Chào các bạn! Vì nhiều lý do từ nay Truyen2U chính thức đổi tên là Truyen247.Pro. Mong các bạn tiếp tục ủng hộ truy cập tên miền mới này nhé! Mãi yêu... ♥

11 deo

Stojim ispred ogledala potupuno zadovoljna svojim izgledom. Nešto malo šminke, opuštene lokne koje sam napravila uz pomoć pegle za kosu bez koje ne idem nigde i uska crna haljina sa otvorenim dekolteom koja mi je dosezala nešto malo iznad kolena. Naravno, za ovakvo dominiranje su bile potrebne i moje omiljene crne salonke. Idem da ispomeram svet Damjanu, a onda ujutru odlazim. Nek me poželi malo za ovih par dana.

Čujem buku, ljudi su krenuli da dolaze već. Imam neku čudnu tremu, valjda jer sam u svađi sa Damjanom. Rekla bih da je ljut na mene, neće mi ne pogledati verovatno. Šta me briga, kao i uvek on će prići prvi.

Krenula sam silaziti niz stepenice kada me je sustigla Aurora. Hodala sam polako, kako bih joj rekla šta imam.

- ,,Damjan je saznao za test. Ne paniči odmah, izvukla si se. Doduše testa više nema." rekla sam ozbiljno i ubrzala korak.

Damjan me je čekao odmah pored stepenica u crnom smokingu. Ako nekome to stoji, to je onda on. Moram reći da se jako palim na muška odela,  Damjan to jako dobro zna zato ih često i nosi.

Stala sam pored njega, a on me je odmerio i zatim rekao ,,Zašto si tako prelepa?" nasmejala sam se cinično.

- ,,Tebi u inat." Aurora je prošla pored nas, i izgledala je razočarano. Ja tu zaista više ne mogu ništa da učinim. Mogu samo da se nadam, kao i ona, da nije trudna. Ali od te nade nema ništa, trebalo bi da rizkuje pa šta bude nek bude. Ne može ceo život da joj prođe u senci svoje porodice koja će joj govoriti šta sme, a šta nas.

- ,,Oštro Aleksija." uzela sam vino od konobara koji raznose pića.

- ,,Šta si ti očekivao?"

- ,,Da te je ljutnja prošla, iskreno."

- ,,Let mi je pomeren za sutra, zar ne?" potvrdno je klimnuo glavom.

- ,,Voleo bih da ostaneš još."

- ,,Damjane, pusti mene. Pogledaj potencijalnu snajku." pogledao je ka ulaznim vratima. Potencijalna snajka se grlila sa budućom svekrvom. Ovog puta je bila lepše obučena, mora da ju je veštica malo podučila. Ako i treba.

- ,,Ne zanima me." kaže kratko. Međutim, njegova majka nam priđe i to sa potencijalnom snajkom.

- ,,Kako si Damjane?" Damjan se lažno nasmejao, promrljao nešto u fazonu da je dobro.

- ,,I ja sam dobro." namignem joj. Nisam ja duh ovde, što me kulira.

- ,,Drago mi je Aleksija."

- ,,Jesi li ti dobro? Ličiš na nešto večeras Estefanija." Damjan me je pogledao popreko, ne zanima me.

- ,,Hvala ti. Ti si lepa kao i uvek."

- ,,Naravno." rekla sam samouvereno. Njegova majka zakoluta očima te ode sa Estefanijom da je smesti.

U međuvremenu smo i Damjan i ja stali za jedan sto i posmatrali kako teče veče. Oboje smo ćutali, bila sam ljuta iskreno. Želim da mu pokažem njegovo mesto.

Estefanija, tačnije potencijalna snajka, prilazi Damjanu te mu nešto šapuće. Gledam ih krajničkom oka, Damjan se nešto buni no ona ga ipak odvodi na ples. Opa. Ispijem do kraja svoje vino i krenem tražiti osobu sa kojom ću ja da plešem.

I kao grom iz vedra neba, ne znam zaista od kuda, pojavi se Sergej. Sergej iz Rusije, onaj što je zakasnio. Pričao je sa nekim čovekom za stolom nedaleko od mog. Ne znam šta radi ovde, ali krećem ka njemu sa jasnim ciljem. Da plešemo.

- ,,Oh, drago mi je što Vas vidim ovde." kažem sa osmehom. Mrzim ljude koji kasne, ali nema veze. Popustiću ovaj put.

- ,,I meni. Odkud vi ovde?" bio je pomalo zbunjen, al ja sve vreme nasmejana. Pogledala sam na kratko u Damjana, gledao je u nas zato sam namerno sve vreme bila nasmejana. Pitaj se Damjane, ko je on, pitaj se. Pazi se samo da mi ne napravi dete koje toliko želiš.

- ,,Pre bih ja tebe to trebala da pitam." prešla sam na ti, jebe mi se iskreno za to, vino radi svoje. Ne mogu da mu persiram sada.

- ,,Šta ćemo za moju kuću?"

- ,,Ako budeš plesao sa mnom, imam da ti nađem najlepšu kuću u Rusiji. Obećavam." na kratko se nasmejao te mi pružio ruku. Nije očekivao ovo, ali vidim da se obradovao.

- ,,Zadovoljstvo mi je."

Držao me je za struk dok smo plesali, i to dobro držao, moram priznati. Pogledah malo i u Damjana, više gleda u našem pravcu nego u Estefaniju. Dok Sergej.. Sergej me gleda ravno u oči, moram reći da je čovek jako lep. Ima to nešto u sebi. Neodoljov je pomalo.

Damjan je otišao i zamolio da promene muziku, koji kralj. Zacerekala sam se, neću odustati. Možda više ne možemo pledati, ali namerno sam došla za Sergejev sto. Vala ni on se ne buni.

Sergej je otišao telefonirati, a Damjan je brže bolje potrčao ka meni.

- ,,Šta ti tražiš sa našim advokatom?" nisam znala da im je advokat, ali još bolje.

- ,,Plesalo mi se malo."

- ,,Ma nemoj, da sam te ja pitao da plešeš ne bi pristala."

- ,,Pa ne bih. Ti me nerviraš, a on je sladak. Logično je sa kim ću pre plesati." kažem kroz smeh.

- ,,Nećeš se jebati sa njim."

- ,,Zašto?" zbunim ga.

- ,,Zato što je advokat moje porodice." lupi kao izgovor.

- ,,Samo zbog toga?"

- ,,I zato što si moja."

- ,,Ne nerviraj me Damjane, u inat tebi ću imati nešto sa čovekom bez potrebe. Idi kod svoje buduće žene, ako Bog da, i kraj."

- ,,Kako ti uopšte njega znaš?" nastavlja razgovor potpuno opušteno kulirajući ono što sam malo pre rekla.

- ,,Eh samo da znaš."

- ,,Šta se ovde dešava?" ubaci se Kristijan u razgovor ,,Damjane dođi k sebi, rasteraćeš goste. Izgledaš kao da ćeš ubiti nekoga."

- ,,Pa Boga mi, izgleda da ću morati."














Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro