Chào các bạn! Vì nhiều lý do từ nay Truyen2U chính thức đổi tên là Truyen247.Pro. Mong các bạn tiếp tục ủng hộ truy cập tên miền mới này nhé! Mãi yêu... ♥

Poglavlje četvrto

Megan se rano probudila. Uzela je svoju opdeću i pospano krenula u kupaonicu. Zastala je nad lavaboom i umila se kvaseći svoju dugu, nerasčešljanu kosu. Podigla je pogled i videla da se vrata jedne kupaonice otvaraju. Umesto da nastavi svojim poslom, kao što bi uradila u svom krugu, ona je uhvatila sebe kako gleda u dečka koji zakopčava svoju crnu duksericu bez rukava. To je bio onaj dečko iz desetog kruga sa belim pramenom u tamnoj kosi. Ugledao ju je i zbunjenost je preplavila njegovo mladalačko lice. Megan se nasmejala na njegov izraz i on je usne razvukao u osmeh. Okrenula se i ispravila, tako da mu je tek do ramena dopirala.

- Ja sam megan.- rekla je i zebecila svoju kosu unazad kako bi se rukovala sa njim

- Sedrik.- rekao je tiho

- Drago mi je.- osmehnula se učtivo

Pustioje njenu ruku i pogrbio se.

- Zašto tako stojiš?- radoznalost ju je polako proimala

U glavi su joj brujale reči irine, više nije u svom krugu, ne mora da se pokorava pravilima.

- Pa ja, ovaj.- nije znao kako da joj objasni

- Pravilo kruga?- upitala je

Klimnuo je glavom.

- Više nisi tamo. Slobodno me gledaj u oči.- rekla je meko- Neću te povrediti.

Znala je kako se neki ljudi ophode prema pripadnicima desetog kruga i bojala se od čega li mu je tad ožiljak. Podigla mu je glavu tako da su im se oči srele. Da li je to bilo zbog svetlosti ili nečeg drugog njegove oči su izgledale kao smaragd koji se kupa u jutarnjem moru.

- Ovakve oči ne treba skrivati.- rekla je

kada je shvatila kako je to zvučilo ustuknula je, ali se iak bledo osmehnula da ga ne povredi.

- Ovaj... Hvala...- zbunjeno je počešao svoj vrat

- Trebalo bi da se istuširam.- rekla je i prošla pored njega- Vidimo se na doručku.- okrenula se da ga vidi kako odlazi

On se na njen glas okrenuo i osmehnuo, a zatim klimnuo glavom. U svojoj spavaonici našao je samo Petra budnog.

- Hej.- Sedrik nije znao šta drugo da kaže

- Hej.- Petru je builo čudno da opušteno razgovara o nečemu što nisu sijalice, kablovi ili novi modeli robota čuvara

Oba momka su ćutala i gledala u stranu dok se na krevetu koji ih je razdvajao nije probudio Džek. Plava kosa mu je padala na zakrvavljene oči. Ustao je i nesigurno krenuo ka vratima pre nego što je pao. To je probudilo većinu spavaonice. Momak iz petog kruga, Stefan, je počeo glasno da se smeje i vređa Džeka. Džek je beživotno ležao na podu. Petar nije želeo da mu priđe, ali Džek i dalje nije ustajao. U svojim crnim bokswericama i zavijenoj nozi je ustao i krenuo ka sunarodniku. Okrenuo ga je da vidi da je Džek bez svesti.

- Pomoć!- proderao se svojim grubim glasom

Sedrik je skočio na noge i udario o krevet pored. Jauknuo je i uvukao vazduh kroz stisnute zube. Edmund se prvi stvorio pored petra i uzeo Džeka u svoje naručje. Maleni dečak je izgledao još manje.

- Idem po Sema.- migel je rekao i potrčao niz hodnik

- Beli.- neko je viknuo i Sedrik je nesvesno podigao glavu

- Reci Semu da ga vodimo u kupaonicu.- Edmund je rekao i krenuo velikim koracima praćen Petrom

većina momaka se već raspričala o svačemu i krenula da zbija šale. Aleks se probudio poslednji u trenu kada je Sem praćen migelom upao u spavaonicu.

- Gde je?- Sem je upitao

- Odveli su ga u kupaonicu.- Sedrik je rekao pokušavajući da izbegne pogled u oči

Sem se bez reči okrenuo na peti i pošao ka tamo.

- Šta se dešava?- Aleks je promuklo pitao

- Mali se onesvestio, eto šta.- dobacio je Stefan uz zloban osmeh- Previše uzbuđenja, znaš spava sa gomilom zgodnih muškaraca, u našem slučaju.- podsmehnuo se

Aleks nije imao trbušnjake niti razvijene mišiće, ali je u tom trenu osetio snagu da sruši Stefana i zauvek mu izbriše taj osmeh sa lica.

- Bolidu.- Aleks jepromrmljao i umio se na umivaoniku sa strane spavaonice

Obukao se i vratio na svoj krevet. Gledao je kako Sedrik namešta svoj, a zatim Džekov i petrov.

- Zašto to radiš?- upitao ga je zbunjeno

- Ne znam kako to kod tebe ide, ali ovde sami nameštamo svoje stvari.- Sedrik je rekao

- Meni to nameštaju...- zaćutao je, neko poput Sedrika svakog jutra čisti njegovu sobu i nada se nekoj mrvici hrane

- Ljudi poput mene.- Sedrik je odbrusio više nego što je želeo

- Nisam mislio da te uvredim time.- Aleks je iskreno rekao

- znam. U redu je, navikao sam.

- Jedina stvar zbog koje se kajem jeste što nisam ostavio više novca.- Aleks je rekao kada je Sedrik prošao pored njega

- Šta?- Sedrik je gledao u momka kose boje meda rasute svuda oko njega

- za mog.. slugu...- tiho je rekao- Na kraju svake nedelje bi mu ostavio po nekoliko novčića, dovoljno da kupi nekoliko vekni hleba i vode.

- To govoriš samo da bi me utešio.- Sedrik se rasrdio i vratio ka svom krevetu

- Znaš nekog sa imenom Martin?- Aleks je upitao i stavio prst na bradu

Sedrik se trgnuo na spomen tog imena. Martin je bio dečko sa kojim je odrastao. Uvek bi mu donosio hleba za porodicu, ali nikada nije hteo da mu kaže odakle mu taj hleb.

- Čekaj, Martin je kod tebe?- upitao je glasnije nego što je hteo, a zatim se okrenuo oko sebe i uverio da su se svi vratili svojim poslovima

- Da. Majca koju si juče nosio, pripadala je meni. Martinu se svidela, dao sam mu je jedne nedelje, prosuo sam vino na nju, da ne može da se opere, kako bi je on uzeo.- Aleks je ponosno rekao

- Dao mi je to kao poklon za rođendan.- Sedrik je rekao

- Sada sam mu ostavio dovoljno novčića za godinu dana, i rekao mu kako da ih koristi. Naučio sam sestru da radi isto.- rekao je- Nadam se samo da će opstati pod očevim pritiskom.

- Ko si ti?- sedrik je upitao bojažljivo sedajući na Aleksov krevet

Aleks se nasmejao glasno i udario ga po mišici slabo.

- Ja sam sin predsednika naučnog odeljenja, Džordža.- rekao je ne toliko ponosan koliko bi trebalo da bude

- Pa zašto si za ime sveta otišao?- Sedriku nije bilo jasno

- Ja.. To...- Aleks je zaćutao

Prijao mu je Sedrik kao društvo, ali ne može tek tako da mu kaže.

- Razumem.- Sedrik je rekao- 'Ajde, svi kreću na doručak.- rekao je i ustao

Kada se ispravio Aleks je ostao u njegovoj senci kao jedan od nižih.

Mirajana je prvi put imala svoju kosu sklonjenu sa lica u uredan visoki rep, asli nekoliko pramenova poput šišaka je pobeglo i ostalo preko njenog bledog lica. Zadivljeno je gledala u Gitu i njeno prelepo telo kako se kreće sa svojom kovrdžavom kosom i dugačkim noktima. Spojili su se sa momcima. Mirjana je zaostajala dok je pokušavala da upamti hodnike. Odjednom ju je nešto ujdarilo po leđima, začuđeno se okrenula i srela sa plavim očima Stefana koji joj se kezio.

- izgleda da su devojke iz jedanaestog kruga ipak za nešto.- rekao je i pribio je uz sebe- samo je potrebna papirna kesa.

- Da se jadnoj devojci ublaži pogled na tebe?- upitala je i sklonila njegove ruke jednim trzajem

okrenula se i produžila zakucavajući se u nižu od sebe Megan.

- Izvini.- Mirjana je brzo rekla

- O, ništa, ja sma zastala.- Megan nije znala da Mirjana zna pravila ponašanja

Uz mali osmeh nastavile su da se spuštaju u tišini. Sala za obedovanje je bila velika okrugla soba od metala. Bila je svetla i iznenađujuće prijatna. Ljudi nisu bili poput robota, smejali su se, pričali, kada su novajlije ušle su su zaćutali. Aleks je prepoznao Irinu i ona mu je ohrabrujuće mahnula. Zacrveneo se i uzvratio joj malim osmehom. Uz gromoglasan aplauz svi su toplo dočekani.

- Možete da sednete izmešano, upoznajte se. Danas počinjete sa treningom.- plavuša je rekla

- Ko je ona?- upitala je megan

- Ona o kojoj je pričao Sem, Mara.- Mirjana je prošaputala

- Izgleda strogo.- tu je Mirjana morala da se složi

Aleks je primetio devojku ispred sebe. Kosa joj je bila pokupljena i zavezana crvenom gumicom, imala je bled ten, niz rat su joj padali pramenovi kose. Nije mogao da odredi tačnu boju, bila jeto braon sa crvenim i zlatnim odsjajima, ali je mogao da razazna i koji tamniji pramen.

- Sada jedite.- rekla je Mara

I dalje su izgledali zbunjeno. Lena i Lana su našle Laru i dalje joj ruku. Uz osmeh Lara je posegnula za Gito i njih četiri su zauzele jesan beli sto, bilo je još mesta. Lena se okrenula i mahnula Mirjani. Megan ju je pratila, nije joj se svišalo društvo iz njenog kruga, svi su bili tako uštogljeni. Lena se iznenadila kada je videla da im se Megan pridružuje, ali ju je dočekala sa toplim somehom. Džek je ušao među poslednjima. Bio je bolesno bled i umoran. Naslanjao se na petra. Najbliži sto je bio prepun devojaka. Petar je ugledao plavušu sa kojom je razgovarao dok su putovali.

- Možemo da sednemo?- upitao je

Lana je klimnula glavom uz mali osmeh.

Aleks je krenuo kada je ugledao isti onaj rep, Sedrik ga je pratio u pokretu.

- Možemo da se pridružimo?- upitao je

Uz klimanje glavom su seli. Edmund je prošao pored njihovog stola, Lara je poželela da se zaustavi i pita za slobodno mesto pored nje.

- Da li je slobodno?- zbunjeni Migel je upitao

Klimnula je glavom uz mali osmeh da ne bude nepristojna.

Na stolu je bilo hrane koju Mirjala nije umela da imenuje.

- Ovo se jede ovako.- Lena je rekla i sipala nešto zeleno u njen tanjir- To je zelena salata.

- Šta je to kiselo?- upitala je Mirjana začuđeno

- Sirće.- Lena se nasmejala- Njime praviš salatu.

- To bi smo imali smao za proslavu grada. I ovo sam tamo viđala.

- To su ćufte.- lana je rekla i sipala joj dve

- Probaj.- Lena je rekla

- Ne sviđa mi se.- Mirjana je nabrala nos

Aleksa nije mogao da veruje da jedna promena frizure toliko menja čoveka. Ni pre nije izgledala kao pripadnik jedanaestog kruga, a sada još manje.

- Probaj ovo.- to su kroasani.- rekao je i ponudio joj korpu

Uzela je mali kroasan i pomjirisala ga

Lara nije videla pola te hrane takođe. Čula je za njih, ali im je bilo zabranjeno da ih prave.

- Kako se zoveš?- Migel ju je upitao

- Lara.- rekla je i uzela jednu krofnu sa velikim interesovanjem

- Ja sam Migel.- rekao je sa osmehom

- Marijana dodaj mi sos.- gita je rekla- marijana.- mahnula je rukom

- Mirjana.- ispravila ju je

- Mirjana?

Klimnula je glavom i dodala joj sos.

- Ovo je džem.- Lara je rekla i dodala staklenu teglicu

- Postoji slatka hrana?- svi su se nasmejali njenoj reakciji

- Da. Zar vi to niste imali?- Sedrik je upitao, čak je i on dva puta probao džem

- Davali bi nam pilule koje sliuže za energetsku dopunu.- rekla je i slegla ramenima

- ovo su moji pravili.- Lara je uskliknula kada je probala džem- Oseća se nana, moja mama to pravi.- rekla je dok su joj suze maglile vid

Svi su uzeli pomalo iz teglice i uživali u tom ukusu.

- Moji roditelji su stalno kupovali ovaj.- megan je rekla- na jednoj tegli je bio smešan crtež, mama je čuva u našem stanu kao teglu za cveće.- rekla je

- Slika zalaska Suneca?- upitala je Lara

Kada je Megan klimnula glavom Lara je skiknula.

- Ja sam to naslikala!- rekla je ponosno

- Znaš da slikaš?- vo je zainteresovalo uspavanog Petra

- Pa po malo.- rekla je- Uglavnom natrulim voćem umesto bojama.

- Šta je to?- Mirjana se nikada nije bojala da upita bilo šta

Nije se plašila svog ne znanja, a znala je da je neznanje drugih njeno najveće oružje. Zato je stalno tražila za novim znanjima.

Petar je uzeo marmeladu i razmutio je u malo vode što je imao u čaši. Umočio je dršku noža i na salveti počeo da slika koncentrične krugove, lara je zamočila prsve u džem i ostavljala otiske po određenim delovima krugova.

- Ovako nešto.- petar je ponosno pokazao

- Ne bih ja trošila hranu na to.- rekla je i završila svoj kroasan.

- Ne koristi se hrana, postoje boje, samo su jako skupe.- Aleks bi se nasmejao na ovo opasku, a opet njima je dvesta novčića godišnja zarada.

- Hajde, novi za mnom. Idete u borilište. Da vidimo od čega ste satavljeni.- Mara je rekla i dunula u pištaljku

Ustali su i po dvoje izašli kroz vrata.

___________________________________________________________________________________________

Svima vam šaljem hiljade slanih poljubaca sa mora! novo poglavlje. Pokušala sa mda vam malo otkrijem neke likove.. :)

Volim vas! Hvala na svemu!

Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro