Bella je zaspala u odjeći u kojoj je došla sa utakmice. Samo je uspjela skinuti patike.

MANUEL P.O.V.

I Manuel je ušao u kuću vidno ljut, kao i Annabella.
Shvatio je da je pretjerao, te joj se odlučio izvinuti. No, kad je ušao u njenu sobu, ona je već spavala.

(...)

ANNABELLA P.O.V.

Bella je ustala čak prije Manuela , spremila stvari i krenula na fakultet. Predavanja su bila uobičajena tj. opširna kao i uvijek.
Svo vrijeme je razmišljala o svađi sa Manuelom. Tako su joj sva predavanja i prošla. Upravo u tom razmišljanju.
Kada su predavanja bila gotova, pješke je došla kući. Po samom ulasku u kuću ju je dočekalo kuče koje joj je Manuel poklonio.

"Hej, slatkice." Bella ga je pomazila po glavi i nahranila. Manuela nije bilo u kući. Nije imao trening danas, tako da Bella nije znala gdje je.

Bella je nabrzinu uletjela pod tuš, a kasnije spremila stvari za teretanu. Svezala je kosu i nabacila torbu na rame.

Baš kada je Bella otvorila vrata, ispred je ugledala Manuela koji je htio uraditi istu stvar. Bella ga je odmjerila i samo prošla pored njega.

"Bella." Uhvatio ju je za ruku, ali se ona samo otrgnula i nastavila svojim putem.

Manuel je stegnuo vilicu i bijesno lupio šakama u vrata nakon što je Bella otišla.

Annabella je u teretani udarala samo vreće kako bi izbacila svu ljutnju i bijes iz sebe.
Kada je krenula kući, vidjela je 10 propuštenih poziva od Manuela. Ona je čula sve te pozive, ali se nije htjela javiti iako je znala ko zove.
Na putu do kuće je imala još 5 propuštenih poziva i 3 poruke.

"Ne budi dosadan." Prevrnula je očima ostavljajući mobitel u džep dukserice.

MANUEL P.O.V.

"Neće da se javi. Bože, kako je tvrdoglava." Manuel je prevrtao mobitel po rukama i hodao gore-dolje. Bio je ljut i zabrinut. Nije želio da se Belli išta desi. Baš tada je Bella ušla u kuću, te se Manuel iste sekunde okrenuo.

ANNABELLA P.O.V.

Manuel ju je gledao neko vrijeme, kao i ona njega, ali je skrenula pogled.

"Annabella."
Bella ga je ignorisala i krenula prema svojoj sobi. "Annabella Peter Neuer!" Nešto glasnije ju je dozvao, ali bez efekta.

Kao odgovor, dobio je zatvaranje vrata.
Nije ni Belli lako. Čim je ušla u sobu, zasuzile su joj oči. Ne voli kad se svađa s Manuelom. Njihove svađe su se rijetko dešavale. No, ako se dese, budu žestoke. Presvukla se u trenerku, a onda otišla u kuhinju po pahuljice. Sjela je za šank i jela svoje pahuljice. Manuel je sjeo preko puta nje. Podigla je obrvu odmjerivši ga.

"Izvoli?"

"Možemo li porazgovarati?"

"Pa razgovaramo."

"Bella, molim te. Bez tog stava."

"Kakvog?"

"Bahatog."

"Ja sam takva. Ako ti se ne sviđa, šta ću ti ja." Slegnula je ramenima nastavljajući jesti pahuljice.

"Slušaj, pogriješio sam."

"Manuel Neuer je priznao ličnu grešku. Ima da padaju kiša i snijeg, da sija sunce i bude duga. Sve u isto vrijeme."

"Sekice, bez sarkazma."

"Dragi brate, pomiri se s tim."

"Prenaglio sam i žao mi je. Nisu željeli ništa s tobom kao ni ti s njima. Trebao sam biti bolji."

"Bravo, Kolumbo." Podigla je obrve i zdjelicu ostavila u sudoperu, te krenula u dnevni.

"Nedostaje mi moja seka."

"I meni moj brat."

"Žao mi je. Izvini. Bio sam budala."

"Jesi. Ali, nije ni meni lako. Trebao bi imati više razumijevanja."

"Znam. Koliko puta još trebam reći da mi je žao?"

"Nijednom, jer postaješ dosadan." Mali osmijeh joj se pojavio na licu.

"Znam." Nasmijao se i zagrlio svoju sestru, koja mu ne dođe ni do ramena. "Sunce moje malo."

"Neka sam mala. I slatka sam."

"Naravno. Volim te." Poljubio ju je u glavu.

"Volim i ja tebe, Manu."

"Znam. Nego, trebamo se spremit' za Thomasov rođendan."

"Ja zaboravila da je to večeras. Gdje će to biti? Šta ćemo mu kupiti?"

"Lik mi još nije javio gdje će biti." Odmahnuo je glavom. "Kupit ćemo mu čarape. Pa da." Slegnuo je ramenima.

"Može. To je najjednostavnije." Nasmijala se Bella.

"Draga moja ženska." Manuel ju je zagrlio. "Ne dam te nikom."

"Idem se ja spremit'."

Ušla je sobu, otvorila ormar i uzela jednu od naljepših haljina.

Kada je uskočila u nju, sjela je pred ogledalo i počela uvijati kosu. Što se tiče šminke, nije ju mnogo nanijela na lice, jer bi ličila na fasadu. Navukla je i crne štikle

koje su joj dale nekih 10-ak centimetara visine ako ne i više. Ponosno se ogledala, jer nije više toliko niska. 😅

"Sekana, jesi spremna?"

"Jesam." Odgovorila je i kao posljednji detalj stavila par kapi parfema. Izašla je iz sobe i zaradila Manuelov iznenađen pogled.

"Bella? Šta je to?" Podigao je obrvu.

"Haljina." Slegnula je ramenima.

"I to kakva.." Promrmljao je.

"Ne da mi se ponovo svađati s tobom."

"Uredu. Kako hoćeš." Podignuo je ruke u znak odbrane, te krenuo za njom.

DRAXLER P.O.V.

Draxler je već stigao. I to prije ostalih. Prišao je Thomasu.

"Neka je sretan, brate."

"Hvala, Jule." Bratski su se zagrlili, te mu je Julian pružio poklon.

"Zašto si ovako rano došao?"

"Bolje doći pet minuta ranije, nego poslije."

"Ali, ti si došao dva sata ranije." Nasmijao se Thomas.

"Neka. Šta misliš da li će doći ona Manuelova sestra?"

"Pozvao sam i nju, tako da će vjerovatno doći." Thomas je klimnuo glavom. "Zašto?"

"Stvarno? A Bože dragi."

"Pitao sam te nešto."

"Ne podnosim curu. Tako je iritantna i nikakva."

"Buraz, djevojci ništa ne fali. Dobra je i pristojna."

"To ti misliš."

"Ne mislim, nego znam. I vidio sam. Uljudna je i sa svima je dobra osim sa tobom. Djevojka ti je pomogla prije utakmice sa skočnim zglobom i tokom utakmice. A Jule opet po starom. Isti k'o i uvijek. Ne znam zašto ju ne podnosiš." Slegnuo je ramenima.

"Ni ti sam ne znaš odgovor na to pitanje. Imaš pik na ju od prvog dana. Fakat si čudan, Jule." Thomas je odmahnuo glavom i ostavio poklon na stol koji je bio predviđen za to.

(...)

Većina gostiju je stigla. Julian je bio nervozan. Nije želio da sretne Annabellu Neuer. Nakon par minuta, pažnju mu je privukao Manuel koji je upravo ulazio u salu. No, njegovu pažnju zapravo nije privukao Manuel, nego djevojka pored njega. Kada ju je malo bolje pogledao, shvatio je da je to Annabella.

"O Bože." Prevrnuo je očima otpivši par gutljaja svog pića.

Večeras je ipak odlučio iskoristiti svoju bahatost, inat i ponos kako bi dokazao da ga sve djevojke vole i da padaju na njega.

ANNABELLA P.O.V.

Bella je Thomasu predala poklon.

"Sretan rođendan." Zagrlila ga je.

"Hvala, Bella. Jedva čekam da vidim šta je unutra."

"Manuel ti je htio kupit' čarape." Nasmijala se Bella.

"Uvijek si znao, Manu."
Thomas je zagrlio Manuela.

"Naravno."

"Izvolite. Uživajte večeras, pa se vidimo." Thomas im je mahnuo i otišao dalje.

Manuel je sjeo za stol, a Bella je otišla do šanka. Nije ni primijetila da Julian sjedi tu.

"Martini." Rekla je sjedajući za šank.

"Stiže." Odgovorio je, te počeo praviti piće koje je Bella naručila.

DRAXLER P.O.V.

Julian je skrenuo pogled na nju. Odmjerio ju je. Crvena uska haljina do koljena i crne štikle. Ipak je sebi morao priznati da je Bella večeras prelijepa i prezgodna. Prva liga. Odlučio je da nekako započne razgovor iako ju baš i ne voli.

ANNABELLA P.O.V.

"Nisam znao da piješ." Čula je Julianov iritantni glas. Pogledala ga je.

"To je preteška riječ, Draxler. Ovo nije ni blizu alkohola, tako da..Začepi gubicu." Svojim tankim prstima je obuhvatila čašu i otpila par gutljaja martinija.

"Nisam znao da si takva."

"Sad znaš." Slegnula je ramenima.

"Bella, opusti se. Noć je lijepa i Thomasov je rođendan. Uživaj."

"Uredu.." Zbunjeno je podigla obrvu. "Ne znam razlog te tvoje dobrote, niti me zanima."

"Ne pravi se hladna i nedodirljiva."

"To sam ja, Draxler. Pomiri se sa tim."

"Ajde da pričamo k'o normalni ljudi."

"Ja? S tobom? Ne nasmijavaj me."

"Znam da sam  debil, ali hajde da probamo."

"Šta kažeš na...ne?!" Bahato mu se nasmijala i odšetala u masu ljudi.

DRAXLER P.O.V.

Julian je znao da joj neće moći lako prići, osvojiti ju i tek joj na kraju očitati bukvicu. Popio je svoje piće i krenuo za njom.

ANNABELLA P.O.V.

Bella se čudila što je Julian odjednom postao "dobar". Nije se dala pokolebati. No, i njoj je za oko zapao Julianov izgled. Bijela košulja, kroz koju su se lako mogli vidjeti mišići, i tamno-plave farmerke. Nije mogla, a da ne primijeti njegove oči i osmijeh.
Bilo kako bilo, idalje joj je bio antipatičan. Pogledala je Manuela. Manuel je uživao. Nasmiješila se i nastavila stajati po strani. Odjednom, osjetila je nečije ruke kako se spuštaju na njen struk. Srce joj je počelo brzo kucati. Tada se nečija glava spustila na njeno rame. Pogledala je u stranu i prepoznala Juliana.

"Idiote, šta radiš to?" Skinula je njegove ruke sa sebe i okrenula se prema njemu.

"Rekao sam ti da se opustiš." Osmijehnuo se u kutu usana.

"Gdje ću biti opuštena, kada me pipkaš tako prosto."

"Zar se bojiš?"

"Ne."

"Pa?"

"Nije mi ugodno i nepristojno je."

"Sigurno?" Približio joj se.

"Da." Napravila je korak unazad, ali je zapela nogom za stolicu i zamalo pala.

Sreća pa ju je Julian uhvatio za ruku, a svoju drugu ruku je stavio oko njenog struka.

"Baš si smotana." Nasmijao se.

"Odjebi, Draxler."

"Hoćeš sa mnom?"

"Mrš."

"Zašto se jebeno ne možeš opustiti?"

"Zato što si jebeno dosadan." Odgovorila je.

Idalje se nalazila u njegovim rukama.

"Hvala."

"Možeš me pustit' sad?"

"Zašto bih?"

"Zato." Uspjela je uzeti vodu sa stola pored i njome politi Juliana.

Julian je samo napravio iznenađenu facu, a Bella se nasmiješila.

"Ne diraj me." Dodala je i krenula.

DRAXLER P.O.V.

Julian se namrštio i prošao rukom kroz kosu. Duboko je disao i krenuo za Annabellom. Uhvatio ju je za ruku i ponovo uhvatio oko struka. Tako je ona spustila ruke na njegova prsa.

"Jesi ti normalan?"

"Očito nisam."

"Pa vidim."

"Napeta si. Trebala bi se opustiti." Približio se njenom uhu. "Hajde, pokušaj." Pod njegovim dahom joj se koža naježila, a tijelo zadrhtalo što je Julianu nacrtalo zadovoljni osmijeh na licu.

"Ne." Pokušala ga je odgurnuti od sebe.

"Zašto?"

"Zato. Pusti me sad."

"Ne želim baš."

"Bolje ti je. Vidjet će nas Manuel."

"Pa ajmo negdje gdje nas ne vidi."

"Nisam ja k'o druge."

"To vidim. Ti si mala neprofesionalna balavica."

"Odjebi, Draxler."

"Pa ajde sa mnom."

"Neka hvala."

Tada je počela svirati neka pjesma, koja je bila ugodna i lagana. Čudno za Thomasa. Draxler se nasmijao.

"Jedan ples?"

"Ne."

"Uživaj, Annabella." Šapnuo joj je. "Ne budi plašljivica."

"Nisam." Drsko je odbrusila.

"Pa?"

"Uredu, idiote. Ali samo jedan." Zaprijetila mu je, te se on samo nasmijao.

"Može, mlada damo." Julian je obe ruke spustio oko njenog struka.

"Ne pokušavaj ništa." Namršteno ga je pogledala. Pomjerali su se u ritmu pjesme.

"Mislim da je tvojim rukama mjesto ovdje." Uzeo je njene ruke, te ih stavio oko svog vrata. Belli je srce lupalo k'o ludo. Ko zna šta će proizaći iz ovoga...

-Stvarno...Ko zna šta će proizaći iz ovoga...😐😶

-Ostavite VOTE i KOMENTAR! 💙