Chào các bạn! Vì nhiều lý do từ nay Truyen2U chính thức đổi tên là Truyen247.Pro. Mong các bạn tiếp tục ủng hộ truy cập tên miền mới này nhé! Mãi yêu... ♥

5

Dame, komentarišite!

Una

"Kako si lijepa!" Magdalena me obgrli oko ramena, glavu nasloni na moj vrat a naši se pogledi susretnu u ogledalu. "Hvala ti. Vidi tebe!" Okrenem leđa ogledalu, da bolje promotrim moju prijateljicu.

Crna haljina skladno je grlila njezino tijelo, ponosno ističući ono što je trebalo i skrivajući nepostojeće nedostatke. Bila je zgodna, a ja sam bila uvjerena da će moja prijateljica večeras mamiti i poglede i uzdahe crnogoraca i crnogorki.

To joj i kažem, što izazove njezino smeteno prčkanje po torbici. Kada je upitam je li sve u redu, ona se okrene k meni.

Nabaci nekakav smiješak koji joj ne dopre do očiju pa uzdahne. "Magda?" Ruke spustim na njezine gole nadlaktice, a ona spusti pogled, krijući nešto od mene.

"Šta se dešava prijateljice?" Upitam je sjećajući na njezin krevet, ne skidajući pogled sa nje. "Megz, meni možeš reći sve."

Kažem, a onda vidim rumenilo na njezinim obrazima. Polako se osmjehnem jer nije ozbiljno, pa je povučem za ruku da sjedne do mene.

"Pričaj." Kažem, i ona zagrize usnu. "Radije ću to zadržati za sebe." Potom uzme svoju torbu, kratko me poljubi u obraz i, pošto me napomene da ne smijem kasniti ona...

Jednostavno ode.

Ja ostanem sama u našoj sobi, skupa sa svojim mislima. Prvenstveno sam mislila na njega- je li za njega to samo još jedna večera u nizu?

Je li ovo izlazak sa fanom? Ili pak... Spoj? Koliko daleko ćemo otići?

Glavu naslonim na dlanove, uzdišući.

Šta da radim!?

...

Polako siđem niz stepenice- kolika je slučajnost da sam odsjela u istom onom hotelu gdje trebamo na večeru?

Dođem do hola, gdje me je on već čekao. Nosio je crne hlače i bijelu rolovku- bili smo identično odjeveni, što je izmamilo osmijeh na moje lice.

Na trenutak sam uživala u pogledu, a onda me je primijetio. Lice mu je krasio osmijeh, a onda se perolakim korakom uputio k meni.

"Unice..." pozdravio me je, pružajući mi ruku. "Hej." Uzvratim mu smješkom-  za razliku od jučer, danas mi je posve prirodno stajati blizu njega. Idalje je suludo,nevjerovatno i uzbuđujuće no... Prirodno.

Vidjela sam kako me je odmjerio, no izignorisala sam to. Muško je, pobogu. Ne mogu mu zabraniti da me gleda.

"Prekrasna si."

Kaže, a ja mu uzvratim kompliment. "Idemo?" Upita, a ja se složim.

...

Emir

"Ček', Mahir ti je doslovno rekao da planira... Bože, ne mogu to ni izgovoriti!" Nasmije se i spusti glavu ka desertu na tanjiru. "

Je, doslovno je rekao kako planira... Pa, to."

Ostanem džentlmen i ne dovršim rečenicu mog prijatelja, niti joj kažem sa kim je on večeras. Bojim se da bi nam to pokvarilo i večer i odnos kakav gajimo.

Osmjehnem se na tu misao i odmjerim djevojku preko puta sebe.

Smeđa, izravnana kosa joj pada niz lice koje krasi smiješak. Potom podigne glavu ka meni a ja...

Ostanem zabezeknut. I hipnotisan snagom njezinih očiju. Malo se trznem i skrenem pogled. "Da, um..." Potom uzmem viljuškicu i uzmem parče kolača sa višnjama.

Sklopim oči kada slatko-kisela tekstura dotakne moj jezik, ovakav pravi moja mama. No, onda se trznem- nije vrijeme a ni mjesto, za razmišljanje o slatkišima moje mame.

Bože, ja sam pravi mamin sin.

"Šta je smiješno?" Upita me nesigurno, očigledno misli kako se smijem njoj. Odlučim biti iskren, a sebi pritefterim još jedan plus kada joj izmamim osmijeh.

"Pravi si mamin sin." Kostantuje, a ja se nasmijem. "Upravo sam to pomislio. Idemo?"

Upitam kada konobar donese račun, a ona tužno klimne. "Idemo."

Kaže pa ustane i krene ka izlazu, a ja požurim za njom.

Nekako, ne želim da ova noć samo tako prođe.

...

A/N

Ena moment 😍

Sta mislite sa kim je Mahir? Ovaj, Magdalena? Kako vam se sviđa ovaj dio? ♥

Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro