Chào các bạn! Vì nhiều lý do từ nay Truyen2U chính thức đổi tên là Truyen247.Pro. Mong các bạn tiếp tục ủng hộ truy cập tên miền mới này nhé! Mãi yêu... ♥

24

E M I R

Grizla me je savjest zbog onog što sam joj nesvjesno radio.
Danima je ostajala sama u stanu dok sam ja radio pojačanim tempom.

Imao sam svoje razloge zbog kojih nisam bio kući, viši cilj koji sam namjeravao ostvariti uskoro.

Oboje smo ispaštali, pogotovo ona. Pretpostavljao sam šta joj je padalo na pamet, a svaku sumnju sam nastojao odagnati djelima, poljupcima, dodirima. Nastojao sam joj dokazati kako je nikada neću i ne bih mogao prevariti.

Una je sve to stojički podnosila, ili sam barem ja to tako mislio do momenta kada sam je zatekao u hodniku našeg stana s koferom u rukama.

Panika je ovladala mnome, bezuspješno sam pokušao shvatiti što se desilo. Zašto odlazi?

U trenu sam prešao razmak između nas u očima joj tražeći razlog. Neku emociju- bijes, tugu, razočaranje.

Nije je bilo.

Ispred mene je stajala žena kojoj se ponos oslikao u očima. Znao sam da ništa neće prepustiti slučaju i da će otići dok još ima malo vremena i ponosa. Toliko sam je poznavao.

"Una? Ljubavi, molim te."

Pokušao sam je dozvati, ali kao da me je prečula. Pogled joj je fiksirao Magdalenu po koju sam išao na aerodrom. Putovanja autom i autobusom više nisu bila tako bezbjedna za bebu, pa joj je dinosaur Mahir nastojao ugoditi na sve moguće načine.

Doslovno sve, do maloprije mi je prepričavao njihov... izlet u avionu. Jasno, koristio je metafore plešući na ivici života i smrti, ignorišući Megin pogled.

Bio je, blago rečeno, oduševljen. Doslovno mi je savjetovao da probamo. Prevrnuo sam očima, ignorišući ga. Osjećao sam se daleko bolje nego sad, dok je gledam ispred sebe.

"Magdalena!"

Radosno je uzviknula, povlačeći plavušu u zagrljaj onoliko koliko joj je njezin stomak dozvaljao.

"Oprosti što sam ti zadržala zaručnika, let je kasnio."

Una je podigla obrvu, ošinuvši me pogledom.

"Gužva u saobraćaju?"

Sarkastično je upitala, aludirajući na kašnjenje. I to mi je hvala- tri sata čekam na aerodromu ni za što.

Magdalena je prevrnula očima, posvetivši pažnju mojoj dragoj. Odmjerila ju je dobro, a onda iznenađeno povukla rukav majice na više.

"Imaš tetovažu?"

Oboje smo upitali istovremeno, nakon čega su cure izmijenile pogled. Magdalena je u jedno momentu izgledala šokirano, no onda se osmijeh prepoznavanja razlio licem. Privukla je Unu u zagrljaj, malo potom cmizdreći.

Pogledao sam u Mahira, koji je bila bljeđi od mene.

Zbunjen, prečuo sam Megi kada je upitala jel' znam i Unu koja je rekla da čeka pravi trenutak.

"Ahaaaa! Kontam!"

Mahir je panično vrisnuo, gledajući u njih dvije. Malo potom je stao odmahivati glavom.

"Ali, ne! Ja neću ništa reći! Ne, ne, ne. Mahir neće biti zločest! Mahir odvede svoju ženicu kući a vi uživajte!"

Magdalena se nasmijala, brišući suze.

"Preskočio je terapiju, izvinite. Idemo?"

Primila ga je za ruku, a malo kasnije neprijatna tišina ispunila je stan.

"Una?"

Pozvao sam je glasno, moleći se da je tu, da nije uspjela otići.

"U sobi sam!"

Viknula je i kad sam otišao tamo, zatekao sam je s otvorenim koferom.
Vraćala je stvari u orman, pažljivo ih slažući i redajući kao perfekcionist.

Zanemario sam to što je u poslu, prešao sam razmak između nas pa spustivši njezin retardirani kofer na pod. Primio sam je za ruku a ona je okrenula glavu od mene.

"Una, ljubavi."

Spustio sam ruku na njezino lice, okrećući ga k sebi.

"Molim te. O čemu oni pričaju, šta oni znaju a ja ne?"

Bio sam očajan, bilo mi je krivo jer su svi osim meneznali nešto- neku tajnu, nešto što mi je promaklo.

"Ja..."

Uzdahnula je, izvlačeći ruku iz moje. Potom je ustala, otišla do ormana i izvadila jednu kutiju.

Kako je nisam prije primijetio?

Pružila mi je istu u ruke, izjavivši da će spavati u dnevnoj sobi.

Ostao sam sam, sa kutijom istine u rukama. Drhtavo sam je otvorio, moleći se da nije bomba. Jer, ako je ljuta, to je vrlo moguće.

Poklopac sam ostavio pored sebe, razmotavši papir koji je krio slike i pisma. Uzeo sam prvu, osjetivši kako se ježim od glave do pete.

Osjetio sam nenadan nalet sreće, ljubavi, panike.

Nisam imao vremena za gledanje ostalog, odmah sam ustao i pošao prema dnevnoj sobi.

Misli su mi bile zbrkane, no isticala se jedna.

Postaću otac.


___

Mojoj NinaChristprincess ❤️

Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro