5
Dame, komentarišite!
Una
"Kako si lijepa!" Magdalena me obgrli oko ramena, glavu nasloni na moj vrat a naši se pogledi susretnu u ogledalu. "Hvala ti. Vidi tebe!" Okrenem leđa ogledalu, da bolje promotrim moju prijateljicu.
Crna haljina skladno je grlila njezino tijelo, ponosno ističući ono što je trebalo i skrivajući nepostojeće nedostatke. Bila je zgodna, a ja sam bila uvjerena da će moja prijateljica večeras mamiti i poglede i uzdahe crnogoraca i crnogorki.
To joj i kažem, što izazove njezino smeteno prčkanje po torbici. Kada je upitam je li sve u redu, ona se okrene k meni.
Nabaci nekakav smiješak koji joj ne dopre do očiju pa uzdahne. "Magda?" Ruke spustim na njezine gole nadlaktice, a ona spusti pogled, krijući nešto od mene.
"Šta se dešava prijateljice?" Upitam je sjećajući na njezin krevet, ne skidajući pogled sa nje. "Megz, meni možeš reći sve."
Kažem, a onda vidim rumenilo na njezinim obrazima. Polako se osmjehnem jer nije ozbiljno, pa je povučem za ruku da sjedne do mene.
"Pričaj." Kažem, i ona zagrize usnu. "Radije ću to zadržati za sebe." Potom uzme svoju torbu, kratko me poljubi u obraz i, pošto me napomene da ne smijem kasniti ona...
Jednostavno ode.
Ja ostanem sama u našoj sobi, skupa sa svojim mislima. Prvenstveno sam mislila na njega- je li za njega to samo još jedna večera u nizu?
Je li ovo izlazak sa fanom? Ili pak... Spoj? Koliko daleko ćemo otići?
Glavu naslonim na dlanove, uzdišući.
Šta da radim!?
...
Polako siđem niz stepenice- kolika je slučajnost da sam odsjela u istom onom hotelu gdje trebamo na večeru?
Dođem do hola, gdje me je on već čekao. Nosio je crne hlače i bijelu rolovku- bili smo identično odjeveni, što je izmamilo osmijeh na moje lice.
Na trenutak sam uživala u pogledu, a onda me je primijetio. Lice mu je krasio osmijeh, a onda se perolakim korakom uputio k meni.
"Unice..." pozdravio me je, pružajući mi ruku. "Hej." Uzvratim mu smješkom- za razliku od jučer, danas mi je posve prirodno stajati blizu njega. Idalje je suludo,nevjerovatno i uzbuđujuće no... Prirodno.
Vidjela sam kako me je odmjerio, no izignorisala sam to. Muško je, pobogu. Ne mogu mu zabraniti da me gleda.
"Prekrasna si."
Kaže, a ja mu uzvratim kompliment. "Idemo?" Upita, a ja se složim.
...
Emir
"Ček', Mahir ti je doslovno rekao da planira... Bože, ne mogu to ni izgovoriti!" Nasmije se i spusti glavu ka desertu na tanjiru. "
Je, doslovno je rekao kako planira... Pa, to."
Ostanem džentlmen i ne dovršim rečenicu mog prijatelja, niti joj kažem sa kim je on večeras. Bojim se da bi nam to pokvarilo i večer i odnos kakav gajimo.
Osmjehnem se na tu misao i odmjerim djevojku preko puta sebe.
Smeđa, izravnana kosa joj pada niz lice koje krasi smiješak. Potom podigne glavu ka meni a ja...
Ostanem zabezeknut. I hipnotisan snagom njezinih očiju. Malo se trznem i skrenem pogled. "Da, um..." Potom uzmem viljuškicu i uzmem parče kolača sa višnjama.
Sklopim oči kada slatko-kisela tekstura dotakne moj jezik, ovakav pravi moja mama. No, onda se trznem- nije vrijeme a ni mjesto, za razmišljanje o slatkišima moje mame.
Bože, ja sam pravi mamin sin.
"Šta je smiješno?" Upita me nesigurno, očigledno misli kako se smijem njoj. Odlučim biti iskren, a sebi pritefterim još jedan plus kada joj izmamim osmijeh.
"Pravi si mamin sin." Kostantuje, a ja se nasmijem. "Upravo sam to pomislio. Idemo?"
Upitam kada konobar donese račun, a ona tužno klimne. "Idemo."
Kaže pa ustane i krene ka izlazu, a ja požurim za njom.
Nekako, ne želim da ova noć samo tako prođe.
...
A/N
Ena moment 😍
Sta mislite sa kim je Mahir? Ovaj, Magdalena? Kako vam se sviđa ovaj dio? ♥
Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro