Chào các bạn! Vì nhiều lý do từ nay Truyen2U chính thức đổi tên là Truyen247.Pro. Mong các bạn tiếp tục ủng hộ truy cập tên miền mới này nhé! Mãi yêu... ♥

𝐩𝐞𝐝𝐞𝐬𝐞𝐭 𝐝𝐫𝐮𝐠𝐨 𝐩𝐨𝐠𝐥𝐚𝐯𝐥𝐣𝐞

TEODORA ADAMOVIĆ

Devetnaesti jun 2024.

Još uvek zatvorenih očiju nastavljam da udišem predivan miris koji se prostirao na mom jastuku.

Nisam bila sigurna da li sanjam ili ne, zbog čega nisam želela da rizikujem, pa sam oči ostavila zatvorene.

"Vidim da si budna", otvorila sam oči čim sam čula njegov hrapavi glas.

Leđa su mu bila odkrivena, zbog čega sam mogla da vidim svaki mišić koji se iscrtavao duž istih.

Ruka mu je pridržavala glavu, tako da je imao čist pogled na mene.

Ne znajući šta da kažem samo sam se nasmejala, nakon čega je i on pa svoje usne na kratko spojio sa mojima što me je ostavilo bez teksta. Usne su mi vibrirale od njegovog dodira.

"Ja sam ti rekao, a ti nikad nisi htela da probaš", razočarano je odmahnuo glavom, zbog čega sam ga zbunjeno pogledala.

"Šta?", rekla sam, te se osramotila zbog odvratnog zvuka svog glasa.

Počeo je da se smeje sklonivši mi ruku koju sam zbog glasa stavila preko usta.

"Rekao sam ti da bi trebala da me poljubiš. Da će mi to možda vratiti pamćenje, ali ti nisi htela", istog trena sam se uozbiljila i podigla u sedeći položaj.

"Molim?", pitala sam progutavši knedlu. Zabavljeno mi je prišao, te me pogledao u oči.

"Svega sam se setio", rekao je smešeći mi se.

Suze su mi potekle istog trena kako mi je to rekao. Brzo sam ga obgrlila oko vrata ponovo ga spustivši na krevet.

"Svega?", pitala sam ne verujući.

"Svega", odgovorio je mazeći me po kosi. Glava mi je bila naslonjena na njegov vrat, tako da su se na njega slivale sve suze koje sam prolila u tih par minuta. Nije me sprečavao.

Udahnula sam njegov miris još nekoliko puta pa se odvojila od njega.

"Zvezdana?", pitala sam, zbog čega je promenio izraz lica, ali je uspostavio kontakt očima.

"Sve sam rešio sa njom preksinoć. Nemoj za nju da brineš", osetila sam kako mi ogroman teren koji se već godinama skupljao na mojim ramenima pada sa istih, te sam se nasmejala, ali i uozbiljila kada sam se setila:

"A Tea? Kako je ona?", nasmejao se.

"Jedan sladoled joj je popravio dan. U početku mislim da neće toliko obraćati pažnju koliko će kasnije. U svakom slučaju, rekla je da želi bolje da te upozna", rekao je igrajući se sa pramenom moje kose.

"Pa dovedi je. Hoćeš odmah da ideš po nju? Gde je?", krenula sam da ustajem, zbog čega se nasmejao i povukao me nazad u krevet.

"Za pet minuta", nasmejala sam se, nakon čega je opet spojio usne sa mojima i započeo nešto za šta smo oboje znali da bi nam i ceo dan malo trajao, a ne pet minuta.

***

Nakon što smo se obukli, izašli smo iz moje sobe, pa se spustili u dnevnu sobu.

"Ko nam je to lepo raspoložen?", upitala je Nikolina sarkastično. Oboje smo se nasmejali, te se pridružili njoj i Dušanu za doručkom.

"Hoćeš sa mnom po nju ili ovde da me sačekaš?", pitao je nakon što smo ustali sa stolica.

"Ićiću sa tobom ako hoćeš", nasmejao se i klimnuo glavom, nakon čega smo pozdravili sa Dušanom i Nikolinom, pa izašli iz kuće.

Nakon kratke vožnje smo stigli ispred zgrade, popeli se i ušli.

"Tata!", vrisnula je ista ona devojčica koju sam videla sa njim dan nakon što sam se vratila u Srbiju.

Ista je kao Vuk. Kosa, oči. Oči su joj potpune iste nijanse zelene boje.

"Ćao malena. Kao što si tražila, doveo sam ti Teodoru", brzo ga je pustila, te se okrenula ka meni, pa mi polako prišla.

Spustila sam se na kolena, te raširila ruke pitajući za zagrljaj koji je ona sa osmehom prihvatila.

"Mi smo se već upoznale", klimnula je glavom kao da se seća, nakon čega me je povukla za ruku i odvela kroz maleni hodnik do kuhinje u kojoj je sedela Jasna.

"Teodora!", prišla mi je čim me je videla, te me čvrsto zagrlila.

"Dobro jutro, Jasna", odvojila se čim je čula moje reči.

"Ne persiraj mi. Mislila sam da smo se to dogovorile", klimnula sam glavom brzo, te sela do nje kada mi je rekla.

"Hoćeš nešto da popiješ, draga?", pitala me je krenuvši prema maloj kuhinji odvojenoj pultom.

"Može kafu", klimnula je glavom, te se Teodora popela u moje krilo, gde sam je rado prihvatila, dok je Vuk otišao da se presvuče.

"Koliko ti imaš godina?", upitala me je popivši gutljaj svog soka.

"Dvadeset dve", rekla sam, te je širom raširila svoje zelene okice.

"Mislila sam da si starija", rekla je sumnjičavo, opet popivši sok.

"Hoćeš da kažeš da izgledam staro?", podigla dam obrvu, te je brzo ostavila sok i odmahnula glavom.

"U redu je, samo sam se šalila", počela sam da se smejem, pa mi se i ona pridružila.

"Šta je smešno?", pitao je nasmejani Vuk, te seo na stolicu do naše.

"Rekla mi je da izgledam staro", brzo se okrenula ka meni, te me pogledala ispod trepavice.

"Nisam to rekla!", malo se naljutila, tako da sam počela da je golicam, nakon čega se odmah oraspoložila.

"Znaš, imam dve mlađe sestre. Malo su starije od tebe. Zovu se Davina i Diamond. Kada je Davina imala godina koliko i ti, uvek bih počela da je golicam, pa se odmah oraspoloži", slatko se nasmešila, pa me upitno pogledala.

"Hoću li moći da je upoznam?", brzo sam klimnula glavom.

"Naravno. Mogu da kažem mom tati da dođe i povede je sa sobom", brzo je klimnula glavom, te otrčala do kuhinje da saopšti Jasni vesti i uzme još soka.

"Baš se lepo slažete", pogledala sam ga, te se nasmejala videvši koliko je širok njegov osmeh.

"Baš je slatka. Sva je na tebe", ponosno je klimnuo glavom, te me poljubio u slepoočnicu, zbog čega sam ga zbunjeno pogledala kako bih sakrila crvenilo.

"Čemu to?", slegnuo je ramenima, te prebacio pogled na svoju ćerku koja je skakućući krenula ka nama.

"'Ajde kod tate malo", rekao je Vuk pruživši ruke ka njoj koja brzo dotrčala kod mene.

"Vidiš da sada mene više voli", isplazila sam mu se, te rekla Teodori da uradi isto, pa smo mu se isplazile zajedno, nakon čega je Jasna sela sa nama za sto i pružila nam kafu.

"Vidiš ti to mama. Čim nekog dovedeš u kuću, zaboravi na tatu. Katastrofa", pričao je Vuk uvređeno, zbog čega je mala skočila iz mog krila i otišla kod njega. Sada se on meni isplazio zbog čega sam prevrnula očima i popila gutljaj kafe.

***


"Hoćemo da odemo na sladoled?", pitala je Teodora kada smo izašli iz stana.

"Može ako Tea hoće", nasmejala sam se i klimnula glavom zbog čega su se i njih dvoje nasmejali, pa krenuli ka kolima.

"Mama mi nikad nije dala da jedem sladoled. Kaže da ću biti debela i da nikad neću imati dečka", i Vuk i ja smo podigli obrve kada smo to čuli. Videvši da Vuk neće ništa da kaže, već kipti od besa, čučnula sam ispred Teodore kojoj su se oči napunile suzicama.

Pusti bre tu kozu od tvoje mame vidiš da je retardirana i glupa i da trebamo svi da je mrzimo.

"Ona nije bila u pravu, mala. Ti si najlepša devojčica koju ja znam. Ja kada sam bila mala, razmišljala sam isto kao ti zato što sam želela da imam zelene oči, znaš? Mislila sam da moje oči nisu lepe. Nije mi se sviđala moja kosa i bila sam bucmasta u obrazima. Ali kada sam porasla, shvatila sam da jesam lepa, i da me baš briga za one koji ne misle tako. Jeste da me zaboli kada mi to neko kaže, ali nemoj to da dopustiš da drugi vide, važi?", brzo je klimnula glavom, te me jako zagrlila, dok je Vuk stajao ispred nas i posmatrao sa osmehom.

"Sad ću svaki dan da ti govorim da su najlepša devojčica na svetu, može?", opet je klimnula glavom, nakon čega me je poljubila u obraz i otrčala u auto.

"Ne znam šta da kažem", rekao je Vuk još uvek se smešeći.

"Reci šta ti je smešno", još šire se nasmejao, pa mi otvorio vrata auta.

"Ne znam. Valjda to što se tako lepo slažete", slegnuo je ramenima, te pokrenuo motor.

Nisam još uvek znala šta se sve desilo. Nisam bila svesna ničega. Da li je stvarno sve rešio? Šta to onda znači za mene i njega?

Ne znam na čemu sam, a taj osećaj ne mogu da podnesem.

Sećanje na sinoćne događaje, koji su mi kao film prošli kroz misli, je nateralo moje obraze da se zacrvene, ali on nije primetio.

Izašli smo iz auta nakon što se Vuk parkirao. Teodora je izletela iz auta i krenula da trči ka radnji, dok smo nas dvoje išli za njom.

"Tebi je omiljeni od jagode i vanile?", pitala me je Teodora, zbog čega sam zbunjeno klimnula glavom.

"Jeste... Kako znaš?", zakikotala se, pa kupila dva sladoleda od jagode i jedan od čokolade. Čokoladu je dala Vuku, a meni i sebi ostavila jagodu.

"Tata mi je rekao", rekla je dok je otvarala sladoled, pa bacila papir u kantu.

"Pamtiš", rekla sam ne gledajući ga.

"Sve pamtim", ironija me je malo zasmejala, ali sam prećutala. Teodora je podigla svoje male rukice prema meni kao znak da je podignem.

"Pridrži mi", dala sam Vuku sladoled kako bi podigla Teodoru u naručje, pa ga videla kako ga je zagrizao.

Mrko sam ga pogledala kada je Teodora smestila svoje noge oko mog struka, a ruke na ramenima.

Nasmejao se i vratio mi sladoled, nakon čega smo krenuli da šetamo gradom.

***

Nakon nekog vremena smo opet seli u auto, pa pustili muziku na putu do moje kuće.

Hold up
There shouldn't be no hold up
There's more love if you follow emotions
Show up
Now if you're down to roll up
Meet me on the west side, for me
Hold up
There shouldn't be no hold up
There's more love if you follow emotions
Show up
Now if you're down to roll up
Meet me on the

I don't want it if it ain't your touch
It's better every time we chill
You ain't gotta bring your stuff
We got all we need right here

Just let me be in your life like that
Be your wife like that
I'll bring the light right back
I'll bring the life right back

***

"Evo nas!", viknula sam čim smo ušli u kuću.

"Baš imaš veliku kuću", rekla je Teodora razgledajući okolo.

"Hej!", viknula je Nikolina zajedno sa Dušanom prolazeći hodnikom.

"Teodora?", obe smo podigle glavu čuvši svoje ime, tako da smo se pogledale i nasmejale.

"Nek mala Tea bude Teodora, a velika Teodora Tea, može?", obe smo klimnule glavom još uvek se smešeći.

"Ja sam Nikolina. Pričao mi je tvoj tata o tebi", Vuk je samo odmahnuo glavom na ovo, pa prošao pored mene i krenuo ka dnevnoj sobi.

"Ja ne znam ko si ti", svi smo počeli da se smejemo kada je to rekla, dok je Nikolini bilo malo neprijatno.

"Izabrala si Dušana za dečka. Trebala si već da se navikneš na neprijatnosti", rekla sam joj, što joj je vratilo osmeh na lice, a Dušan me namrgođeno pogledao.

"Šta ćete da pijete?", pitala sam kada su svi seli u dnevnu sobu.

"Je l' imaš neki sokić?", pitala me je Teodora, te sam odmah znala i koji ću sok da joj dam.

"Imam, i znam koji ću da ti dam", namignula sam joj, te se nasmejala i ubodnije smestila u fotelji koja ju je skoro progutala.

"Nije hladan sok?", pitao je Vuk, zbog čega sam odmahnula glavom smejući se.

"Evo te ko pravi tata", rekao je Dušan, te krenuo da se smeje, zbog čega je on prevrnuo očima.

"Ja ću kiselu", rekla je Nikolina, tako da sam klimnula glavom, te pogledala u Dušana.

"Ja ću pivo".

"'Ajde može i meni", rekao je Vuk, nakon čega sam klimnula glavom, te otrčala gore do moje sobe i uzela dva soka od jabuke iz komode. Odmah sam joj ga pružila, te ga je sa zanimanjem posmatrala par sekundi.

"Zašto je zelen? Kako može da bude zelen?", pitala je prevrćući sok u svojoj ruci.

"To je zelena jabuka. Zato je zelen. A i ima tu još svašta nešto što ga čini zelenim", klimnula je glavom, te nastavila da se igra sa flašom dok sam ja otišla ostalima da odnesem piće.

"Hoćeš da ti otvorim?", pitala sam Teodoru nakon što sam spustila sve na sto. Klimnula je glavom i pružila mi flašu, tako da sam joj otvorila i vratila.

"Hoćeš čašu?", odmahnula je glavom, te pokušala da shvati kako da stavi otvor flaše na svoja malena usta. Kada se snašla, popila je gutljaj i širom raširila oči.

"Ovo je jako ukusno!", viknula je zbog čega smo se svi nasmejali.

"Zato sam ti ga i dala", nasmejala sam se i poljubila je u teme, pa otišla do dvoseda na kome je sedeo Vuk.

"Mogu li?", pitala sam nakon čega je brzo klimnuo glavom, pa mi napravio mesta do sebe.

Čim sam sela sam osetila njegov parfem koji me je još prvog dana uzeo pod svoje. Teško sam udahnula ne prateći razgovor koji ostali vode. Vuk je stavio ruku tako da je spuštena na gornji deo naslona iza moje glave. Par puta mi je dodirnuo kosu prstima, tako da sam se naježila, zbog čega se on nasmejao.

"Šta radite vas dvoje?", pitala je Nikolina smešeći se, tako da sam se ja uozbiljila, a Vuk prestao da mi dira kosu.

"Ništa", rekla sam promuklim glasom zbog čega su svi, pa čak i Teodora, dobili navalu smeha...










devoted to

Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro