Chào các bạn! Vì nhiều lý do từ nay Truyen2U chính thức đổi tên là Truyen247.Pro. Mong các bạn tiếp tục ủng hộ truy cập tên miền mới này nhé! Mãi yêu... ♥

𝐜̌𝐞𝐭𝐫𝐝𝐞𝐬𝐞𝐭𝐨 𝐩𝐨𝐠𝐥𝐚𝐯𝐥𝐣𝐞

TEODORA ADAMOVIĆ

Dvadeset peti jul 2021.

"Vidite, ja znam da smo već gledale ovu seriju dosta puta, ali meni ona nikad ne dosadi. Znači kako smo se dogovorile. Koga volimo najviše na svetu?", pitala sam bliznakinje dok smo gledale seriju.

"Tebe", rekle su istovremeno na šta sam se nasmejala.

"Dobro, mene. Pa koga onda?", upitala sam ih.

"Mamu i tatu", prevrnula sam očima.

"Koga onda?"

"Serkana Bolata!", vrisnule su u glas što mi je izmamilo veliki osmeh na lice.

"Tako je!", bacila sam peticu obema, nakon čega smo nastavile da gledamo seriju.

"Da li ste moguće? Opet 'Pokucaj na moja vrata'? Tea, deca će uskoro početi više da vole tu seriju od mene", požalio se tata, zbog čega su njih dve ustale iz mog zagrljaja i ugnjezdile se kod tate.

"Mi tatu volimo najviše na svetu", rekle su kroz smeh.

"Ulizice na tebe", rekla sam ne skidajući pogled sa televizije.

"Nisi ni ti ništa bolja", iskreveljila sam mu se, te otrčala do vrata kada sam čula njihovo otvaranje.

"Savanna! Hvala Bogu pa si došla. Reci tati da je 'Pokucaj na moja vrata' najbolja serija na svetu", pogledala sam je psećim okicama kojima znam da ne može da odoli.

"Vojo, žao mi je, ali dete ti je u pravu", zagrlila sam je i poljubila, dok se tata isplatzio kao neko dete, pa naterao i bliznakinje da urade isto.

"Hoćeš onda da odemo kasnije u kupovinu? Sad ću malo da prispavam. Imala sam tri operacije sinoć. Ne pitaj, desio se lančani sudar", odmahnula sam glavom užasnuta.

"Ima li preživelih?", pitala sam uplašeno.

"Niko nije nastradao, mila, samo povređeni", klimnula sam glavom, te je pustila da ode da odmori.

"Tata, idi ti na posao uspavaću ih ja, nisam odavno", potrčale su prema meni, nakon čega smo mahnule tati i otišle do sobe, pa legle u krevet.

"O kome ćeš sada da nam pričaš?", pitala me je uzbuđena Davina.

"Možeš li o onom dečku?", preseklo me je u grudima kada su me to pitale.

"Da! Pričala si tati i mami, a nama nećeš", rekla je Diamond tužno, tako da sam je poljubila u glavicu i odahnula.

"Dobro, pričaću vam", srećno su uskliknule i pribile se bliže meni.

"Šta vas zanima?", pitala sam gutajući knedlu.

"Sve", reklo su istovremeno, zbog čega sam počela od početka.

"Sećate se livade?", upitala sam nakon čega su klimnule glavom.

"Pa, mi smo izašli tamo jedan dan kada je on došao sa svojim drugom Aleksom tamo. Ispostavilo se da je on sa Dušanom išao u vrtić, pa smo se svi brzo zbližili. Tako su dani prolazili i ja sam se zaljubila u njega.

Bio je jako dobar prema meni. I jednog dana je samo otišao. Aleksa je rekao je otišao u Australiju, ali je zapravo bio u Beogradu. Nisam ga videla mesec dana, a nakon toga, kada sam ga videla, jako me je povredio. I onda sam u januaru saznala da će on postati tata, i da mora biti tu za svoju bebu, pa da ja i on ne možemo da budemo zajedno, tako da sam onda došla malo kod vas ", suzdržavala sam se od suza, kako se njih dve ne bi zabrinule.

"On mi se ne sviđa. Zašto ne možeš da budeš sa Urošem?", upitala me je Davina, na šta sam se nasmjela.

"Ne volim Uroša na taj način. On mi je najbolji drug", objasnila sam im.

"A njega voliš?", osetila sam grč u predelu grudnog koša zbog ovog pitanja, ali sam se svakako nasmejala.

"Da. Volim ga".

***

Dvadeset šesti jul 2021.

Izlazim iz radnje, te vadim pakovanje cigareta i upaljač iz kese.

Izdahnem svesna da pravim veliku grešku.

Jučerašnji razgovor o njemu mi nije doneo ništa dobro. Rane koje sam tupom iglom krpila su se opet otvorile. Dušan je u cigaretama našao utehu, možda ću i ja...

***

Četrnaesti novembar 2021.

Začujem zvono zbog čega se Davina trgne iz dremke i krene ka vratima.

"Nisu se valjda već vratili?", upitala me je misleći na tatu, Savannu i Diamond koji su otišli na neku večeru, dok je moja mezimica htela da ostane i pravi meni društvo.

"Ne znam", odgovorila sam joj, te otvorila vrata.

"Vidim nema tebe tamo, pa rekoh ja da dođem", rekao je Aleksa smejuljeći se. Brzo mi je prišao i zagrlio, dok sam ja još uvek skamenjena stojala na vratima. Srce mi je brzo tuklo misleći da ću ga opet sresti nakon skoro godinu dana. Aleksa je, nakon što je video da gledam napolje, udahnuo i odgovorio na moje misli.

"Nije sa mnom, Tea", trgla sam se, te se sitno nasmejala i pustila ga unutra.

"Ko si ti?", pitala je Davina izlazeći iz dnevne sobe sa uperenim vodenim pištoljem prema Aleksi.

"Ju jeobte kako sam se uplašio", rekao je stavivši ruku na srce. Nasmejala sam se, te spustila Davinin pištolj.

"Ovo je Aleksa, malena", u čudu me je pogledala, pa opet uperila pištolj u Aleksu.

"Znači ti. Gde ti je drug? Njega hoću da polijem vodom", rekla je bez dlake na jeziku, kao i uvek.

"Nije sa mnom. A ko si ti?", pitao je još uvek zbunjen i podignutih ruku u vis.

"Ona je moje dete", rekla sam, te se nasmejala.

"Imaš decu?!", pitao je kroz viku, zbog čega ga je Davina poprskala po majici.

"Ne. Ona mi je polu sestra", nasmejala sam se i uzela Davini pištolj iz ruke.

"Aha. Aleksa, drago mi je", pružio joj je ruku, dok ga je ona namrgođeno gledala.

"Davina", rekla je, ali nije pružila ruku, zbog čega je stavio svoju drugu ruku u prvu i ustao iz čučnja.

"Šta si joj pričala pa me sad toliko mrzi?", pitao me je dok je ulazio u dnevnu sobu.

"Šta ćeš da piješ?", pitala sam ga izbegavajuću odgovor na prvo pitanje, nakon čega je seo na kauč, pa i Davina pored njega.

"Neki sok, bilo šta", rekao je, te sam uzela tri čaše i odnela ih u dnevnu sobu, pa zatim i sok.

"O'kle ti na ovim prostorima?", pitala sam, te mu sipala sok, pa zatim i Davini koja je odmah uzela svoj.

"Tata me je poslao na neki sastanak, tako da sam tražio Urošu tvoju adresu da vidim šta ima, s obzirom da si promenila broj koliko saznajem".

"Neću sigurno u romingu da živim. Kupila sam američku karticu", Davina je podigla dva prsta još uvek ispijajući sok.

"Molim, malena?", upitala sam.

"Imam pitanje za njega", rekla je pokazivajući prstom na Aleksu.

"Pitaj mala", nasmejao se i naslonio laktovima na kolena.

"Zašto je tvoj drug toliki idiot?", upitala ga je, te opet svoje usne naslonila na času.

"Davina!", prosiktala sam zbog čega je ona slegnula ramenima i napravila onu čuvenu šta facu.

"Pusti dete. U pravu je. On jeste idiot, kažem ti ja. Većeg nisam upoznao u skorije vreme. Postao je još veći kako ti je sestra otišla", klimnuo je glavom, dok sam ja opet osetila kako mi srce ubrzano lupa.

Onako kako nije već odavno.

"Šta mu se desilo?", pitala sam tužno zbog čega je on svoj pogled sa Davine, prebacio na mene.

"Nije dobro primio vest da će postati otac. Ne bih ja trebao o tome da ti pričam. Uglavnom, dosta se promenio kada je saznao da ti znaš da čeka dete", slegnuo je ramenima.

"Trebao je srčani udar da dobije. Uopšte ga ne volim", rekla je Davina prekrštajući ruke preko grudi, što je Aleksu nateralo na smeh.

"Davina, budi malo ljubaznija, može?", prevrnula je očima, pa dosula sebi soka.

"Ista je kao ti", rekao je Aleksa, zbog čega sam se namrštila.

"Ja sam zlatna za razliku od nje", rekla sam, zbog čega se nadurila i otišla u kuhinju.

"Jeste izlazili tokom leta?", pitala sam nešto što sam se bojala da pitam i Uroša i Dušana i Nikol.

Tužno je odmahnuo glavom. "Ne kao prošle godine, ne. Možda par puta. Tri, četiri", slegnuo je ramenima, pa brzo promenio temu.

"E, moram da krenem", rekao je nakon pola sata neobaveznog pričanja.

"Kad pre? Gde žuriš?", pitala sam, te ustala odmah za njim.

"Imam avion u deset, a tata će me ubiti ako bude morao da me čeka do sutra", tužno se nasmejao, zbog čega sam klimnula glavom.

"Hoćemo barem da se slikamo pre nego krenem?", upitao je, nakon čega se čulo udaranje stopala od pod.

"Hoću i ja da se slikam!", viknula je Davina, zbog čega smo se oboje nasmejali.

"Hajde onda", rekla sam i podigla je, nakon čega je Aleksa ušao u kameru i slikao nas par puta.

"Zaboraviću sve što si uradila ako mi daš poljubac", rekao je Aleksa i pružio joj obraz. Dvoumila se par sekundi, ali ga je ipak poljubila  i vratila se kod mene u krilo pocrvenevši nakon što joj se Aleksa nasmejao.

"Pa da li je moguće da si se ti zacrvenela?", upitala sam kroz smeh, zbog čega je sakrila glavu u moj vrat.

"Moj šarm izgleda deluje i na decu", rekao je, te krenuo ka ulaznim vratima.

"Čućemo se onda. Hoćeš mi dati tvoj broj?", klimnula sam glavom i izdiktirala ga.

"Zvaću te kad opet budem svraćao", rekao je i  zagrlio me.

"Mala", dozvao je Davinu koja se ljuto okrenula.

"Pa nemoj sad da se ljutiš, ljubi te tvoj Aki", poljubio ju je u obraz meni mahnuo pa izašao iz kuće.

***

Nakon što sam uspavala Davinu i lozdravila se sa tatom, Savannom i Diamond kada su došli, otrčala sam u svoju sobu, zatvorila i zaključala vrata. Duboko sam udahnula naslonivši se na vrata, pa brzo krenula prema jakni iz koje sam izvadila paklicu cigareta i upaljač.

Obukla sam jaknu, pa izašla na terasu ostavivši otvorena vrata iza sebe. Sela sam na stolicu, sklupčala se u istoj, pa, posle par neuspeha, uspela da upalim cigaru.

Povukla sam dim puštajući teret da mi se skotrlja niz leđa. Disanje mi se ujednačilo, ali ne i otkucaji srca.

Nije otišao teret koji sam želela. Otišao je onaj koji se nakupio zbog ne upaljene cigarete, ali ne onaj koji mi je već godinu dana donosio nemir.

On nije otišao.

devoted to

Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro