Poglavlje četrnaesto
Mirjana je zadržana u bolnici to veče. Mara je objavila da je dehidrirala i da rutinski mora da ostane. Aleks je dobio najvišu ocenu, desetku, Džek, Gita, Megan i Edmund su iza sa devetkama. Mirjana, Stefan, Lena, Sedrik i Migel imaju sedmicu. Lara i Lena peticu, Petar pcenu između četvorke i petice. Njih četvoro je i dalje bilo ispod crte. Niko nije mirno spavao te večeri. Sutra ih očekuje najvažniji dan u njihovim životima. Za doručkom nije bilo galame među početnicima, niko nije puno ni jeo. Aleksu se činilo da će mu stomak eksplodirati ako nešto pojede. Džeku je hrana zadavala mučninu. Bio je preosetljiv na te mirise. Lari je išla voda na usta od pogleda na vruće uštipke i razne džemove, ali nije mogla da jede. Niko drugi nije jeo, osećala se glupo. Edmund je pustio njenu ruku koju je stiskala do besvesti i uzeo vruć uštipak. Uz krckanje ga je otvorio i namazao Larinim omiljenim džemom, višnja i nana. Stavio joj je polutku na tanjir i usuo mleka u šolju.
- Tebi je zabranjeno da gladuješ.- rekao je i naslonio se na sto da gleda kako jede
Migel je ispričao Edmundu sve o Lari što je znao i što se izdešavalo. Osmehnula se i odolela potrebi da proguta čitavu polutku. Grickala je osećajući kako crveni svaki put kada bi korica zakrckala pod njenim zubima. Edmund je namazao sir na svoju polovinu i lenjo ga jeo.
- Nema potrebe da budemo u grobnoj tišini.- Migel se nasmejao i uzeo jedan uštipak. Ubrzo ga je ispustio i krenuo da sikće. Svi su eksplodirali u smeh. Megan je posegnula za malim uštipkom, ali joj se ruka susrela sa nečijom. Podigla je glavu da prepozna nestvarnu, močvarnu nijansu zelene na grubom licu mladog momka. Stidljiv osmeh se razvio njenim licem, ali jok on ustupi uštipak i nasmeja se pokazujući razmak između svoja dva prva gornja zuba.
- Nikad nismo saznali koliko ko ima godina.- Gita je rekla i odgrizla parče svog, margarinom namazanog uštipka
U izboru su učestvovala deca od šesnaest do osamnaest godina. Gledali su jedni drugima u lice, ali nisu mogli da tačno odrede.
- Ja imam sedamnaest.- Aleks je prvi počeo
- Meni je osamnaest.- Petar je lenjo rekao- Napunio sam na dan odabira.- dodao je
- I meni je osamnaest.- Lana mu se osmehnula- Pogodi kome je isti taj dan bio rođendan!- nasmejala se ushićeno
- Sedamnaest, punim osamnaest sledećeg mesca.- Lena je rekla
- Meni je isto osamnaest.- Megan je dodala- Napunila sam prvog dana ove godine.
- Osamnaest, nikada ne bih rekao.- Sedrik je promrmljao
- Ja imam šesnaest.- Džek je tiho rekao
Lena pognu glavu, dve godine je razlika između nje i Džeka. To nije mnogo, zar ne?
- Sedamnaest.- Gita je kratko rekla
- Šesnaest.- Lara se osmehnula
- Sedamnaest, punim osamnaest zadnjeg dana ove godine.- Edmund je poljubio Larino čelo
Takav gest je i dalje izazivao čuđenje u pripadnicima nižih krugova, ali za Aleksa, Megan i Sedrika je on bio potpuno normalan.
- Meni je osamnaest. Devetnaest ove godine.- Migel je rekao
- Ti si baš u poslednjem trenu.- Lena je rekla i on se nasmejao
- Tebi Sedriče?- upitao je Aleks
- Ne znam...- slegnuo je ramenima- Iskreno ne znam. Tu negde, sedamanaest, osamnaest.
- Kako ne znaš?- Megan je upitala
- Nama to zaista nije bitno.- pokušao je da se sakrije u sopstvenim ramenima
- Kog datuma ti je rođendan?- upitala je Lena
- Rođendan? A, mi ih nemamo. Ne slavimo.- rekao je i uzeo da jede
- To je strašno! Pa kako onda znate ko ide na izbor?- Megan je upitala bojažljivo
- Oni nas odabiraju nasumično.
- Oni?
- Nadam se da niste sve pojeli.
Uz ove reči su se svi okrenuli da zateknu Mirjanu kako se suludo osmehuje ka njima. Ispod šišaka mogli su da vide da ima flaster preko levog oka.
- Šta se desilo?- Džek je skočio i poveo je do njenog mesta.
- Ma ništa bre.- rekla je- Dehidrirala sam, i taman su mi odradili neku operaciju na oku. Loša stvar ovo stvarčicu- pokazala je na flaster- skidam tek sutra
- Kako ćeš na...- Džekov pogled je odlutao na tren, a zatim se vratio
- Mogu ja to.- rekla je uz osmeh
Sesrik, sa druge njene strane joj je natrpao svega u tanjir.
- Polako! Nisam ja neka velika, davno izumrla životinja...- nasmejala se
- Pa s' obzirom da si se onesvestila pre ponoćne večere jesi.- Lana je rekla i dosula joj mleka
- Koliko je tebi godina?- Džek se setio da pita
- Šta vi mislite?- upitala je
Svako ju je pogledao. Imala je mladoliko lice, kada bi se gledalo samo lice ne bi joj dali više od četrnaest godina, ali njene oči su donosile preveliku ozbiljnost za to lice, činile ga ozbiljnijim. Nije pravedno reći da je debela, imala je mušku građu, široka, jaka leđa, širok grudni koš, izražene stomačne mišiće, ali je poput devojke imala široke kukove, njene noge su išle poput levka, od zategnutih butina do izvajanih listova, telo devojke od sedamnaest, osamnaest godina. Možda je zbog svojih velikih grudi i podignute zadnjice bila najočiglednija suparnica Giti, ni jedna od drugih devojaka se nije mogla nazvati ružnom. Leda je imala salo koje joj je stajalo na leđima, u predelu pazuha, i na kukovima, kao i lagani stomačić i podgojene noge. Megan je bila suprotnost, mala, sitna, odavala je utisak deteta. Lana je bila primer lepote sa početka dvadeset prvog veka. Ne previše mršava, ali lepa, sa plavom kosom, plavim očima i pravilnim nosem. Lara koliko god nije želela to da prizna bila je lepa na svoj način.
- Pa ispod šesnaest ne smeš da imaš.- rekla je Megan
- Tačno.
- Šesnaest?- rekla je Gita
- Sedamnaest?- upitao je Džek
- Osamnaest je nemoguće!-Aleks je povikao
- Devetnaest još manje.- Migel je dodao
- Znači ne znate?- upitala je
- Pa valjda ti znaš.
- Ono što znam jeste da me je Tijana pronašla pre trinaest godina.
- Što znači?- Petar nije ništa shvatao
- Tijana je proterana iz drugog kruga.- rekla je- Ona je napravila neku vrstu spremišta za decu. Uglavnom kada bebe pošalju one stižu odmah kod nje, ali da li je moja mama umrla ili ubijen, a možda je otišla i zaboravila gde me je ostavila, ne znam. Ne sećam se. Tijana me je našla u jednoj od cevi koje vode ka spoljašnom svetu, vijala je pacova kada me je našla onesvešćenu. Od prljavštine i manjka svetla bilo joj je teško da odredi koliko sam stara. Uveli su me u zapisnik kao četiri godine staro dete. Tijana sumnja da sam toliko stara.- rekla je
- Ti ne znaš ko su tvoji roditelji?- Sedrik je upitao
- Veliki broj dece ne zna.- rekla je kao da to nije bilo važno
- Kako možeš da govoriš tako hladno?- Gita je upitala
- Ne znam, možda zato što nikada nisam doživela tu roditeljsku ljubav.- rekla je i prostrelila je pogledom- Niko me nije ni pogledao do treće godine po dolasku kod Tijane.
- Đta se onda desilo?- Aleks je morao da upita
- Ne bih radije o tome.- Mirjana je rekla
- Hajde da svi kažemo nešto o nama.- džek je izblebetao naglo- Da znamo da verujemo jedni drugima.- rekao je nežno.
- Moj otac me se odrekao.- Aleks je lupio šakom o sto
- Pokušala sam samoubistvo nakon što mi je mama umrla.- Lana je rekla
- Moja noga je veštačka.- svi su pogledali u Petra- Šalim se- nasmejao se- samo ja nemam ništa tako tužno da kažem.
- Onda reci nešto srećno.- Džek se osmehnuo
- Izumeo sam surf dasku na mlazni pogon kada mi je bilo deset godina.- rekao je
- Kod kuće sam spavala u sestrinom krevetu. Bojim se mraka.- Gita je rekla
- Kako sada spavaš?- Lena je upitala
- Pevam.
- To si bila ti!?- Lara je upitala- Divno pevaš.
- Hvala.
- Nisam želela graničare.- Megan je rekla- Bila bih izabrana da se udam za nekog iz prvog kruga. Ne želim to.- progunđala je
- Moj otac me je silovao.- uz te reči ga je Mirjana obgrlila i sakrlila njegovu glavu u svoj vrat
- Ovo.- Sedrik je pokazao na udubljenje na obrazu- Sa ocem sam bio poslat u treći krug, raspravljali su o mojoj prodaji, a mene su poslali da se upoznam sa detetom tih ljudi. Želeo sam da vidim jednu igračku, pridigao sam ruke da je uzmem, on me je srušio i istom igraCkom udarao dokle god se nisam onesvestio.
Drugom rukom je privukla Sedrika na svoje grudi.
- Moja sestra je došla dan posle primanja. Rekla je da sam za njih umro.- Migel je rekao
- Ja nikada nisam imala porodicu.- Mirjana je rekla tiho- Nikada nisam želela porodicu, ali sada ne želim da je izgubim.
Bilo je nešto u njoj. U njenim rečima što ih je teralo da se zakunu da neće ispasti.
¤ ¤ ¤ ¤ ¤ ¤ ¤ ¤
Nove uniforme su ih stezale, ili je to bio pritisak.
- Aleks Stone.- Sem je prozvao
Kosa mu je bila začešljana u nazad dok je išao niz tribine ka liftu. Lift je magnetima bio povezan sa šatlom iznad. Video je osmehe prijatelja i shvatio je da prvi put u životu boriće se za nešto što zaslužuje.
Kroz hodnik je išao smireno i ušao u salu. Bio je sam u njoj. Video je kanere koje su prenosile njegovo delovanje širom grada. Uzeo je pištolj u ruku i na kompjuteru podesio poligon.
Udahnuo je i zatvorio oči. Iz tišine sobe je izdvoio je zvuk kamera. Lagano klik istočno od njega. Otvorio je oči i metak je pogodio glavu napadača.Klik, klik, klik, klik, klik, klik...
Soba je utonula u mrak. Deset metaka, deset žrtava spašeno. Bacio je pištolj na sto i izašao kroz druga vrata u pravougaonu sobu.
- Petar Vido.
Setio se svega što mu je Mirjana rekla. USao je u sobu i iz sredine poda je izašao sto sa otpadnim delovima. Tajmer je kucao. Njegove ruke su petljale po materijalu što se činilo večno.
Lana je pogledala na tajmer u uglu, dva minuta.
Šta li radi!?
Petar je odstupio od stola i izašao napolje. Ono što je bilo na stolu nije bilo moguće. Deset lasera, uključenih i napunjenih, tri noža i jedna od njegovih bacača sa strane.
Lena je sledeća. Ruke joj se tresu dok se stvara sto sa epruvetama. Sat otkucava, ali ovog puta unazad. Deset sekundi. Odmačinje se i pojavljuje se eksplozija, ali ne guta je. Biva zarobljena unutar energetskog polja i na kraju se smiruje. Ona izlazi iz sobe sa ponosim osmehom na licu.
Džek je sledeći.
- Treba mi dobrovoljac.- govori Semu
- Ja ću!- Mirjana je povikala i ustala
Džek se okrenuo ka kamerama.
- Ovo su Epi bombe.- mala kuglica sa crvenom tačkom- One raznose sve na nanometerske velične.- kuglica počinje da pišti- Deset sekundi.
Mirjana je uzima iz njegovih prstiju i stavlja u usta. Džek klima glavom i ona je guta šaljući mu osmeh. Džek uzima ravnu ploču sa stola sa starim metalom i tri žice. Ruke mu se tresu.
- Pet sekundi.- Mirjana tiho govori
Oseća kao da će on eksplodirati. Srce mu bubnji u grudima.
- Tri.- Aleks je brojao
-Dva.- Petar nije verovao da je toliko glupa
Niko nikada nije na vreme deaktivirao bombu.
- Jedan.- Džek je rekao
Ništa. Mirjana je stajala mirno, a zatim je pala na kolena i krenula da kašlje. Iskašljala je malu zagašenu kuglicu.
Džek je ostavio svoju napravu i kuglicu na sto. Mirjana mu je klimnula i nastavila nazad.
- Lara Stanford.
Lari se želudac prevrtao.
Uzela je boje u ruke i udahnula. Brzim pokretima je radila dok je nervozno gledala na sat. Pet minuta, maksimalno za procenu. Odmakla se i izašla. Realan model mutanta je stajao. Težak od zgužvanog papira, visok i ružan. Pored njega su bila tri nacrta. Ratne mašine. Njena precizna ruka je slobodno crtala najpravilnije linije po papiru.
- Megan Grand.- Megan je išla za Kolinom
Njeno predstavljanje je drugačije.
- Strana 346 knjige 22 iz trećeg reda, zapadnog krila.- glas u kompjuteru je rekao
- On. Kapetan Džejms se vratio iz kampa pre tri sata.
- Knjiga?
- Poreklo i bitke kapetana Džejmsa Bruka. Barakude na suvom.- rekla je
- Kvadratni koren iz 456?
- 21,354156504, nakon čega se brojevi ponavljaju.
- Broj pi sadrži..
- Preko osamsto brojeva iza zareza, nakon šezdeset i trećeg se ponavljaju prva dva..
- Koliko je vrata bilo na putu do ove odaje?
- Troje belih, jedna crna, komande i ova srebrna. Ukupno četiri bez ovih.
- Lana Piters.
Lana je poput Lene zaluđenik za hemiju. Stvorila je mehaničku ruku za pet minuta od litijuma, metala i skalpera.
- Gita Bern.
Gita je uspela da od čačkalice napravi iglu kojom je pogodila četvoricu ubica.
- Edmund Džonson.
Od Edmunda se i očekivalo sve sem ovoga. On je srušio nacionalnu mrežu i uspeo da prikaže projekciju iz dnevne sobe jednog bračnog para.
- Migel Sandres.
Migel je koristio ono čega se bojao. Svoju snagu. Podigao je dva bureta od dvesta kilograma i bacio ih tri metra u dalj.
Sedrik je išao hodnikom. Može on to. Ispravio se u punu visinu.
Nisam glup, nisam bezvredan. Nisam. To nisam ja. Ovo sam ja.
Uzeo je čeličnu cev. Hladan čelik se grejao od njegove plamtuće kože. Stisnuo je vilicu. Nes, bes ga je ispunio i cev ispunjena dijamantima je pusustala. Bila je savijena u polukrug i bačena kao da nije teža od pera.
Mirjana je gledala Stefana pre nje. Bez daha je krenula.
Stala je pred vrata i zatvorila oči.
Umuknite! Zaurlala je glasovima u glavi. Nije bila dobro koliko god je želela da bude. Ali morala je. Morala je jer bez nje nisu ništa. Morala je jer je ona bila njihov vođa. Ona je bila potporni kamen svakome od njih. Samo je Džek to znao.
______________________________________________________________________________
Novo poglavlje. @AftershockLove stop bitting me.
Ocene i podela u sledećem delu. Onda ide prava akcija...
Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro