ANNABELLA P.O.V.

Čvrsto ga je zagrlila obmotavši svoje noge oko njegovog struka.

"Drago moje." Nasmijao se i spustio je.

"Ali, kako? Kad? Zašto?" Bila je potpuno uzbuđena.

"Ispričat ću ti. Nego, ja sam došao. Sljedeće dvije želje?" Osmijehnuo se.

Bella nije čekala ni sekundu više, već ga je povukla u poljubac.

"Aww, bebe." Rekao je Manuel, na što su se Bella i James nasmijali.

James im je spojio čela.

"Nedostajala si mi, bebo. Mnogo."

"I ti meni isto." Obrisala je suze radosnice.

"Hej, hej." Uhvatio ju je za obraze. "Nemoj da plačeš. Ne želim da plačeš ni zbog koga, uredu?"

"Uredu." Bella je klimnula glavom. "Ovo su suze radosnice."

"Ti si moja radosnica." James ju je zagrlio oko vrata, dok je ona naslonila glavu na njegova prsa.

"Trebao sam i ja zvati Aleksandru."

Bella i James su se nasmijali na Manuelovu izjavu.

"Ajde, brate. Raskomoti se i ajmo u vrt. Taman da upoznaš Spinee-a."

Bella je išla iza Jamesa i Manuela. Spinee je odmah potrčao prema Jamesu i počeo se vrzmati oko njegovih nogu.

"Hej." James je čučnuo i pomazio Spinee-a po glavi. "Ti si velik momak. Pas vam je vrh."

"Hvala. Bella ga je dresirala." Reče Manuel.

"Prijateljski je nastrojen." James je sjeo na sofu.

"U većini slučajeva. Vjerovatno je osjetio da si drag."

"Duša slatka."

"Bella, ja se idem naći s Aleksandrom, pa se vidimo nekad danas."

"Okej. Čuvaj se."

"Hoću. Vidimo se, brate." Manuel se bratski zagrlio s Jamesom i otišao.

"Pa.." Započeo je James.

"Pa..Šta sad?" Nasmijala se Bella i sjela do njega.

"Joj, nedostajalo mi je moje slatko stvorenje." Povukao ju je u svoje krilo, tako da je Bella spustila glavu na Jamesovo rame zagrlivši ga oko struka.

JAMES P.O.V.

Spustio je desnu ruku na Bellina leđa, lagano je češkajući.

Ovo je želio svo ovo vrijeme. Nju. Da budu sami i nadoknade propušteno.

"Je l' ti neudobno?" Pitao je.

"Ne. Ne može mi biti bolje."

James je zbog ovih riječi osjetio toplinu u i oko srca. Zaista je sretan što je s Annabellom.

"Također, srećo moja."

ANNABELLA P.O.V.

"Kako je Salome?"

"Kod svoje mame je. U Kolumbiji."

"Aha. Čovječe, još uvijek je dan, a ja umorna."

"Spava ti se?"

"Ne znam."

"Pa, ajde, idi onda spavaj."

"A gdje ćeš ti biti?"

"Pored tebe. Čuvati te."

"Okej. Ajmo onda."

Bella je htjela ustati iz Jamesovog krila, ali ju je on preduhitrio. Ustao je i tako ju odnio do sobe.

"Mogla sam i hodati."

"Malo moje je umorno." Osmijehnuo se i poljubio ju u čelo.

"Sad me spusti."

Bella je skočila iz Jamesovog naručja i legla na krevet.

"Ovo je komfort." Raširila je ruke.

"Slažem se." James je sjeo pored nje.

JAMES P.O.V.

Spustio je ruku u njenu kosu.

"Zlatokosa moja malena." Osmijehnuo se.

"Ma ti si moj princ." Nasmijala se.

Zvuk njenog osmijeha mu je ispunjavao uši.

"Bez krune i konja."

"To mi nije bitno." Bella je podigla u sjedeći položaj. Spustila je ruke na njegove obraze. "Dovoljno je da si tu, da smo zajedno i da smo sretni."

"Naravno." Klimnuo je glavom.

"Možda ne nosiš krunu, ali nosiš predivni osmijeh u kojeg se zaljubljujem iznova i iznova. To mi je dovoljno."

"Ajde, poljubi me. Ne mogu više gledati tvoj osmijeh, koji me mami." Spustio je glavu i nasmijao se.

"A zašto to ti ne uradiš?" Bella se nasmijala podignuvši obrvu.

"Pa, kad već insistiraš.." Slegnuo je ramenima i počeo ljubiti svoju djevojku.

Bella se glasno nasmijala.

"Ja bih trebala spavati."

"To će biti malo teže. Sama si kriva."

"Ma je li?" Prekrižila je ruke.

"Ma da." Oponašao ju je.

"Je l' ti to mene imitiraš? Uopšte ne pričam tako."

"Ma šta se duriš?" Rukom joj je skupio usta, tako da je Bella ličila na ribu. *znate već😂*

"Vejmf, lifim na vibu."

"Kad te tako posmatram", James je maknuo ruku s njenog lica, "ličiš na malo dijete." James ju je zagrlio oko vrata.

"Imam 21 godinu samo da znaš."

(...)

MANUEL P.O.V.

"Otkad nisam bila na ljuljački." Rekla je Aleks veselo sjedajući na jednu od njih.

Manuel se samo osmijehnuo gledajući kako sreća sija na licu njegove djevojke.

manuelneuer story

*zanemarite ovo 'napiši poruku'😁*

ALEKSANDRA P.O.V.

aleeks_10 story

*neuerbae evo i tvog story-a konačno 😂*

MANUEL P.O.V.

"Aleks, mogu te pitati nešto?" Pitao je Manuel, dok su šetali parkom držeći se za ruke.

"Već jesi."

"Jao." Manuel se prigušeno nasmijao.

"Ajde, pitaj."

"Koliko smo mi već zajedno?"

"Izvini, šta?" Aleksandra je stala.

"Koliko smo mjeseci zajedno?"

"Stvarno me to pitaš?"

"Da."

"Kakav si ti to momak? Ne znaš koliko smo mjeseci zajedno. Nečuveno!" Pustila je njegovu ruku. "Pa jesi li mi mogao postaviti gore pitanje? Uff, Manu, tako si nekako čudan. Ustvari, ti si takav uvek."

Aleksandra je imala ljutit izraz lica koji je bio popraćen mahanjem rukama. Plus, pričala je na svom jeziku.

"Sada ćeš ići sam kući. Ne obraćaj mi se." Krenula je ispred njega, pa ju je on uhvatio za zapešće.

"Aleksandra, kuda si krenula?"

"Doma, jer ne mogu ostati ni minut s tobom."

"Zašto?"

"Neodgovoran si."

"A daj Aleksandra, vrijeme mi s tobom brzo prolazi, tako da i ne brojim. Važno mi je da smo zajedno." Privukao ju je u svoj zagrljaj.

"Samo da znaš da smo u vezi oko devet mjeseci." Promrmljala je uzvrativši zagrljaj.

ALEKSANDRA P.O.V.

aleeks_10 Moje blago.❣️#M&A @manuelneuer

Liked by manuelneuer, annabella.n95 and 37,736 others

View all 748 comments

manuelneuer Crazy in love! ❤️

annabella.n95 goals😍❣️

aleeks_10 😋😋 @annabella.n95

MANUEL P.O.V.

Manuel i Aleksandra su otišli u Aleksandrin stan, kako bi jeli i uživali u nekom filmu.

"Ja nam idem nešto napraviti, a ti nam nađi neki dobar film. Akcioni ako može."

"Sve za moju Aleksandru." Osmijehnuo se Manuel.

Aleksandra je otišla u kuhinju, a Manuel je pretraživao akcione filmove.

"Aleks, našao sam film!"

"Odlično!" Čulo se iz kuhinje.

"Hej, jesu kod tebe na mobitelu one naše slike sa Jamesovog rođendana?"

"Mislim da jesu! Moj mobitel je tu na stolu, uzmi i prebaci na svoj."

"Okej! Koja ti je šifra?"

"Pa znaš koja je, dragi Manuel."

"A da.."

Manuel je ukucao šifru i ušao u galeriju na Aleksandrinom mobitelu. Našao je slike koje su ga zanimale, te ih je prenio na svoj mobitel. Kada je izlazio iz galerije, naišao je na jedan album slika pod čudnim nazivom.

Stajalo je: ❤️

To mu je bilo čudno. Ušao je u album i počeo listati slike. Bio je stvarno iznenađen, dok ljubomora i ljutnja nisu počele kuhati u njemu. To su bile slike Aleksandre i nekog momka.

"Možda joj je brat."

"Pa niko nema ovakve slike s braćom." Manuel je prevrnuo očima.

Bilo je tu još nekih desetak slika.

Manuel je izašao iz tog albuma i ostavio mobitel na mjesto na kojem je prethodno bio.

"Aleksandra, možeš doći na minut?"

"Evo samo malo."

Manuel je pokušao da ostane miran.

"Reci." Aleksandra je prišla kauču gdje je sjedio Manuel.

"Prenio sam slike na svoj mobitel."

"Super."

"Da, ali nisam znao da čuvaš slike nekog tamo momka."

"Oh.." Aleksandra je izustila tiho.

"Ko ti je to? Brat sigurno nije." Prekrižio je ruke i podignuo obrvu.

"To mi je bivši. Sergej."

"I šta će ti taj Sergej na mobitelu, ako ti je bivši?"

"Zaboravila sam obrisati slike."

"Zaboravila?!" Pitao je Manuel glasno i onda se samo ironično nasmijao. "Gdje si ti zaboravila?"

"Manuel, daj smiri se. Nije to ništa."

"Pa gdje nije, draga Aleksandra? Čuvaš slike svog bivšeg momka na mobitelu. Alo, ženo! Zamisli da ja čuvam slike svoje bivše odnosno bivših na mobitelu. Na šta bi to ličilo? Ni na šta! Baš kao i ovo! Razočaran sam."

"Manu.."

"Zabila si mi nož u leđa. Nisam to očekivao. Je l' ga još voliš?"

"Ne. Zašto?"

"Pa slike govore sve."

"Manuel, ne volim ga. O čemu ti pričaš?"

"Pričam o tvojoj izdaji."

"Ali, Manu, zaboravila sam."

"Pa u vezi smo oko devet mjeseci i ti samo tako zaboravila."

"Da. Ne znam zašto me moraš tako ponižavati i lupati gluposti da sam te izdala. Nikada to ne bih uradila. Volim samo tebe, Manu."

"Nešto mi je teško povjerovati u to." Manuel je uzeo jaknu, ustao i izašao vani.

ALEKSANDRA P.O.V.

Čim je Manuel izašao iz njenog stana, zaplakala je. Jecala je kao malo dijete. Uzela je mobitel i izbrisala slike sa Sergejem, a onda je nazvala prve osobe za koju je znala da joj može pomoći.

"Halo."

"Bella.." Reče Aleksandra uplakano.

"Aleksandra, šta ti je? Zašto plačeš?"

"Manu..ja.."

"Šta je uradio?"

"Posvađali smo se."

"Kako? Zbog čega?"

"Vidio je moje slike sa Sergejem."

"Koji seljak.. Popričat ću s njim čim dođe doma."

"Okej. Hvala."

"Ma nema problema. Samo se smiri. Sve će biti uredu."

Bella je poklopila, a Aleksandra je nastavila plakati.

ANNABELLA P.O.V.

James je prije pola sata otišao kući, a Bella je jedva čekala da Manuel dođe da mu očita bukvicu.

"Gdje si ti dosad?" Upitala je kada ga je vidjela na vratima.

"Tu sam."

"Zar nisi s Aleksandrom?"

"Ne." Drsko je odgovorio i napravio ljutitu facu na spomen njenog imena.

"Čula sam šta se desilo."

"Nek' si." Slegnuo je ramenima.

"Manu!" Povikala je Bella i dobila Manuelovu pozornost. "Trgni se! Jesi normalan? Zašto si se izderao na svoju djevojku i zašto si se ružno ponio prema njoj?"

"Znaš li ti šta je ona uradila?"

"Znam."

"Pa eto onda."

"Jednom prilikom mi je pričala za tog Sergeja. Bili su u divnoj vezi, ali su prekinuli. Tačnije on je prekinuo s njom, jer se odselio u Australiju. Nakon nekog vremena ga je preboljela i krenula dalje. No, on je u Australiji našao novu djevojku neposredno nakon što se doselio tamo. A Aleksandra te voli. Zato nemaš pravo praviti scene!"

"Te slike su me povrijedile, Bella. Aleksandra i ja smo zajedno oko devet mjeseci. Mogla je to izbrisati."

"Mogla, ali nije. Sudbina je bila da ti to vidiš i eto. Sad je nazovi, objasni joj stvari i izvini joj se."

"Ne. Ne pada mi na pamet." Manuel je odmahnuo glavom.

"Molim?!" Bella je ciknula. "Kako možeš?"

"Fino. Povrijeđen sam još uvijek i krivo mi je. Još samo fali da planem ako ju nazovem."

"Koji si ti idiot." Bella je prevrnula očima i uzela mobitel.

"Šta to radiš?"

"Začepi." Odbrusila mu je i prislonila mobitel na uho.

Manuel je krenuo u sobu.

"Vraćaj se ovamo." Povukla ga je za uho i posjela do sebe.

"Auu."

Bella je nazvala Aleksandru.

"Reci, Bells." Čuo se promukli glas s druge strane slušalice.

"Kako si, draga?"

"Ne znam."

Bella je stavila Aleksandru na spikerfon i Manuelu rukama pokazala da sluša.

"Pričala sam s Manuelom o onome što se desilo."

"I?"

"Ispričao mi je sve. Kaže da je i on povrijeđen."

"Mogao mi je to lijepo reći, a ne onako se ponijeti prema meni i sumnjati u moje 'volim te'. Nije samo on onaj koji je povrijeđen." Aleksandra je zaplakala.

Bella je vidjela da se tada Manuelov izraz lica promijenio. Postao je sažaljiv.

"Dušo, nemoj plakati."

"Ne treba mi sažaljenje. Ali Bella, volim ga. Šta drugo mogu da uradim?"

Tada se Manuel ubacio u razgovor.

"Voli me idalje, jer i ja tebe volim, ljubavi moja najljepša. Izvini, molim te. Bio sam kreten. I sad sam, ali ovaj te kreten voli najviše na svijetu."

Aleksandra se slatko nasmijala.

"Volim i ja tebe, Manu."

Nakon poziva, Bella je Manuelu uputila 'rekla sam ti' pogled.

"Eto vidiš, seljaku jedan."

"Da. Usput, našao sam nešto u sandučetu."

"Šta?"

"Pozivnicu."

"Kakvu? Za šta?"

"Za vjenčanje."

"M..molim?" Bella je promucala.

-Pozivnica.. Auuhh.. 😲🤐

-Ostavite VOTE i KOMENTAR!!!