I tako su neko vrijeme stajali na sred stana i uživali u poljupcima.

"Hoćeš sjesti?" Pitao je Julian zadihano.

"Stvarno? Sad me to pitaš?" Nasmijala se Bella podignuvši obrvu.

"Pa da."

"Mogla bih." Sjela je na veliki kauč. Julian je sjeo do nje i pogled odmah prebacio na njene oči.

"Zašto si tako zadihan?"

"Ti si vodila poljubac, ljubavi. Sjećaš se? Nisi mi dala da dišem."

"Zato što te mnooogo volim." Uhvatila ga je za obraze i poljubila u nos, a on je sjedio pored nje u turskom sjedu, kao malo dijete. To je tako slatko izgledalo.

"Osjećam se postiđeno." Julian je spustio glavu.

"Ajde, neka i to od tebe čujem, Draxler."

"Zar si toliko sretna?"

"Da." Klimnula je glavom. "Zašto?"

"Stalno se smiješ. Tako mi se sviđa taj tvoj osmijeh."

"I meni se sviđaš ti." Stidljivo je odgovorila.

"Znam." Nasmijao se.

"I da, sretna sam, jer me ti činiš sretnom."

"Drago mi je to čuti. Stvarno imam najfiniju i najslađu djevojku."

"I ja najslađeg momka." Sjela mu je u krilo i naslonila glavu na njegovo rame.

"Šta misliš, koliko djevojaka poludi kada me vide?"

Annabella se na to pitanje namrštila.

"Milioni sigurno." Dodao je Julian.

"Sve je dobro, dok se drže dalje od tebe."

"Jesi to ljubomorna?"

"A šta ti misliš?"

"Al' si smiješna kad si ljuta, a pogotovo sad kad si ljubomorna."

"To si namjerno rekao samo da ispadnem ljubomorna, zar ne?"

"Možda."

"Koji si ti idiot." Udarila ga je u rame, ne baš nježno.

"Vi Neuerovi ste jaki."

"Znamo."

"Dokle ćeš ostati?"

"Ne znam." Slegnula je ramenima.

DRAXLER P.O.V.

Tada je Julianova mašta proradila, te je desnu ruku spustio na Bellinu pozadinu. Streljala ga je pogledom.

"Slomit ću ti ruku, Draxler." Nasmijala se Bella kao i on.

Odlučio je da ju malo zeza i upravlja njome, što mu se izuzetno svidjelo.

"Sad si moja djevojka. Imam pravo."

"Nemaš."

"Imam."

"Ne, nemaš." Ustala je iz njegovog krila. Krenuo je za njom, te ju je zagrlio s leđa.

"Hoćeš da vidiš?" Šapnuo joj je na uho. Njena koža se naježila, na šta se Julian nasmiješio.

Ovakva slična scena je bila i na Thomasovom rođendanu. Julian je Bellu počeo shvatati kao svoje vlasništvo s kojim može raditi šta hoće. Želi da vidi koliko daleko može ići sa svojim bahatim ponašanjem, koje on ne smatra bahatim. Za njega je to "igranje na sigurno". No, da li će to "igranje na sigurno" stvarno biti sigurno? 

"Draxler, šta želiš?"

"Želim tebe."

ANNABELLA P.O.V.

Annabella je donekle shvatila šta Draxler zaista želi. No, da li je spremna za to što on želi? Strah. Idalje je pod utiskom slučaja Goretzka. Ali ne želi da Draxler zna za to.

"Draxler, ja...ne." Odmahnula je glavom i odmaknula se od njega.

"Zašto? Šta je bilo?"

"Ne mogu. Izvini."

"Na šta misliš?"

"Pa na to što ti hoćeš."

Tada se Draxler nasmijao što je nju zbunilo.

"Čemu to?"

"Nisam htio to na šta si ti mislila. Znam, premladi smo za to."

"Nego?" Podigla je obrvu.

"Želim da ova noć bude posebna. Samo ti i ja. Može?" Pružio joj je ruku, koju je ona oklijevala da prihvati.

"Uredu." Prihvatila je njegovu ruku, koja je izgledala veliko u odnosu na njenu sitnu, nježnu ruku.

Za par minuta su se našli u njegovoj sobi.

"Draxler?"

"Reci."

"Zar smo baš morali doći ovdje?"

"Mirnije je."

"Pa sami smo u stanu, idiote." Prevrnula je očima.

"Nema veze." Slegnuo je ramenima. "A sad..."

DRAXLER P.O.V.

Polegao je Annabellu na veliki bračni krevet u svojoj sobi.

Ravnotežu iznad nje je održavao tako što je stavio ruke pored njene glave. Odmjerio ju je. Izgledala je tako predivno, slatko, skromno, poslušno, neiskvareno...

"Predivna si." Rekao je tiho.

"Hvala."

"I tako moja." Približio je svoju glavu njenoj ostavivši poljubac na njenom vratu, od čega je zadrhtala i ispustila prigušeni uzdah.

"Jesi uredu, ljubavi?" Pitao je.

"Da." Klimnula je glavom.

Ostavio joj je još jedan poljubac na vratu.

"Draxler.."

"Ššš...Za tebe sam Julian." Osmijehnuo se. Posmatrao je njene oči ne skidajući osmijeh s lica.

"Draxler."

"Ne tjeraj mi u inat." Prošao je prstima kroz njenu kosu mrseći je.

"Može mi se." Nasmijala se. Tada joj je Draxler odlučio ostaviti mali poklon.

Ponovo je približio glavu njenom vratu. No, umjesto poljupca, ostavio joj je ljubičasto-crveni ugriz. Bella je jauknula.

"Idiote! Jesi normalan? Boli to."

"Ljubav boli."

"Gotov si sad." Podigla se, usput okrenuvši Juliana, tako da je sada on bio ispod nje.

Sjedila mu je na stomaku i cerila mu se u facu. Julianu je to prijalo, jer je znao da je već ovladao Annabellom.

"Šta ćeš sad?" Ponosno se nasmijala.

"Svašta." Osmijehnuo se.

"Mrš." Približila je svoju glavu njegovoj i započela poljubac, koji je potrajao. Odvojila se od njega. "Samo, ruke k sebi."

"Uredu." Pogledao ju je sa podsmijehom.

"Sada vraćam milo za drago."

Annabella je i njemu ostavila šareni poklon na vratu.

"Joj, koje si ti zlo."

"Može mi se, ljubavi."

(...)

draxlerofficial story

//Schäm dich! // Shame on you!// 😛 @annabella.n95

annabella.n95 Shame on me, baby..😝❤❤

Bella je negdje oko ponoći došla kući. Ležala je na krevetu i dopisivala se s Draxlerom.

annabella💋 Šta ćeš sad?

juliandraxler Šta, šta ću?

annabella💋 Pa, imaš 4 i više crvenih poklona na sebi. 😁

juliandraxler A to...Nema veze. 😌 Ne smeta mi.

annabella💋 Ostali će te zezat'. Mene također. 😅

juliandraxler Neka ih. 😂 Njima se, eto, to nikad nije desilo.

annabella💋 Okej onda...

juliandraxler A Bogme i ti imaš crvenih poklona na vratu.

annabella💋 Mrš. 😂

juliandraxler I know you like it baby 😛

annabella💋 Puno si siguran u sebe. 😅

juliandraxler Ja uvijek igram na sigurno. 😉 I uvijek izađem kao pobjednik.

annabella💋 Jesi opasan.

juliandraxler Naravno, lepa. 😘

annabella💋 Preumorna sam. Idem spavati. Laku noć, bebo. ❤💋

juliandraxler Sanjaj me. 😘 Laku noć, ljubavi. ❤

(...)

"Tako mi je drago što se danas konačno vraćaš na trening!" Veselo je uskliknula Bella, dok je s Manuelom bila na putu za Allianz Arenu.

"I meni, vjeruj." Manuel je odahnuo s olakšanjem. "Jedan dan bez treninga je ubitačan. Odmah mi bude sve dosadno i bezveze. Nemam volje ni za čim."

"Eto, sva sreća, pa je Aleksandra bila s tobom." Na kratko ga je pogledala s podsmijehom.

"To si upravu. Popravila mi je dan. A najsmješnije mi je bilo kada je počela gunđati na svom jeziku i mahati rukama. Ništa nisam razumio, ali sam shvatio da je ljuta. Nisam se smio ni nasmijati."

"A duša draga." Nasmijala se Annabella. "S vama uvijek neke zgode."

"Kako ide tebi i Julianu?"

"Dobro. Nismo dugo u vezi, ali sam ga zavoljela."

"Kao i ja Aleksandru. Luda je, opasna, fina, preslatka, prelijepa, prezgodna i što je najbitnije..." Zastao je. "Moja je." Široko se osmijehnuo.

"Čuvaj ju. Malo je takvih djevojaka."

"Naravno, sekice. Čuvaj i ti Draxlera. Puno je takvih budala, ali ga čuvaj."

"Mrš." Nasmijala se udarivši ga u rame.

"Evo nas. Konačno." Veselo je rekao Manuel i parkirao auto.

Bella je izašla iz auta i brzim korakom ušla u stadion tj. u ordinaciju. Jedva je čekala vidjeti Draxlera.

Presvukla se u opremu i istrčala na teren. Pogledom je tražila Draxlera. Kada ga je uočila, on se nasmiješio i namignuo joj.

DRAXLER P.O.V.

Njihovo razmjenjivanje pogleda je prekinuo Müller, tako što ga je skoro zajašio. 😂

"Ajooj, jeste bebe." Nasmijao se Müller. "Vidio sam ja te vaše poglede. Budi muško i priđi svojoj djevojci. Poljubi ju pred svima. Prosto k'o pasulj."

"Ma, Boga ti?" Draxler je podignuo obrvu prekriživši ruke.

"Da. Hajde, idi."

"Neću. Trening je počeo. Ubiće me trener."

"Jesi kukavica." Müller je odmahivao glavom. "Evo ja ću."

"Ma, šta ćeš ti?" Namrštio se Draxler.

"Annabella, oko! Hej!! Evo Jule se stidi da ti dođe i poljubi te. Ajde ti ovamo dođi!" Mahnuo joj je rukom da dođe. "Molim te! Past će u depresiju."

Draxler se malo postidio. Primijetio je da se Annabella smije ovom što je Thomas maloprije rekao.

"Koji si ti idiot." Draxler je prevrnuo očima.

"Nema na čemu, momče." Rekao je Thomas ponosno prošavši pored Draxlera.

(...)

"Opa, opa!" Draxler je začuo Thomasa, te primijetio kako mu se približava.

"Šta?" Pitao je Draxler zbunjeno, držeći majicu u rukama, koju je upravo namjeravao obući.

"Vidi, vidi, vidi. Ne govoriš ništa." Thomas je stavio ruke na kukove i odmahivao glavom, kao neka stara baka.

"Šta? Progovori više." Reče Draxler pomalo iznervirano i prevrnu očima.

Thomas je podigao kažiprst desne ruke u zrak i počeo brojati.

"Jen', dva, tri, četiri. Dobri, stari i opasni Jule." Nasmijao se.

Tada je Draxler shvatio da je Thomas brojao njegove ugrize, koji su se protezali od njegovog vrata, pa do ramena.

"A to.." Draxler je prošao rukom kroz kosu i nasmijao se.

"Veselo bilo." Dodao je Thomas kroz smijeh.

"Mrš! Nije se desilo ono na šta ti misliš, starče." Uzvrati Draxler pomalo drsko, ali kroz smijeh.

Thomas se tada okrenuo prema ostatku tima.

"Ljudi, pogledajte našeg Juliana. Tako je meden i crven. Jao, Annabella, šta mu radiš?!" Povikao je.

"Idiote, čut će te čitav stadion." Draxler je prevrnuo očima.

"Ajde, Jule, opusti se. Šta si mrguda?" Dobacio je Rudy s drugog kraja svlačionice.

Draxler je duboko uzdahnuo i klimnuo glavom.

"Uredu."

"Ako ćemo iskreno, slatki ste." Šapnuo mu je Thomas.

"Znam."

"Dobra je ona djevojka. Neiskvarena duša."

"Da."

"Džaba što je neiskvarena, kada će joj dotični gospodin slomiti srce."

Dobacila je Draxlerova savjest. Uostalom, kako on može imati savjesti kada radi ovako nešto? Ako ostvari svoj plan do zadnje tačke, do zadnjeg detalja, neće biti svjestan šta ga čeka. Jer, on uvijek igra "na sigurno". Koliko je to igranje "na sigurno" zapravo sigurno, ostaje da se vidi.

Draxler samo želi ostvariti što je zamislio. Ne razmišlja o posljedicama. No, kakve će biti posljedice, pozitivne ili negativne i na koga će najviše utjecati i koliko? Pitanje je sad...

-Rečenice koje su boldirane u nastavku su takve s razlogom. Dobro treba razmisliti o njima i zapamtiti ih. 😉

-Ostavite VOTE i KOMENTAR! 💖