44
Bella se u zadnji tren ukrcala na autobus za Minhen. Sjela je na sami kraj autobusa. Spustila je torbu pored sebe i bacila pogled kroz prozor. Suze su se ponovo počele spuštati niz njene obraze.
"Ali ja jesam beba. I to tvoja beba."
"Jesi. Ne dam te nikome. Za života dva."
"Tako ti i treba kad ne slušaš šta ti se govori." Rekla je samoj sebi.
Bellu je ubrzo savladao san od silnog plakanja.
(...)
"Hej, stigli smo u Minhen." Neka djevojka ju je probudila.
"Aha. Okej." Sanjivo je rekla i protrljala oči. "Hvala." Osmijehnula se djevojci.
"Ma ništa." Djevojka je izašla.
Bella je uzela torbu i prebacila ju preko ramena. Polako je izašla iz autobusa i odlučila pješačiti do kuće kako bi se malo razbudila.
Na putu do kuće je na mobitelu listala sve slike koje je imala sa sada već bivšim momkom. Idalje nije mogla da vjeruje. Pet mjeseci veze je samo tako bačeno u vodu. Ni za šta. Sjetila se Manuelovih riječi koje su se odnosile na Draxlera.
"Znam kakav je Draxler. Nemoj s njim."
"Slušaj, Bella, Draxler nije dobar za tebe."
"Želim da te zaštitim!"
Ove i još mnoge druge Manuelove rečenice u vezi Draxlera su joj prolazile kroz glavu.
Obrisala je album pod nazivom "My baby and I😊❤".
Vratila je mobitel u džep parke. Već je ušla u svoju ulicu. Jedva je čekala da zagrli Manuela i da se isplače.
Ubrzo je stigla doma. Otvorila je vrata i u dnevnom zatekla Manuela u stojećem položaju. Okrenuo se na zvuk otvaranja ulaznih vrata.
"Bellice."
"Manu." Bacila je torbu i potrčala mu u zagrljaj. Čvrsto ju je primio oko struka.
Glasno je zajecala.
"Manu!" Povikala je kroz jecaj. "Manu, nije istina! Nije istina!" Suze se nisu prestale slijevati niz njeno lice.
MANUEL P.O.V.
"Ššš, ljubavi bratova." Spustio je ruku na njenu glavu i poljubio ju u čelo.
"Aa Manu, on...ne.." Bella nije mogla ni sročiti rečenicu koliko je jecala.
Manuelu se srce paralo. Osjećao je bol u grlu.
"Annabella, smiri se." Prelazio je rukom preko njenih leđa.
"Manu, kako sam mogla biti tako slijepa i glupa?"
"Ljubavi bratova, nisi glupa."
"Kako nisam?" Odvojila se od njega. "Nisam te slušala onda kada sam trebala. Toliko sam glupa. Nema mi ravne. Mrzim se."
"Bella, nemoj." Uhvatio ju je za obraze. "Smiri se malo."
"Ne mogu."
"Barem malo. Pokušaj, Bella. Stres nikom dobro ne donosi."
"Manu.."
"Pokušaj, u redu?"
Klimnula je glavom.
"Super." Poljubio ju je u čelo.
ANNABELLA P.O.V.
Ušla je u svoju sobu i bacila torbu pored kreveta. Presvukla se u duksericu i trenerku i sjela ispred ogledala kako bi skinula šminku.
Bolno je uzdahnula. Pogled joj je pao na otvoren ormar. Na jednoj od vješalica je stajala crvena haljina. Ista crvena haljina koju je nosila na Thomasov rođendan, kada je imala možda prvi bliži kontakt sa Draxlerom.
Kosu je podigla u rep i ušuškala se u Manuelov zagrljaj na kauču u dnevnom boravku.
"Braco."
"Reci, sekice." Zagrlio ju je s obe ruke.
"Kako sam mogla biti tolika budala?"
"Bella..."
"Govorio si mi toliko mnogo puta, ali ja sam bila uporna. Vjerovala da u svakom ima nečeg dobrog, da za svakog ima nade. Sada su mi se ta upornost i optimističnost obile od glavu."
"Na greškama se uči."
"Za mene to očito ne važi. Nakon Goretzke sam trebala naučiti lekciju, ali nisam."
"Šta misliš šta je gore?" Pitao je Manuel. "To što te je jedan iskreno volio i na kraju prevario i u lice ti to priznao, iako si saznala od Meyera, ali eto... ili to što te je drugi od samog stupanja u vezu i prije nje vukao za nos i na kraju zabio nož u leđa?"
"Pa drugo." Tiho je odgovorila. "Valjda..."
"Naravno. Leon jeste pogriješio i papak je, ali ne toliko koliko Julian. Kome bi prije oprostila?"
"Leonu. Možda on ipak i nije toliko loš. Ne znam."
"Jeste loš. Možda. No, idalje želi da budete prijatelji."
"Na neki način i jesmo prijatelji. Jeste me prevario tj. nisam lično od njega saznala za prevaru. Ali, u lice mi je priznao da je to uradio, te da je ohladio od mene. Isto je i sa mnom. Bivši smo, ali možemo biti prijatelji." Bella je slegnula ramenima.
"Naravno da možete. Meni sada, ZA DIVNO ČUDO, ne smeta."
"Sigurno?"
"Sto posto. Obećajem."
"Ako opet nešto bude..."
"Neće. Vjeruj mi."
"Više ne znam kome da vjerujem." Bella je odmahnula rukom.
"Tvoja stvar, ali mi se možeš obratiti bilo kad za bilo šta. Uvijek ću biti tu za tebe. Uvijek. Gdje god bio, s kim god bio. U svako doba. Časna bratska riječ."
Bella ga je samo jače zagrlila.
"Volim te, Manu."
"Volim i ja tebe, sunce moje. A sad, ajde da opalimo jedan selfie. Nisam desetak dana ništa postavio na Instagram, a i na Instagramu nemam mnogo slika s tobom."
"K'o da me je neko željan." Prevrnula je očima.
"Ajde, Bells. Za svog bracu." Puppy face.
"Ajde dobro." Uzdahnula je kako bi se malo smirila. Popravila je rep i naslonila se na njegovo rame.
"Jesi se namjestila?" Nasmijao se.
"Da." Nabacila je blistavi kez na lice, te ih je Manu uslikao.
MANUEL P.O.V.
Manuel je postavio sliku na Instagram nakon nekih 10-ak dana nepostavljanja.
manuelneuer Am besten! 😊 @annabella.n95 #schwester #meinesonne 🌞
"Jesam lijepa."
"Na mene."
"Nadaj se." Potapšala ga je po ramenu.
"Imam ideju. U grad sigurno ne želiš, pa sam se pitao da li bi željela da naručimo nešto za jesti?"
"Može."
"I onda igramo karte, monopol ili čak FIFU.
"FIFA može."
DRAXLER P.O.V.
Draxler je nakon bacanja čaše na njega i lupanja vratima, stajao nepomično. Po prvi put, zaboljele su ga Annabelline suze. Polako se okrenuo i ušao u sobu.
"Draxi, šta je bilo?"
"Šta šta je bilo?" Ljutito ju je pogledao. "Annabella je prekinula sa mnom zbog tebe i tvog dugog jezika!"
"To ti misliš. Prekinula je s tobom zato što si ju lagao. Nisi ju volio. Pretvarao si se."
"NISAM!" Julian je želio to da kaže, ali nije. Prsa su mu se spuštala gore-dole, dok je disao na nos.
"Izlazi van!"
"Izbacuješ me?"
"Kupi stvari i van iz mog stana! Odmah!" Povikao je.
Clarisa je pokupila stvari i već za 2-3 minute bila van njegovog stana.
On se presvukao i sjeo na krevet.
Prošao je rukom kroz kosu, a onda se uhvatio za glavu.
"Šta sam to uradio?"
"Znaš šta, pametnjakoviću?" Javio se glasić.
"Šta?" Pitao je svoju savjest.
"Ona je željela biti tvoja djevojka, a ne jedna od tvojih djevojaka."
"Upravu si."
"Naravno da jesam. Ne znam kako prije nisi primijetio kakva je Annabella. Odmah u startu si mogao odustati od svog glupog plana."
"Ali nisam htio! Tada sam ju mrzio. I par mjeseci nakon toga je tako bilo. Uvrijedila me i želio sam osvetu."
"Na ovako gnjusan i pokvaren način?"
"Da. Onda sam sve sjebao."
"Jer si se zaljubio."
"Nije bilo tako planirano. To se nije trebalo desiti. Nisam se htio zaljubiti."
"Ali, desilo se. Nisi želio razmišljati o posljedicama, jer si bio siguran da će sve ispasti onako kako si zamislio."
"Ali nije."
"Zaljubio si se. No, tada je već bilo kasno. Sve si uprskao."
"Znam."
"I mislim da ti nikad neće moći oprostiti. Neće moći preći preko toga."
"Baš ti hvala."
"Hej! Samo iskreno kažem. I ti to znaš."
"Nažalost."
"Gadno si zajebao, Julian Draxler. Gadno."
Da, to je bila istina. Draxler se zaista zaljubio u Annabellu Neuer. Malu neprofesionalnu balavicu.
Nije mu bilo u planu da se zaljubi. Ipak njegov "dobro osmišljeni" plan nije upalio. Osjećanja su prevagnula. Ljubav je prevagnula. Draxler sada zna da nema načina da mu se Bella ikako vrati.
-Šta li će prevagnuti? Šta vi mislite? Postoji li mogućnost da se Bella vrati Julianu? Moje mišljenje je NE. Nakon onoga što joj je uradio, teško. 😐😕
-Kakvo je vaše mišljenje o svemu?
-Ostavite VOTE i KOMENTAR! ❤
Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro