"Hej, pa tu si. Tražio sam te." rekao je Alex nakon što je došao do mene

"Da, nisam mogla da spavam." govorila sam jedući sladoled

"Muči te nešto? Želiš razgovarati o tome?" upitao je ljubeći me u čelo

"Naah, samo je vruće a i pronašla sam utjehu u sladoledu." rekla sam

"Kako god ti hoćeš." rekao je i kanio valjda da se vrati u krevet no nisam mu dopustila

Omotala sam noge oko njegova torza i odmahnula glavom u znaku da ga ne puštam.

"Majo?" nazvao me imenom što znači da prihvaća igru jer i sam zna koliko mrzim kad me se zove imenom

"Samo večeras!" zaprijetim mu prstom na što se on nasmije

"Dobro Majice." rekao je provokativno te krenuo da mi ostavlja poljupce na ramenu

"Mislim da ti ova spavaćica nije potrebna sa mnom." rekao je zamišljeno ostavljajući poljupce na raznim mjestima po meni

"Treba, treba." rekla sam praveći distancu

"Nisi li rekla da ti je vruće?" upitao je izazovno

"Možda mi nije vruće od vremenskih uvjeta..." rekla sam gledajući ga preko ramena

Krenuo me ljubiti ali sam ga opet zaustavila.

"Sad ja postavljam pravila!" rekla sam grickajući usnicu

Uzela sam žlicu i polagano prelazila sa njom po njegovim mišićima, čisto da malo ohladim onu vatru što sam zapalila u njemu.

Zadrhtao bi kada bi ga dodirnula njome, ne samo zbog hladnoće već i i mene same.

Krenula sam polagano da ga 'čistim' poljupcima, kao ne zasićena njegovog isklesanog tijela od maloprije.

Krenula sam ići sve niže i niže no on me naglo zaustavio.

Odjednom su se njegove ruke našle na mom struku a nedugo nakon moje oko njegovog vrata. Ljubili smo se kao da sutra nema. Jebiga, bilo je jače od mene.

Zastala sam na sekundu i pogledala ga.
"Čemu sad ovo?" nasmijao se

"Ne znam. Nakupilo se emocija, strasti i čežnje valjda." mislila sam nastaviti s poljupcima no on me prekinuo

"Ovo bi trebalo potrošiti do kraja. Šteta da propadne." rekao je zavodljivo držeći kutijicu sladoleda u ruci

Njegove snažne ruke su me držale tako čvrsto, kao da me nikada nije htjeo pustiti. Polako, krenuo me spuštati na kuhinjski stol te preuzimati stvar u svoje ruke.

Nježno je prelazio preko moga vrata ostavljajući vlažne poljupce. Pisao je po mojem tijelu kao pisac po listu papira.

Pritisnio me čitavu i usnamai rukom približavajući se mojim grudima. Skinuo mi je spavaćicu i počeo ostavljati ledene tragove sladoleda po njima. Netremice me promatrajući svojim očima, uhvati mi noge, savije koljena pa se podigne iznad mene.

Polagano je poljupcima krenuo do moje prijateljice natjeravajući moje usne na glasne izdahe.

U trenutku kada je došao do moje prijateljice, skliznuo je u mene jezikom, dok se ja izvijam i migoljim pod njim. Sklopim oči uživajući u nevjerojatnom osjećaju.

Dok palcem dodiruje moju usnu, dah mi zastane u grlu. Njegovo tijelo pritisnuto uz moje.
Osjećam toplinu njegova tijela i to me izluđuje.

Ušao je u mene brzo i strastveno. Svakim svojim ulaskom natjerao me na uzdah, iako sam ja uskoro bila blizu vrhunca njemu još uvijek nije bilo dosta.

Još uvijek je ostavljao mokre tragove sladoleda, koji je sad bio skroz potrošen, meni po stomaku. Izluđivao me je ugrizima i pokretima svoga jezika po njemu. Srećom, ubrzo sam osjetila tekućinu koja me je ispunila i predah od svega što se odigralo posljednjih minuta.

Ipak, kao i uvijek on je preuzeo glavnu ulogu.

A ipak, željala sam ovo. Opet i opet. Nikad mi nije bilo dosta njega. Uvijek sam željela više, i znao je to jako dobro. Svaki put bi me zadovoljio na neki poseban način. Ako ćemo iskreno, on je razlog zbog kojeg ne mogu da spavam. On je ona iskra u mom oku svake noći, zamišljenost u glasu i vatra u tijelu.

Mislila sam da voljeti jednu osobu je kao kada cijeloga života vjeruješ da će jedna iskra u oku sjajiti doživotno.

Ali sad znam da nije tako.

Potrebno je nešto više.

Jače.

Jednom riječju, posebnije.

Jer, kako da ta iskra uvijek ostane u oku ako je zaiskrila samo tu jednu večer. Ne, ne može opstati. Nema razloga.

Sad znam da koliko god iskra u životu upalim, svaka će se ugasiti nekada, s vremenom.

Ali postoji razlika.

Između milijun njih, naći će se jedna koja će se pamtiti po posebnom sjaju. A s vremenom, ona se neće ugasiti kao druge.

Opstati će.

Upalit će se doživotna vatra koja će se pamtiti po posebnom plamenu, za razliku od onih malenih iskrica koje su bile iste.

Svaki pogled će govoriti više od tisuću riječi.

Baš kao naši.

Sad vidim da sam pronašla svoju doživotnu vatru. 

Alex.

"Godinama sam čekala da se desiš, pojaviš. Dugo mi ičiji dodir ni zagrljaj nije značio nešto." govorila sam nakon što sam umirila disanje

"Bilo je samo udaljenost i distanca." završila sam

"Ipak priznaješ da ti je bilo vruće zbog mene, ha malena?" upitao je ponovno stajući iznad mene

"Mislim da je ipak onaj sladoled kriv. Nije me dovoljno utješio." rekla sam zamišljeno

"Uvijek je sve bolje sa mnom." rekao je samouvjereno ponavljajući radnju od maloprije

A/N
Fokice, nadam se da si zadovoljna poklončićem od mene i Kiki. alex_golovin17

xxxsantorinixxx Kiki, duboko se izvinjavan što ovo nije bilo još 'vatrenije' heh, ali neka valjda će sad naučiti lekciju, a ako ne postoji i pt. 2.
Šta kažeš sestrice? 😊💙

-ᴢʟᴀᴛʏ