestara je bila bliska jedino s Eufrosinom, ali ona nije htjela razgovorati s Pasitejom uopće, a kamoli o Hipnosu. Možda Afrodita.

Zapravo, zapitala se Pasiteja, tko zna je li se Afrodita ikada stvarno zaljubila. Da, ona je bila božica ljubavi, ali to ne mora značiti da je sretna u ljubavi. Sve te veze i romanse, činile su Afroditu sretnom, da, ali na koliko dugo? Onoliko kratko koliko je i ta veza trajala. A tu je bio i onaj nesretan brak s Hefestom. Nesretan brak...

Ne, Pasiteja se ustala kao da je htjela naglasiti sama svoje misli. Njezin brak neće biti nesretan. Možda neće biti zaljubljena u Hipnosa, ali barem će biti prijatelji. Brak joj neće biti kavez nego prijateljstvo, ako ne već nešto više. Odjednom joj je u zakutku uma odjeknulo sjećanje: 

"Eufrosina, probudi se. Ovdje na Olimpu ne postoji sretna ljubav. Pogledaj samo Heru, koliko pati od ljubavi za Zeusom, a on je uporno vara. Pogledaj Afroditin nesretni brak. To nisu iznimke!"

Pokušala je utišati taj glas.

"Ah, kvragu i taj moj dugi jezik. Da me Ef sad vidi, smijala bi mi se..." pomislila je tužno. Sjećanje na sestru samo ju je još više rastužilo. Nadala se da će vrijeme zaliječiti rane njihovog odnosa jer je vrijeme bila jedina stvar koje su grčki bogovi imali napretek. Tisuću godina njima je bilo treptaj oka, jedan otkucaj srca. 

Mrak je počeo sve jače padati pa se Pasiteja ustala krenula nazad u dvorac. 

Uma je pripremala večeru, a Hipnos je već otišao. Odlazio je s prvim mrakom, a vraćao se u gluho doba noći. 

U tih nekoliko dana Pasiteja je večerala sama. Hipnos je bio na terenu, a Uma je bila sluškinja, njoj nije bilo dopušteno jesti s gospodaricom. 

Pasiteji je teško padalo biti sama u ogromnoj sobi. Cijeli život je živjela s tri sestre, nikad joj nije bilo tiho i dosadno. 

Te večeri odlučila se na vrlo neprikladan potez. Duboko je udahnula kako bi prikupila hrabrost te je ušla u kuhinju u kojoj je Uma dovršavala večeru. 

"Večera će još malo biti gotova, ne brinite." rekla je Uma.

"Da, dobro. Zapravo, Uma, htjela sam te pitati, bi li htjela večerati zajedno sa mnom. U velikoj blagavaonici." upitala ju je Pasiteja tiho, gotovo oprezno.

Uma se smela. Kao da je očekivala zbilja svašta, ali ne i ovo što ju je Pasiteja na poslijeku upitala.

"Stvarno to želite?" upitala je Uma kao da se želi uvjeriti sanja li ili ne.

"Naravno. Blagavoanica je velika, a meni je prazno dok sam sama. Nema smisla da nas dvije, jedine u kući, jedemo u odvojenim sobama. I, molim te, Uma, zovi me samo Pasiteja. Bar dok smo same." Da bi naglasila svoje riječi, Pasiteja se približila Umi i uhvatila ju za ruke."

"Imate... Imaš pravo. Nema smisla da jedemo odvojeno. Idem postaviti stol." 

"Pomoći ću ti." rekla je veslo Pasiteja te pomogla Umi ponijeti tanjure.

Večera je prošla u izvrsnom raspoloženju. Pasiteja i Uma su razgovarale o svakakvim temama. Od ozbiljnih, o ratovima i kraljevima do tračeva i bračnih nevjera olimpskih božica. Smijeh se orio praznom sobom, a ni nektara i vina nije nedostajalo. Nisu se ni obazirale na vrijeme, jer, kako smo već saznali, vrijeme i nije mnogo značilo olimpskim bogovima i njihovim slugama. 

"Oh, Pasitejo, tako mi je drago da te Hipnos oženio. Zbilja si posebna. Drugačija. Tko zna što bi bilo da je oženio neku drugu. Neku koja bi mu u prazni krevet svake noći dovodila drugog ljubavnika. Tako mi je drago da si drugačija, a i prema meni si tako dobra. Kao da smo iste..." počela je nespretno govoriti Uma, već puno nektara i vina. 

"Nemoj tako govoriti, zacrvenit ću se. Naravno da smo jednake, obje smo besmrtnice..." rekla je Pasiteja kroz smijeh.

Iznenada, vrata su se otvorila i u sobu je ušao Hipnos. Na licu mu se ocrtavalo veliko iznenađenje.

"Što se ovdje događa?" upitao je iznenađeno

"Ma ništa... hik... Samo se malo družim s tvojom ženom... hik... Šta je tu loše?..." 

Hipnos je prišao Umi i zagrlio ju. Obratio se Pasiteji:

"Trebali bismo ju odnijeti u krevet." 

Zajedno su ju uprtili i odnijeli u krevet. Iako se nošenje činilo kao lagan zadatak, nije nimalo bilo. Naizgled krhka starica bila je teška, a Hipnos i Pasiteja umorni. Kada su ju napokon odnijeli, uputili su se u krevet.

Iako su u braku bili već gotovo tjedan dana, još nisu spavali zajedno. Hipnos je po noći bio na terenu, a Pasiteja je ionako bila previše uplašena, a i Hipnosu je bilo jasno da ništa ne ide na silu. 

Legli su tako jedno pored drugoga u krevet u tišini. 

"Laku noć." rekla je Pasiteja, a Hipnos je to zaželio i njoj. 

Još su neko vrijeme ležali u tišini, no nijedno nije moglo spavati. 

"Vidim da si se sprijateljila s Umom." tišinu je prekinuo Hipnos.

"Da, ona je sjajna." bilo je sve što je Pasiteja rekla. 

"Znaš, ona ne vjeruje baš bogovima i božicama..." nastavio je Hipnos. Pasiteja nije odgovorila, samo je slegnula ramenima, što Hipnos naravno, u mraku nije vidio. 

"Pa, laku noć." rekao je on još jednom, ali Pasiteja nije odgovorila. Samo se okrenula prema njemu. Približila mu se, obgrlila ga rukom i naslonila glavu na njega. 

Tako su i zaspali.

Evo mene s jednim dugim poglavljem, čak 1031 riječ. Mislim da je ovo najduže do sada. Nadam se da vam se sviđa kako se zbližavaju, a i prijateljstvo između Ume i Pasiteje. U ovom poglavlju se ne događa ništa previše, ali mislim da trebaju neka poglavlja da malo uspore i razvuku radnju, ali i ovako daju uvid u misliglavnog lika i svakodnevni život. :)

Jelena