7
Emir
"Jebi ga,pogriješio sam! Nisam joj trebao reći kako joj je prijateljica spavala sa najboljim prijateljem momka sa kojim je ona spavala!"
Trenutno sam u sobi s Mahirom i svađamo se oko nečeg što mi je, doslovno, izletjelo. On na tren zastane sa vikom i hodanjem i pogleda u mene. "Ti i Una ste spavali?"
Klimnem, a on sjede do mene.
"I?"
Kaže kratko, a ja ne mogu sebi percepirati šta on hoće?
"Šta 'i'?"
Mahir se namršti, očigledno da mi je trebalo biti jasno šta želi od mene.
"Pričaj." Kaže, a meni prorade klikeri pa stanem odmahivati glavom. "Džentlmen nikad ne govori o tome." Kažem, a on se idiotski nasmije. "Znači, mala nije dala? Ili je bilo tako...", napravi gadljivu facu, "loše?"
"Una i ja smo... Imali posebnu noć." Nasmijem se kada to kažem, jer uistinu... Bilo je posebno. Trnci me prođu kad se sjetim pa, svega. Svakog njezinog uzdaha i dodira, načina na koji me je zazivala.
"A gle ga, zateletabisao se." Kaže pederski, i ja ga mlatnem. "Kaže se 'zatelebao' a to, definitivno, nisam. Bilo je lijepo sinoć... Ček, sta ti je to na glavi?"
Po prvi put zamjetim veliku čvorugu na njegovom čelu, koja me neobično privuče. Pružim ruku da je dodirnem i očigledno ga
uvrijedim, pošto malo potom on zasikće i korakne unazad." Alo!"
Vikne, pa se primi za čelo, blago se mršteći.
" Idi u pičku materinu Aličkoviću." Kaže sikćući, što meni bude presmiješno. "Gdje si to za radio, po Bogu?" Upitam ga, a on prevrne očima.
"Prijateljica tvoje... Cure? Šta ste vi sad?" Upita, a ja uzdahnem. Ne znam sta smo mi sada. Mislim, doslovno sam spavao sa fanom. "Nebino šta ste." Ponovo vrati pažnju na sebe, pa nastavi pričati:
"E, Unina prijateljica Magdalena i ja smo izašli sinoć. I sve je bilo oki - doki dok nismo došli u njezinu sobu. Pričali smo i onda sam je poljubio. Uzvratila mi je, nije da nije..."
Prekinem ga jer nemam živaca za njegove doživljaje.
"A... Otkuda ti taj rog na glavi?"
"Slušaj... Polegnem ti ja nju na krevet..." Uzdahnem. "Skrati, Osmanoviću." Opomenem ga, a on prevrne očima. "Čekaj, ne počini." Zaustavim ga kada otvori usta da bi rekao nešto. Potom odem do kupatila i namočim peškir a kad se vratim, naslonim ga na Mahirovo čelo. "Eto. Pričaj sad." Kažem, a on uzdahne.
...
"I tako, dakle, ona je mene pogodila lampom u glavu!"
Uzbuđeno mi prepriča, dok se ja doslovno gušim od smijeha. Mahira moj smijeh naljuti, te bijesno izađe iz sobe za sobom zalupivši vratima. Ne stignem se ni pošteno proderati da vrata moje hotelske sobe nije napravio njegov ćaća, a on je već sa druge strane vrata i po hodniku odlazi bog zna gdje.
A/N
Sem Nine, ko još čita ovu nebulozu???
I za koga ste?
#teamMahirella
#teamEna
Lya ❤
Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro