Chào các bạn! Vì nhiều lý do từ nay Truyen2U chính thức đổi tên là Truyen247.Pro. Mong các bạn tiếp tục ủng hộ truy cập tên miền mới này nhé! Mãi yêu... ♥

13

E m i r

Prošlo je skoro pet mjeseci. Maj je, a kao da je juli. Vani gori sveta zemlja, ma ni disati se ne može.

Večeras nastupamo u klubu Indigo, a naš gitarista- iliti ga onaj debil Mahir- se izgubio.

U našoj sobi sam našao pismo da je morao otići za Bosnu, bez ikakva objašnjenja- niti gdje niti kako. Pokušao sam ga dobiti, javio se i rekao da ima posla i da se snađemo.

Bio sam zabrinut, ali i naviknut.

Mjesečno je znao nestati na par dana, a mi nikada nismo znali gdje je.

Sumnjao sam, no nikada nisam imao načina da  potvrdim moje misli.

Pa, bar ne do tog dana, kada sam kopajući po njegovim stvarima našao interesantnu sliku.

Odmah sam uzeo telefon, otipkao debilov broj, pa ga nazvao. Tulio je u prazno, a javio se tek iz trećeg pokušaja.

Bio je zadihan, pa sam pretpostavio šta je radio.

"Zar smiješ raditi to ako ti je žena u poodmakloj trudnoći?" Upitao sam sa smiješkom, a šok kojim je odisao glas bio je sve. Pitao me je kako znam, a ja sam ga prekorio jer ne krije svoje stvari kako treba.

"Ja... Nisam ti krio, samo... Htio sam to parče raja na neko vrijeme samo za sebe. Htio sam  Magdu i malca samo za sebe."

Sada sam ja ostao šokiran.

"M- Magdu?" Nije mi bilo jasno, kako i otkud ona u ovoj priči. Ostali su zajedno?

Kako?

Kako kad mi nismo uspjeli, a bili smo bliži od njih dvoje?!

"Magdalena, da. Unina drugarica. Sjećaš se Une?"

Zbunjeno me je upitao, a ja sam zadrhtao.

Da li je se sjećam? Za Boga, pa kada sam ja nju to zaboravio?! U tih par dana mi je pokazala ono najbolje od života, toliko da sam je zaželio samo za sebe.

No ona je bila sebična i, samo tako, otišla. Besramno je dokazala da joj nisam značio ni malo.

Presaberem se, pa mu odgovorim kako se sjećam Une, prešutavši da je nikada nisam zaboravio.

"Kako je ona?"

Nehajno sam je upitao, izgarajući za odgovorom u kom i ona pati jednako kao i ja.

Nasmijao se.

"Dobro je, dolazi večeras sa Vahidom kod nas... Znaš da izlaze?" Upitao je, a ja sam se skamenio.

Na trenutak sam pomislio da otkažem nastup, no onda sam se predomislio. Fanovi mi znače previše, a jedan od njih mi je slomio srce.

"Doći ću vam i ja sutra, ako me primate."

Mahir se nasmijao, pa dao dozvolu za dolazak.

"Vidimo se sutra... E, i volio bih vidjeti Vahida. Možeš to srediti?"

Nakon što mi je potvrdio i to, zločesti smiješak mi je zaigrao na licu.

Vraćam se po svoje. Došlo je naše vrijeme, Una. Došlo je naše vrijeme.

...

M a h i r

...

Odmah po prekidu poziva, okrenuo sam se ka svojoj sreći. Nervozno sam uzdahnuo, nevino se počešavši po potiljku.

"Magda?" Tiho sam je pozvao, svjestan da sam u govnima do grla. "Napravio sam sranje, mila." Kažem kada me pogleda, pa joj ukratko objasnim sve.

Ona uzdahne, pa uzme telefon. Pogledam je zbunjeno.

"Šta? Zovem Unu... Zovi Vahida, mislim da je vrijeme da se upoznaju."

_______________________

When Mahir try to fix things... Hoće li uspjeti? Na što se kladite?

...

NinaChristprincess
pjacazivot
xxxsantorinixxx

Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro