ANNABELLA P.O.V.

Reprezentativna pauza je počela, a s tim i Annabellin posao. Puno rada, umora i stresa. Stresa? Zbog pregleda igrača? Ne. Samo zbog Draxlera. Prije ili kasnije, morat će se sresti i ona je to znala. *citat nije moj☺️*

DRAXLER P.O.V.

Dok je čekao svoj red na pregled tačnije svog doktora, sjedio je na crnoj kožnoj stolici i okretao se kao malo dijete.

"Daj Jule, prestani." Dobaci mu Goretzka, koji je ležao. "Meni se zavrtilo u glavi gledajući te."

Tada je Draxler začuo odzvanjanje štikli, a uskoro i smijeh. Poznati smijeh. Tada je u ordinaciju ušetala Bella. Vjerovatno ljepša nego ikad. Bila je predivna.

Crne hlače, koje su isticale njene obline i obična, jednostavna bijela majica. Njena duga plava kosa, koju je prije milovao i uz koju se znao buditi, je bila svezana u rep.

Sve to je upotpunio široki, blistavi osmijeh koji je krasio njeno lice.

ANNABELLA P.O.V.

"Izvinite što kasnim, gospodine Weber. Usput sam srela Silviu, pa smo se zapričale." Rekla je i obukla svoj bijeli mantil.

"Omladina. Uredu. No, nećemo da se to ponovi." Osmijehnuo je.

"Okej." Klimnula je glavom. "Koji igrač ide meni?"

"Ti možeš uzeti Draxlera ili čekati sljedećeg ili Silvia može uzeti Draxlera."

"Uredu."

"Uff." Rekla je Silvia odjednom i uhvatila se za glavu. "Zaboravila sam neke papire u autu, a jako su mi bitni." Napravila je neku čudnu facu i napustila ordinaciju.

"Da Draxler ne bi sjedio bezveze, preuzmi ga, Bella."

"Kako vi kažete. Je li radio ikakve testove prije nego što sam došla?"

"Ne." Weber je odmahnuo glavom.

"Okej." Duboko je uzdahnula. "Znaš šta trebaš." Rekla je obrativši se Draxleru.

"Naravno." Draxler je prvo stao na vagu.

"72. Zanimljivo."

"Zašto?"

"Nisi se udebljao ni grama."

"Potrudit ću se."

"Najmanje 3 kilograma. Dođi do 75 i dalje razmišljaj i pazi na ishranu."

"Važi." Klimnuo je glavom.

Tada je skinuo majicu, te mu je Bella izmjerila raspon ruku. *fakat ne znam pravi naziv za to* Bella ga je mahinalno odmjerila.

"Prestani!" Pomislila je.

"Gotovo. Sad visina."

Draxler je stao na mjesto gdje se mjeri visina.

"Malo podigni glavu." Bella ga je uhvatila za bradu i ispravila mu glavu. "E tako."

Tada se Bella prigušeno nasmijala.

"Šta je bilo?"

"187."

"Nisam narastao?"

"Ma jok."

"Čovječe." Nasmijao se.

"Ostao si isti. Sve je kao prije."

*s razlogom naglašeno*

"Hmm, da li je sve kao prije?" Dobaci joj glasić.

"Upravu si. Sad ti je ostalo još ono trčanje i vađenje krvi."

"Super."

Draxler je stao na traku za trčanje, a Bella je počela lijepiti neke kružiće na njegova prsa. Par puta bi im se pogledi susreli, ali bi taj kontakt očima prekinuli ili Bella ili Draxler.

Bella je priključila žice na te kružiće, stavila neku mrežicu na Draxlera i neku čudnu masku. Uključila je traku i ovaj je počeo trčati.

"Zdravo i tebi, Bella." Nasmijao se Goretzka.

"Oh, Leone", Bella se zbunjeno nasmiješila, "zdravo."

"Nisi me ni primijetila, zar ne?"

"Bit će da nisam."

"Hm, hm.."

"Vjeruj, imam fakultet, posao, a sada i rijetko svratim u teretanu."

"Aha, aha."

"Blago tebi. Tebi je lako. Ti samo igraš. Ja i učim i radim."

"I to što kažeš. Kako si?"

"Super. Ti?"

"Ma evo, leži se." Stavio je ruke iznad glave i ispružio desnu nogu kako mu je i rekao ljekar koji ga je pregledao.

"Može ti se."

"E, baš tako. Nego, kako je Manuel?"

"Ne vjerujem da si pitao za njega." Nasmijala se.

"Zašto?" I Leon se nasmijao.

"Pa znaš šta je htio uraditi po pitanju znaš već čega."

"A daa, znam. Sad smo dobri."

"Čudo."

"Baš."

"Bella." Rekao je gdin.Weber.

"Izvolite."

"Vidi koliko je još ostalo Julianu da trči."

"Uredu." Klimnula je glavom i prišla traci. "Još dvije minute."

Dvije minute su brzo prošle. Draxler je stao, a Bella je sa njega skinula svu opremu.

"Uff, umorio sam se."

"I ti si neki igrač." Bella je promrmljala za sebe.

DRAXLER P.O.V.

Čuo je šta je Bella rekla, ali se samo za sebe nasmijao. Sjetio se kako je i on nju zezao na medicinskom pregledu kada su se prvi put sreli.

"Sad obuci majicu i sjedi za onaj stol tamo." Rekla mu je.

"Zašto?" Nasmijao se, a znao je zašto.

"Uff." Prevrnula je očima. "Da pijemo kafu!"

Opet ju je iznervirao, kao i prvog dana. Samo što je ovaj put to bilo iz ljubavi, a ne iz podsmijeha ili neke mržnje.

"Mrgud slatki." Pomislio je i osmijehnuo se.

Obukao je majicu i sjeo za stol.

ANNABELLA P.O.V.

Sjela je preko puta njega. Stavila je masku na lice, te uzela vatu i medicinski alkohol.

"Koju ćeš ruku?"

"Ako je moguće, nijednu."

"Razočarat ću te, gospodine. Moraš jednu ruku."

"Ne bih."

"Ne budi diva, Draxler."

Draxler je ispružio lijevu ruku. Vatom, koja je prethodno natopljena alkoholom, mu je prešla preko mjesta gdje će zabosti iglu.

Uzela je remen i stegnula biceps lijeve ruke. Uzela je iglu i zabola ju u njegovu venu. Draxler nije pustio ni glas. Bella je vidjela da je čvrsto zatvorio oči. Nasmijala se.

"Je l' gotovo?"

"Da, divo. Gotovo je."

"Super."

"Još samo malo." Rekla je Bella, dok mu je lijepila vatu. "Eto."

"Hvala, Bella."

"Nema na čemu." Bella je skinula masku. "To mi je dužnost."

DRAXLER P.O.V.

Odlučio je to uraditi. Poslušati Trappa, kao i sve ostale.

"Da. Nego, mogu li popričati s tobom nasamo?"

"Sad?"

"Da."

"Uff.." Prevrnula je očima. "Ne znam baš, Draxler." Odmahnula je glavom. "Trenutno radim, a i mislim da smo si već sve rekli." Tiho je rekla.

"Samo želim da me saslušaš."

"Uff, ne znam ni zašto ovo radim." Promrmljala je i prišla gdinu.Weberu. "Gospodine, mogu li izaći nakratko?"

"Zašto?"

"Lični razlozi."

"Ajde dobro, ali se brzo vrati."

"Hoću."

Draxleru je bilo drago, dok je slušao razgovor. Popričat će s Bellom.

Izašli su van. Trapp ga je pogledao i namignuo mu.

ANNABELLA P.O.V.

"Je li ovo pogrešno?" Mislila je.

"To ti je bilo na vlastitu odgovornost."

Ušli su u hodnik tj. tunel, koji vodi to travnjaka.

"Uredu. Imaš dvije minute."

"Počeo bih od onog dana, kada se desilo to što se desilo."

"Uredu." Rekla je Bella drhtavim glasom, jer se upravo prisjetila trenutka, kad je saznala bolnu istinu.

"Zaboljele su me tvoje suze. I sada me bole. Jednostavno si ne mogu oprostiti. Ne." Odmahnuo je glavom.

Vidi se na njemu da je nervozan. Svako malo briše dlanove od trenerku.

"Od tada se kajem. Svaki dan, svaki minut i trenutak si mi u mislima zbog toga što sam uradio. Zavolio sam te i to mnogo. Ali kasno. Otišla si. S pravom. I ne krivim te nimalo. Zaslužio sam to. Znam da mi nimalo ne vjeruješ, ali šta ću..Grize me savjest, Bella."

"I treba. Znaš li kako sam se ja osjećala u tom trenutku? Sve se u meni slomilo, kada me je istina ošamarila. Svih pet mjeseci sam o tebi imala samo najbolje mišljenje. Svađala sam se s Manuelom zbog tebe. S osobom s kojom se zakačim jednom, dvaput u godini ili nikako. Moj brat je podigao ruku na mene zbog tebe. Sebe je krivio za moje probleme, a glavni razlog mojih problema si bio ti. Jesi svjestan koliko sam ulagala u vezu? Bukvalno sam dala dio sebe. Pet mjeseci veze nije mnogo, ali opet. Dovoljno je da se izgradi neko povjerenje i upozna partner koliko-toliko."

"Ja sigurno ne bih mogao podnijeti da desi mi se sve, sve ono što sam tebi radio."

"Naravno da ne bi."

"Znam. Kasno sam shvatio kakva si. Idalje te preživljavam i mislim da ću te preživljavati do kraja života."

"Također. I ja sam kasno shvatila kakav si. Ali hvala što si mi otvorio oči."

"Bella, promijenio sam se. Kunem ti se. Svi to znaju, a možda i ti, samo što to ne želiš priznati. I onaj dan kad si bila na live-u. Vidjela si sve. Vidiš i sada. Stojim pred tobom. Napokon imam hrabrosti da te pogledam u oči i kažem ti sve."

"Dugo ti je trebalo."

"Znam, ali sada znaš istinu. Možeš reći da za tebe baš i briga me. Ali ako misliš da te ne volim, tad lažeš se. Jer te volim. Volim te, lepa."

"Nemoj." Nije mogla skriti oči pune suza. Tako ga je pogledala.

"Ne, Bella, molim te. Nemoj si to raditi. Ne kidaj mene od sebe."

"To si ti uradio. Još onaj dan. Sve je moglo biti drugačije."

"Slažem se. U zadnji tren sam odustao od toga da te povrijedim."

"Ali ipak jesi."

"Znam, ali.."

"Draxi, kasno je. Sada imam nekog drugog. Nekog ko pazi na mene i moja osjećanja, nekog uz koga sam sretna."

"I uz mene si bila."

"Da. Bila. Ali nisam znala kakav si. Ali zato znam kakav je James. Mnogo je drag i ne bih da ga povrijedim."

Draxler je nijemo gledao u nju.

"Eto vidiš, ja gledam kako da ne povrijedim nekoga." Okrenula se i krenula prema ordinaciji brišući suze, kojih na sreću nije bilo mnogo, ali su pekle.

Najradije bi glasno zaplakala. Obrisala je suze prije nego što se susrela s ostalima koji su ispred ordinacije čekali svoj red. Osmijehnula im se i ušla u ordinaciju. Tu je bio Thomas.

"Neuerova sestro, kako si?" Zagrlio ju je.

"Nikako, Thomas." Uzdahnula je.

"Zašto? Šta j..?" Zastao je. "Aha. Znam."

"Thomas, između dvije vatre sam."

"Kako to?"

"S Jamesom sam, koji je mnogo drag i kojeg volim. A tu je opet Julian koji se ne prestaje pojavljivati."

"Pa šta ćeš?"

"Biti s Jamesom. Neću da mi veza propadne zbog Juliana."

"I to što kažeš. Ali idalje ima Julianove duše u tebi i obratno."

"Ne želim da povrijedim Jamesa."

"Znam, draga Bella. Odluka je tvoja. Na tebi je."

Belli je mozak totalno zablokirao.

(...)

"Halo." Bella se osmijehnula kada se javila na Jamesov poziv.

"Šta ima, bebo moja?"

"Ma ništa. Danas bili medicinski pregledi i tako." Teško je uzdahnula. Pokušala je ne zvučati zabrinuto i odsutno.

"Mogu misliti."

"Kako si ti?"

"Odlično. Evo ležim, odmaram."

"Aha. Fino. Samo uživaj."

"Bella, je li sve uredu?"

"Da. Zašto ne bi bilo?"

"Tiha si i glas ti je nekako čudan."

Bella je uzdahnula i šutila još par trenutaka.

"Danas me posao smorio. Troma sam i ništa mi se ne radi. To je sve."

"Sigurno? Nema potrebe da brinem?"

"Nemaš potrebe."

"Ozbiljno ti kažem, ako te nešto muči, reci mi. Možemo na kameru ili da ja čarter letom dođem za Njemačku. Stvarno nije problem."

"Stvarno ne moraš, James. Uživaj. Odmaraj se, kao što ću i ja."

"Uff, uredu."

"Hvala."

"Ma ništa. Ajde, upali kameru. Želim da te vidim, jer mi nedostaješ."

"Evo."

Bella je upalila kameru.

"Evo nje." Veselo je rekao i osmijehnuo se.

"Da. Nikakva sam, vjeruj. Mislim da me nikada nisi vidio bez šminke."

"Mislim da nisam."

"Pa eto, sad vidiš kakva sam."

"Za mene si predivna, a za druge ne znam i ne zanima me."

"Hvala, bebo."

"A i inače se nije primijetilo da nosiš puno šminke. Barem je meni djelovalo tako."

"Jao, zaista?" Bella se nasmijala.

"Zaista." James je klimnuo glavom. "Preslatka si tako. Preslatka i samo moja."

"Naravno. I ti si sad morao skinuti majicu, jer te kao nikad nisam vidjela bez majice."

"Pa i nisi. Uživo nikad nisi.."

"Jesam na slikama i sad.."

"To nije uživo."

"Šta fali?"

"Nemoj da ti skinem majicu čim dođem nazad."

Oboje su se nasmijali.

"Može. Čekam te."

"Joj, takvu te volim."

"Kakvu?"

"Upravo ovakvu. Lijepu, slatku, finu, ludu, sa svim onim što ti voliš i ne voliš..moju."

"James, rasplakat ćeš me."

"Zašto, ljubavi?"

"Nedostaješ mi."

"I ti meni. Ali, trebali bi se ponovo vidjeti za sedmicu, dvije."

"Znam."

"Ma ne brini se. Daljina nam ne može ništa."

"Upravu si. Volim te."

"Volim i ja tebe, bebo. Laku noć."

"Laku noć."

-Meni je rasput zvanično počeo!!! 😆😍😍 Tako da, evo vam nastavak.

-Nadam se da ćete se sada moći više aktivirati i da će biti više vote-ova ali i komentara! 🙏

-Ostavite VOTE i KOMENTAR!!!