Dok čekam moje da skontaju da idemo na Advent u Zagrebu, ja pišem. Usputni?

...

"Isuse Bože." Uzdahnem, kad shvatim da, zapravo, nisam sanjala i da je sve bilo stvarno. Pogledam u dečka do sebe i uzdahnem, toliko je dobar da ga treba zatvoriti da ne ometa ljude. Nasmiješi se pa otvori oči. "Nije pristojno buljiti, malena." "Ne buljim." "Buljiš." "Ne bulj..." prekine me jednim vrelim poljupcem i ja, naivna kakva jesam, mu dopustim jer sam mislila da će stati na tome.

Ali, naravno da ne stane, već me poklopi svojim tijelom pa nastavi harati mnome. Bez riječi se smjesti u mene pa grubim pokretima me stane voditi ka vrhuncu. Ne prepoznajem sebe i svoje tijelo koje mu spremno odgovara, uvijajući se i stežući ispod i oko njega. "Isuse, Ila..." dahne mi u uho, pa se nastavi zabijati bez milosti kad osjetim toplotu u donjem dijelu stomaka. Moje olakšanje u sreću zamjeni panika, dok se on obrušava na mene i lagano mi ljubi vrat.

"D- Duje?" drhtim pod njim, ne opet. Ne želim opet ostati trudna.
Prekasno shvatim da plačem, tek kad mi on obriše suzu. "Što je bilo, malena?" "Gdje ti je kondom?" On problijedi i ja, skupa sa njim. Tri sekunde kasnije, opali se smijati. "Ne brini, izašao sam na vrijeme." Kaže i ja odahnem kad uočim tragove po sebi.

"Nemoj mi reći da bi ti smetao mali ja." kaže uvrijeđeno i ja se osmjehnem. "Zapravo, bi. Imam sina od šest mjeseci, zove se Luka. Desilo se nakon ne promišljene noći, a njegov otac..." neugodno mi je, pa spustim glavu. "Ja... Vjerovatno ćeš imati loše mišljenje o meni, no ne znam ko mu je otac."

Kažem mu i on uzdahne. "Sama ga odgajaš?" upita, pa me povuče nazad u krevet. Naša tijela su ispletena, i pričamo kao da niko sem nas ne postoji. "Da... Mislim, pomaže mi mama. Ali, uglavnom sam sama jer njih jednog dana neće biti, a ja želim svom sinu pružiti sve. Sama." Kažem, i on umjesto da me prezire i odbaci, zapravo me jače zagrli. "Nemam loše mišljenje o tebi. Nevjerovatno je to što si uradila, a imala si izbor. Mogla si ga abortirati, dati na usvajanje- bezbroj je opcija. Ali ti si to sve sama. Malo je takvih." Lagano me počeška po ruci i ja uzdahnem.

"Znači, ne misliš da sam... Ovaj..." On se namršti. "Ne, Ila. Ne mislim da si laka, kurva, oštećena ili bilo šta od tog. Smatram da si predivna mlada žena, zrela za svoje godine. Teško bi se ko mogao nositi sa tim pritiskom, a vidi tebe. Pričaš o tome kao da je najobičnija moguća stvar. To, imati dijete."

Ja slegnem ramenima, pa se skupim uz njega." Kad je. Luka je moj svemir, dišem i živim za njega. Posve mi je prirodno pričati o njemu. Volim ga, više od života. "Nasmiješim se a on me poljubi u čelo. Zausti nešto reći, no moj telefon zazvoni.

" Nina je. Halo?"

" Stara, zvala je tvoja mama i rekla da te nema kući. Di si? "

" Um, zaspala sam kod Dujeta. Reci joj da sam kod tebe. "

" Jesam, ne brini za to. Čekaj, kod ili sa?" Ja sa nasmijem.

"Vidimo se, Nina."

"Da se nisi usud..." 

Prekinem joj, unaprijed spremna na njezina propucavanja i ispitivanja. "Um, ja..." "Moraš ići?" upita, a ja klimnem. "Moram, mama je zvala Ninu i nije pametno mi ostati tu duže. A i ti moraš doma. Imaš curu, sjećaš se?" On prevrne očima. "Uskoro bivšu. Nego..." poljubi me u rame i ja se osmjehnem. "Bi li ti ponovila ono od sinoć?"

Odmahnem glavom.

"Treba stati na jednoj noći." Kažem mu, a on me obgrli oko struka. "Duje, moram ići, šta radiš?"

"Ne puštate dok mi ne obećaš još jedan susret."Samo večera. Ako ne vjeruješ, dovedi Luku. Kao osiguranje."

Nasmijem se.

"U redu. Može. Kada?" On slegne ramenima. "Hm... Petak uvečer?" Klimnem pa ga poljubim. "Može. Možeš me pustiti sada?" "Znači, imamo spoj?" Poljubi me kratko. "Imamo spoj." Poljubim ga i on me ponovo za okrene ispod sebe.

"Javi Nini da ćeš kasniti."

....

A/N

Hvala vam, moje dame.