James se probudio oko 9 sati , jer ima trening. Obukao se i uzeo mobitel, te ključeve od auta. Izašao je iz svoje kuće i sjeo auto. Čim je sjeo u auto i spustio lijevu ruku na volan, sjetio se da će Annabella biti na treningu. Tiho se nasmijao samom sebi i odmahnuo glavom.

Izašao je iz dvorišta i krenuo prema Allianz Areni. Jedva je čekao da stigne na trening.

ANNABELLA P.O.V.

Predavanja su joj počela u 9 sati. Uglavnom, imala je jako malo predavanja. Samo tri. Sve je to trajalo negdje do 11 sati.

"Zašto smo imali ovako malo predavanja?" Pitala je Bella nekog svog kolegu, dok su napuštali zgradu fakulteta.

"Ne znam." Slegnuo je ramenima. "Ali sam načuo da profesor, koji nam je trebao održati sljedeća tri predavanja, bolestan."

"Nema zamjene?"

"Ma jok. Kakvi.." Odmahnuo je glavom.

"Aha." Bella je klimnula glavom. "Vidimo se, Sandro." Mahnula mu je dok je išla prema svom autu.

"Vidimo se, Bella." Mahnuo je i on njoj. "I nemoj zaboraviti da učiš za test koji je za 10 dana!" Viknuo je.

"Neću!" Rekla je i sjela u auto.

Uzela je flašicu i napila se vode, te napustila parking ispred fakulteta. Odlučila je svratiti na Bayernov trening, da ga odgleda koliko-toliko.

"Ispravka: da odgledaš Jamesa koliko-toliko."

Bella je prevrnula očima. Njen mobitel, koji je bio na suvozačevom mjestu je zavribrirao. Poruka.

Nije mogla ni vidjeti od koga je poruka ni šta piše, jer vozi. Zaustavila je auto, jer je ispred bilo par automobila koji su čekali zeleno svjetlo.

Bella je iskoristila to vrijeme za poruku. Uzela je mobitel i otvorila poruku.

Aleksandra.

"Draga, ja sam na njihovom treningu. Ajde, dođi i ti."

"Ja sam već na putu za stadion. Vidimo se tamo."

Mobitel je ponovo ostavila na suvozačevo mjesto i pokrenula auto, jer su se auta ispred nje počela micati.

I za nekih 5-6 minuta je stigla do stadiona. Vožnja je sveukupno trajala 20 minuta.

Bella je parkirala auto i stavila mobitel u džep. Malo je popravila svoju dugu plavu kosu i izašla iz auta.

Ušla je na VIP ulaz i dugim hodnikom krenula ka terenu. Nadala se da barem u hodniku neće sresti Jamesa. Neko aka Thomas bi pomislio da su se grlili, poljubili ili da ju je zaprosio.

Kada je ispred sebe ugledala travu, popela se uz stepenice i zakoračila na travnjak.

I nakon kratkotrajnog razgledanja, uočila je Aleksandru skroz na drugom kraju terena. Prevrnula je očima, jer je morala hodati skroz do tamo.

"Hej, draga." Aleksandra ju je pozdravila s osmijehom i zagrlila. "Kako si?"

"Super. Samo me mrzilo da hodam skroz dovdje."

"Ništa neobično." Aleksandra se nasmijala i slegnula ramenima.

"A ti? Kako si ti?"

"Odlično. Danas nisam imala fakultetskih obaveza."

"Ja sam imala samo tri predavanja, jer je profa, koji nam je trebao održati sljedeća tri predavanja, bolestan."

"Ahaa." Klimnu Aleksandra glavom. "Joj, za tebe sam specijalno slikala Jamesa kako trenira."

"Zašto? Pa i ovako ga vidim."

"Da, ali za ovo vrijeme koje nisi bila tu."

"Aha. Pa eto, hvala. Valjda.."

"Ma ništa, sekana bre. Šta ti je..Danas ću ti poslati slike na Whatsapp."

"Okej."

"Iznenadit ćeš se."

"Okej." Bella se zbunjeno nasmijala.

"A draga moja." Aleksandra ju je zagrlila. "Već se crveni."

"Ne crvenim se, draga Aleksandra. Šta ti je?"

"Sumnjiva si mi."

"Uff. Počet ću se crveniti samo zato što mi ti kažeš da se crvenim." Bella je prevrnula očima.

"Ajde." Aleksandra se nasmijala. "Neću više."

"Super." Bella je prošla rukom kroz kosu i pogledom tražila nikog drugog do...

"Evo ti ga." Aleksandra joj je tiho i neprimjetno rekla.

"Gdje?" Upitala je Bella i dalje gledajući ispred sebe.

"Naspram tebe. Ide ovamo s Thomasom. Prema meni i tebi."

"Šta?" Bella je pogledala Aleksandru. "O moj Bože. Aleks!"

"Smiri se, draga."

"Smirena sam. Nego, Thomas će početi valjati neke svoje gluposti kao onda na čatu za mene i Leona."

"Auu. Pa, nadajmo se da neće. Mada, teško je to očekivati od osobe kao što je Thomas."

"To si upravu."

James i Thomas su očito nešto pričali, dok su išli prema njoj i Aleksandri.

"Heeej, Neuerova sestro!" Reče Thomas veselo zagrlivši ju.

"Zdravo, Thomas." Osmijehnula se Bella i uzvratila zagrljaj. "Kako si?"

"Ja sam uvijek dobro. Svjež, fit i nasmijan." Nasmijao se. "Je l' tako Rodriguez?" Lupio ga je Thomas po ramenu.

"Da." Nasmijao se James držeći se za rame.

"A kako si ti, Bellice?"

"Super."

"Aha. Fino." Thomas je klimnuo glavom. "Nego, Aleksandra ajde sa mnom."

"Gdje?" Upita ga Aleksandra.

"Tvom dragom." Iskezio se Thomas.

Bella je primijetila očne signale, koje je Thomas slao Aleksandri kako bi se isparili i ostavili nju i Jamesa same.

"Može. Eto me." Aleksandra je klimnula glavom i krenula sa Thomasom.

A onda je Bella vidjela kako Thomas skače par metara iza Jamesovih leđa pokazujući prstima na njega.

Bella je širom otvorila oči, a onda se prigušeno nasmijala.

"Divni prijatelji su ova Aleksandra i Thomas." Dobaci glasić cereći se.

"Konačno da se pozdravimo." Nasmijao se James.

"I ja kažem." Dodala je Bella uz osmijeh.

"Šta ima?"

"Dan je lijep i za divno čudo nisam umorna i nikakva."

"Fino."

"A ti?"

"Isto. Super sam hvala Bogu. Uskoro mi trebaju doći mama i kćerka."

"Ajoooj. Vidjela sam tvoju kćerku preko Instagram slika. Preslatka je."

"Zaista jeste. Na tatu."

"Sigurno."

"Ma je li?" James je prekrižio ruke i osmijehnuo se.

"Da."

"To je bio neki sarkazam, gospođice, a?"

"Shvati to kako hoćeš." Bella se iskezila.

"Uff, jesmo opasni."

"Naravno. Idem u teretanu. Nemaš pojma kakva sam."

"Ma drago opasno." Pomilovao ju je po kosi.

"DRAGO OPASNO! DRAGO OPASNO! REKAO TI JE DRAGO, LUDILOOOOO! KOCKA VODE, ČAŠA ŠEĆERA! LUDILO JE POČELOO!"

"Pazi se, Rodriguez."

"Budem."

Tada su se oboje nasmijali.

"Stvarno si pozitivna osoba." Rekao je James.

"Naravno. Nemam ništa od tugovanja i patetike."

"I to što kažeš."

"Nego, gdje će ti biti rođendan? Da znam."

"Nisam još isplanirao sve oko rođendana kako treba."

"Aha."

"Ali, javiću ti uglavnom."

"Može."

"Idem ja sad. Vidimo se."

"Vidimo se, James."

Dok je James odlazio, odlazio je unatraške. Usput joj je namignuo i uputio divan osmijeh. Onda se okrenuo i nastavio hodati prema svojim saigračima.

JAMES P.O.V.

James se, svaki put kad priča sa Annabellom, osjeća lijepo.

"Dobro, možda ti se djevojka malo i sviđa."

"Možda. Ko zna.." Slegnuo je ramenima.

"Još malo, pa će svi saznati. Kad zna Bog, nek' zna i narod."

Thomas mu je prišao prebacivši ruku preko njegovog ramena.

"Reci." James ga je pogledao.

"Vidio sam da pričaš sa Manuelovom sestrom."

"Da, i?"

"Nekako mi djelujete...ne znam..."

"Kako?"

"Sumnjivo!" Thomas ga je pogledao škiljeći.

"O moj Bože." James se nasmijao. "Ništa se ne dešava."

"Ne znam ja."

"Pa zašto si onda uopšte pitao?"

"Onako."

"Je l' to ne smijem pričati s njom?"

"Eh, to pitaj Manuela. On je malo strog i skeptičan po tom pitanju."

"Aha."

"A i po pitanju.."

Tada je James čuo Manuela kako doziva Thomasa.

"Eto me!" Viknuo je Thomas i krenuo ka Manuelu.

"Kakvom pitanju? Thomas?! Hej!"

"Izvini na mojoj nekulturnosti!" Viknuo mu je Thomas, a James je samo duboko uzdahnuo i prevrnuo očima. "Kažem ti nekad kasnije!"

ANNABELLA P.O.V.

Aleksandra joj je prišla. Bella je prekrižila ruke i nabacila osmijeh.

"Baš divno od tebe što si se onako isparila s Thomasom."

"Šta?" Aleksandra se nasmijala kao i Bella. "Kao da ti nije drago."

"Pa ne znam da li bi baš to tako mogla nazvati."

"Dobro, ali..." Aleksandra je zastala. "Ček. O moj Bože! Znači drago ti je!" Ciknula je izgovorivši zadnju rečenicu.

"Možda."

"Aa, ne vjerujem!"

"Vjeruj."

"Moramo vas nekako skontati."

"Moramo?"

"Da." Aleksandra je klimnula glavom. "Thomas, vjerovatno Kimmich i ja."

"Thomas? E, to će biti ludo."

"Ali i zanimljivo." Dodala je Aleksandra.

"Kako god."

(...)

"Hej, Bella." Čula je Manuelov glas.

"Manuu." Ušuškala se u njegov zagrljaj.

"Kako si?"

"Super, ti?"

"Umorno, ali eto." Slegnuo je ramenima.

"Sada pravac kući i spavaj."

"Hoću. Čime si ti došla ovamo?"

"Dojahala na metli. Ti?"

Tada se Manuel nasmijao.

"Okej, okej."

"Stvarno ti je glupo pitanje."

"Znam. Ali isto tako znam da se nešto dešava između tebe i Bonda."

"Šta bi se dešavalo?"

"Pa vidio sam vas kako pričate, kao i ono Thomasovo skakanje. Povezao sam."

"Zaista? I nisi poludio? Wow." Reče Bella sarkastično.

"Nisam."

"Čudo."

"Znam, zar ne? Ideš odmah kući?"

"Ne znam. Sutra nemam fakultet, a ni danas nekih obaveza, tako da ne znam."

"Idi s Bondom negdje."

"Šta? Zašto?"

"Zato. Sviđa ti se, sviđaš mu se."

"Šta? To prvo totalno nije istina."

"A je li?"

"Da."

"Dobro onda. Ako to prvo kao nije tačno, onda to drugo sigurno jest."

"Kako god." Bella je podigla ruke u zrak.

"Vidimo se kod kuće." Poljubio ju je u obraz i poveo Aleksandru sa sobom.

"Vidimo se, draga." Aleksandra joj je mahnula.

Bella je ostala stajati sama. Nije znala da li bi tu nastavila stajati k'o budala ili da ide kući.

Ipak je odlučila da ide kući. Sjela je u svoje auto i odvezla se kući.

"Ohoho! Mislio sam da ćeš biti s Bondom." Našalio se Manuel.

"E pa, pogrešno si mislio." Rekla je Bella i ostavila ključeve na komodu. Izula se i krenula u svoju sobu.

"Ideš spavati?"

"Da." Odgovorila je Bella i zalupila vratima.

JAMES P.O.V.

James je među zadnjima izašao iz svlačionice. Kada je izašao na parking i krenuo prema svom autu, čuo je poznati glas.

"Papa!"

Okrenuo se i ugledao Salome kako trči prema njemu. Čučnuo je i raširio ruke. Uskoro se njegovo blago našlo u njegovim rukama.

"Ljubavi tatina!" Veselo se nasmijao i ostavio poljubac u njenoj kosi.

"Ti meni mnogo nedostajao."

"I ti si meni, sunce moje." Uzeo ju je u svoje naručje i prišao svojoj majci.

"Mama, otkud vas ovdje? I to danas. Znaš da sam ti rekao da me zoveš kada dođete."

"Znam. Željela sam da te iznenadim."

"E pa, ovo je divno iznenađenje. Hajde, ajmo kući." Zagrlio je svoju majku.

Sjeli su u njegovo auto i krenuli prema njegovoj kući.

ANNABELLA P.O.V.

Bella nije vidjela Jamesa nakon treninga tj. kad je krenula kući.

"Znači žao ti je što ga nisi vidjela..."

"A daj, šuti." Bella je prevrnula očima.

"Kad zna Bog, neka zna i narod, moja Bella."

"Šta da znaju?"

"Pa da gajiš neka osjećanja prema Jamesu! Ne pravi se glupa!"

"Ne pravim."

"Ah, da upravu si. Kako ćeš se praviti glupa kad već jesi glupa!" Glasić se počeo smijati.

"Mrš." Odbrusi Bella.

JAMES P.O.V.

Salome je bila mnogo umorna od puta, pa je legla spavati čim je došla.

"Sunce moje." James se osmijehnuo i pomilovao ju po kosi.

"Liči i na tebe i na Danielu." Reče njegova mama.

"Da." Potvrdi James idalje posmatrajući svoju kćerku.

"Kako je tebi ovdje, sine?"

"Super. Polako se snalazim. Malo sam se uhodao."

"A prijatelji i to?"

"Ma njih uvijek ima." Nasmijao se James. "Svi su super raja, pogotovo Thomas."

"A djevojke? Ima li njih?"

"Uff, mama", James se počešao po potiljku, "ne znam šta da ti kažem."

"Znači ima neka."

"Pa, moglo bi se reći."

"Ko je ona? Kako se zove?"

"Annabella. Annabella Neuer."

-BAM, BAM, BAAAMMM! 😜😜 Jeste očekivali ovakav završetak? 😂
-Ajmo, aktivejšn pipl. 🤣

-Ostavite VOTE i KOMENTAR!!!

-Volim vas i hvala za dosadašnji broj reads-a i vote-ova, a u budućnosti će ih ako Bog da biti još više. 😊