-Znam da sam nastavak objavila jučer, ali priča je dostigla 5K reads-a i zato sam odlučila da objavim nastavak. Hvala punoo! 😍

...

ANNABELLA P.O.V.

Bella se presvukla u pidžamu i svezala kosu u rep. Bila je umorna, ali za divno čudo nije mogla zaspati. Još joj se mobitel ispraznio. Možda se drži na jadnih 2 ili 3%.

Odmah ga je stavila na punjenje. Otključala je mobitel i shvatila da još uvijek nije promijenila pozadinsku sliku. Na slici je Draxler. Bella ga je jednom uslikala, dok je spavao. Za divno čudo, čitave noći joj nije naumpao. Sve do sada...

Duboko je uzdahnula. Ubrzo je u ćošku ekrana ugledala telefonsku slušalicu i maleni iksić pored. Zbunjeno je skupila obrve pitajući se šta je to. Ubrzo je shvatila da su propušteni pozivi.

Draxi❤
20:00

Draxi❤
20:05

Draxi❤
20:35

Draxi❤
20:58

Draxi❤
21:17

Draxi❤
21:35

Draxi❤
21:57

Draxi❤
22:40

Draxi❤
23:47

Draxi❤
"Javi se, molim te. Samo da ti čujem glas. Kao nikad, kao nekad.."
00:00

Draxi❤
00:07

Draxi❤
00:57

Bella je u sve to gledala s nevjericom. Ona pokušava da ga zaboravi, a on se uporno vraća u njen život.

Otišla je do kuhinje i popila čašu vode.

No, kada se vratila, zadnji poziv joj je posebno privukao pažnju tj. vrijeme poziva.

Draxi❤
03:47

Taj propušteni poziv se desio prije 3 minute!!

Oblio ju je hladan znoj. Nešto je prostrujilo kroz nju. Nadala se da neće ponovo nazvati, no tada se začula karakteristična melodija zvona Iphone-a.

"Ne.." Prošaptala je i pružila ruku ka mobitelu. No, nije imala hrabrosti da se javi. Nije htjela, a imala je neki nagon za tim.

Ipak je drhtavom rukom povukla zelenu slušalicu.

"Konačno!" Čuo se olakšani uzdah s druge linije.

"Bella?"

"Šta hoćeš?" Pitala je drskim tonom glasa.

"Molim te, saslušaj me."

"Šta da saslušam? Sve si rekao onaj dan. Još si priznao da je ona Clarisa upravu. Zato hvala. Oboje ste mi otvorili oči, a ti pogotovo."

"Annabella.."

"Ne zovi me ni Bella niti Annabellam. Još onaj dan sam ti rekla da sam za tebe nepoznat pojam!" Namrštila se uzvrativši ljutito.

"Nisi. Kajem se za to što sam uradio. Kasno sam shvatio da.."

"Šta?"

"Da sam se zaljubio."

"Zaljubio si se? E, pa svaka ti čast, Draxler. Pohvalno."

"Želim da me saslušaš."

"Ne želim da slušam tvoje bijedne izgovore. Raskinuli smo ima skoro mjesec dana i ti još uvijek ne odustaješ."

"Ja nikad ne odustajem."

"Tako je i sve što želiš, to i dobiješ. Baš kao što si dobio moju ljubav i najgore od svega...povjerenje. Povjerovala sam ti da si se zaista promijenio. Ali to je bila obična bahata maska."

"Sada nije. Sada ti sve iskreno govorim."

"Ti si obični iluzionista, prevarant i bezdušnik. Sljedeći put budi siguran u svoja osjećanja prije nego izigraš nekoga."

"Sada sam siguran u svoja osjećanja. A osjećam ljubav prema tebi, ali shvatam da je kasno."

"Pa eto onda. Odustani, jer je gotovo."

"Gotovo?"

"Da. Šta se čudiš?"

"Je li ovo kraj?"

"Pa kraj je bio onog dana kad si pokazao svoje pravo lice."

"Ne mogu da vjerujem."

"Vjeruj. Sam si kriv."

"Znam."

"Voljela sam te, Draxler. Dala sam ti sebe uključujući svoju ljubav i povjerenje. Vjerovala sam da se čak i ljudi poput tebe mogu promijeniti na bolje. Ali sam gadno pogriješila."

"Nisi."

"Jesam. Pustila sam da me zaslijepiš kojekakvim slatkorječivim stvarima i obećanjima. Mislila sam da je to to. Da više nema traženja, da si pravi. Ulagala sam sve u našu vezu, borila se. Vodila sam česte svađe s Manuelom samo zbog tebe. Ali nisam ni shvatala da si se samo igrao sa mnom. Da si me vukao za nos. Bila sam ti igračka, a ti si bio dijete. Željan igre. Ali svakom djetetu određena igračka brzo dosadi. Baci staru, uzme novu. A gdje si vidio da se dijete igra istom igračkom duže vrijeme? Pa da. To si ti. Dijete u ulozi muškarca."

*boldirani text nije moj😘*

"Stvarno?"

"Da. Ja sam barem iskrena s tobom." Naglasila je zadnju rečenicu. "I da, još jedno pitanje."

"Reci."

"Zašto si obećao kad nisi osjećao?"

Tada je nastao trenutak tišine.

"Tako sam i mislila. Zdravo, Draxler. Ovaj put zauvijek."

Poklopila je i ostavila mobitel pored sebe. Glasno je zaplakala.

Tada je neko otvorio vrata.

"Annabella, sako mi je ostao ko..." Čula je poznat glas. "Bella!" Iznenađeno je uzviknuo.

Bella se ubrzo našla u Leonovom zagrljaju. Bolan ali i glasan jecaj se ponovo oteo iz njenih grudi. Čvrsto ga je zagrlila oko struka.

LEON P.O.V.

"Bella, šta ti je?" No nije dobio odgovor.

Čuli su se samo Bellini jecaji. Leon je samo zbunjeno skupio obrve, ali idalje nije puštao Annabellu iz zagrljaj, kao ni ona njega.

"Koja sam ja budala.."

"Nisi, Bella." Pomilovao ju je po glavi. "O čemu ti pričaš?"

"O..o..o.." Počela je mucati. Ubrzo se odmaknula od njega.

"Je li Jule?"

Kao odgovor, dobio je Bellino klimanje glavom u znak potvrde.

"O Bože." Puhnuo je i prošao rukom kroz kosu.

"Čime sam to zaslužila?" Uhvatila se za glavu.

I Leonu je bilo žao gledajući svoju bivšu djevojku gledati kako se emotivno raspada. Nije mu bilo lako.

"Prvo ti, Leone, a sad i on. O Bože, kakva je ovo karma?"

"Bella, smiri se, molim te."

"Kako da se smirim? Toliko sam se zaljubila da nisam slušala istinu."

"A je li...je li ga i sada..?"

"Da i sada ga volim!" Iznervirano je odgovorila. "Kad sam glupa."

"Ne govori to. Ti si super." Prišao joj je i stavio ruke na njena ramena. "Ti si bila i predobra za njega, ali on nije bio dobar za tebe."

"A mislila sam da jeste. Sve je bilo tako divno i mislila sam da me voli."

"Bella, ne stresiraj se. Samo sebi štetiš. Ako sam išta zapamtio od onoga što si mi govorila u vezi nervnog sistema čovjeka, to je da previše stresa dovodi do nervnog sloma. A to ne želimo."

"Kako si načitan, Goretzka." Uspio ju je nasmijati, što je i njemu izmamilo osmijeh na lice.

"Hvala."

"Ma ništa."

"Ajde, obriši te suze. Ružno ti stoje."

ANNABELLA P.O.V.

Annabella je obrisala suze i uzdahnula.

"Kuhinja?" Pitao je Leon.

"Lijevo. Odma iza ćoška."

"Hvala." Leon je otišao u kuhinju, a Bella je ponovo svezala kosu.

Leon se vratio sa kockom šećera i vode.

"Popij ovo. Bit će ti lakše."

Bella je pojela kocku šećera i popila svu vodu.

"Lakše?"

"Biće." Bella je uzela Leonov sako. "Izvoli."

LEON P.O.V.

Leon je bez riječi uzeo sako. Bella je sjela na kauč, a on pored nje.

"Kada ideš za Gelzenkirhen?" Pitala je šmrcnuvši.

"Trebao bih večeras. Zašto?"

Bella je samo slegnula ramenima. Leon je shvatio sve.

"Ti to želiš da ostanem?"

"Ako nije problem. Manu će večeras biti kod Aleks." Tiho je odgovorila.

"Uredu. Sutra ionako nemamo tekmu, a ni trening, tako da mogu ostati."

"Ako ne želiš..neću da te tjeram. Nije pod moranjem da ostaneš."

"Šuti, Bella. Želim da ostanem i moram da ostanem. Ne mogu te ostaviti samu. Ne nakon ovoga što je bilo."

"Uredu." Bella je klimnula glavom. "Hvala."

"Nema na čemu. Spava ti se?"

"Umorna sam, ali mi se ne spava."

"Isto."

"Želiš li da gledamo neki film ili da pojedemo nešto?"

"Gladan nisam, ali može film."

"Super. Osjećaj se kao kod kuće."

ANNABELLA P.O.V.

Bella je otišla do svoje sobe i iz nje uzela veliku plišanu deku i s njom se vratila u dnevni.

"Da ti nije malo?" Pitao je Leon kroz smijeh.

"Hladno mi je."

"Duša draga."

"Joj, čekaj. Ti si u hlačama. Ne možeš tako sjediti niti spavati."

"Pa moram kad nemam ništa drugo."

"Sačekaj malo. Naći ću ti nešto."

"Nećeš mi valjda donijeti nešto ženskasto?"

"Hoću, ako nastaviš tako!" Viknula je iz sobe. Ubrzo se vratila sa donjim dijelom trenerke i majicom kratkih rukava.

"Izvoli. Nije ženskasto. Ovo su Manuelova trenerka i majica. To sam davno uzela iz njegovog ormara."

"Jesi opasna." Uzeo je odjeću iz Bellinih ruku. "Hvala."

"Nema na čemu. Gdje ću se presvući."

"Ovdje. Ja ću se okrenuti."

Bella se okrenula kako bi se Leon mogao presvući.

"Znaš, ne bi ti bio prvi put da me vidiš bez majice."

"Ne poteži me za jezik."

"Izvini. Evo, gotov sam."

Bella se okrenula prema Leonu. Bio je obučen. To što mu je Bella dala da obuče je stajalo bolje njemu nego njoj. 😂
Zgodniji si u tome od mene."

"Znam."

"Mrš!"

"Ljutica mala." Sjeo je pored nje. "Šta gledamo?"

"Dame biraju." Odgovorila je Bella slegnuvši ramenima.

"Auu, nisko nisko."

"Znam." Iskezila se.

"Krive su zvijezde, može to?"

"Stvarno, Leone? Baš želiš da plačeš?"

"Da. Neka malo."

"Ja ne bih."

"Ou, izvini." Počešao se po potiljku.

"Ma uredu je. Naviknut ću se vremenom."

"Glup gluplji?"

"Leon."

"Ne kontam."

"Glup, gluplji, Leon Goretzka." Nasmijala se.

"Mala, ne zezaj."

"Da, može taj film. Drugi dio."

"Super."

Bella se pokrila dekom.

"Evo, pokrij se i ti."

Tako su Leon i Bella zajedno sjedili pod dekom i gledali već spomenutu komediju.

(...)

Belli je pola sata prije kraja filma zakrčio stomak. Kada je krenula ustati da ode po neke grickalice, pogledala je u stranu i vidjela da je Leon zaspao. I to prije nje. Tiho se nasmijala i vratila se na svoje mjesto i posmatrala ga neko vrijeme.

Proučavala ga je onako uspavanog. Razmišljala je šta bi bilo da nikada nije ni upoznala Draxlera i da je još uvijek s Leonom. Na trenutak je njeno srce ubrzalo svoj tempo kucanja.

Nesvjesno je spustila svoju desnu ruku u njegovu kosu, dok je lijevom bila oslonjena na naslon kauča. Lagano je prolazila prstima kroz njegovu gustu smeđu kosu, koja je često bila kovrdžava. To je najviše voljela kod njega dok su bili u vezi.

"Je l' se to ponovo zaljubljuješ u uspavanog gospodina, oči moje kukavice?" Pitao je glasić.

"Ne." Tiho je odgovorila.

"AHAAA...MALO SUTRA!!"

Tada se Leon promeškoljio, ali se nije probudio. Maknula je ruku s njegove kose, te se blesavo osmijehnula.

"Laku noć, Leone." Ustala je i otišla na spavanje u svoju sobu.

-Hehehe 😁 nešto malo drugačije.
-Ostavite VOTE i KOMENTAR!