Chào các bạn! Vì nhiều lý do từ nay Truyen2U chính thức đổi tên là Truyen247.Pro. Mong các bạn tiếp tục ủng hộ truy cập tên miền mới này nhé! Mãi yêu... ♥

Poglavlje trideset jedan

Rat. Rat je sinonim smrti, one uzaludne smrti. U ratu nikada ne umiru ratnici, umiru nevini, uplašeni. Nikada ne umru oni koji to zaslužuju. Pucnjevi se više ne razlikuju od vrisaka, detonacija bombi i plača. Prvo su bežali, sada leže preko svojih poginulih. Kao da im u ušima ne odzvanjaju bombe. Sve što čuju jeste sopsteveni plač.

Aleks je osetio kako se u njemu rađa nagon da potrči. Odvojio je malenu devojčicu od mrtve majke i skočio u trenu kada je granata eksplodirala. Odelo ga je zaštitilo od eksplozije dok je dete u njegovom naručju plakalo i zapomagalo.

Ustao je i upucao kiborga pred sobom bez treptaja. Predao je devojčicu Dereku.

- Nosi je sa drugima!- povikao je i pokazao da ga drugi prate.

Megan je pokazala Dereku da je put prohodan i on za sobom provede dvadesetak civila.

Siva boja preovladavala je gradom odmah posle crvene. Bela zgrada parlamenta je već bila razrušena. Mirjana je trčala ispred svih i pucala ne sve što se kreće. Koplje joj je udaralo o leđa dok je skakala i premetala se. Bes u njoj pretapao se u iščekivanje. Kada se sve završi videće Aleksa, didirnuće mu lice. Neće dopustiti sebi da umre, a da to ne učini. Provirila je iza razvaljenih vrata i dala znak za pokret. Crveni tepih je bio pun prašine, ali je njegovo crvenilo i dalje bilo upečatljivo. Mirjana je gledala na sve strane dok je trčala. Ispred njih je bio izvidni tim od koga nije bilo glasa. Eelijana je trčala za Mirjanom, a Mima ih je pokrivala zajedno sa Stefanom. Četvoro sa sedmicama preko lica bilo je dovoljno. Mirjana je upucala kameru u uglu sigurna da je neko iza nje posmatra.

Megan je otvorila poklopac u jedanaestom krugu i ubacila prvo dete. Za njim su išli ostali. Na kraju je krenuo starac. Sedrik je pretrčao čistinu praćen sa još nekoliko desetina civila i Lanom na začelju.

- Ova oblast je čista.- rekao je u mikrofon

- Super. Uđite sa njima, mi idemo polako ka petom krugu. Izađite u šestom.- Aleks je rekao i opalio još nekoliko hitaca

Derek se zaledio. Izgledao je kao pogođen, prebledeo i oznojan. Poput oparenog okrenuo se i bez reči potrčao nazad u grad.

- Derek! Derek!- Megan je vrištala, ali ju je Sedrik čvrsto stezao.

- Aleks! Derek je krenuo sam ka tebi.- Sedrik je govorio u dahu

- Petre kreni pred njega. Verovatno je izbezumljen.- Aleks je odahnuo

Bilo je teško misliti čisto i hladne glave. Biti vođa je predivno, sem kada zaista treba da predvodiš. U svakom trenu Aleks je video njihova tela nepomična, krvava i prazne oči.

Dereku su u ušima odzvanjala tri glasa. Veza sa Mirjanom je bila isprekudana, znao je kuda se uputila i pokušavao je da je spreči. Aleks ga je dozivao, ali nije imao snage da se bori. Nije mogao protiv trećeg glasa. Skljokao se pred urušenom kućom i strgao bubice sa sebe. Kap je prelila čašu, a kiselina se razlila po njegovom srcu. Bilo je previše, sve je bilo previše. Počeo je da rida od bola, držao se za grudi i savijao napred razjapljenih usta dok su se suze skupljale u plavim očima, a svetla kosa bivala siva od prašine. Da je mogao da se vidi shvatio bi koliko liči na oca u tom trenu. Rupa koju je mislio da je zakrpio se ponovo otvorila, bol je prokuljala kroz njega lomeći sve na svom putu i on oseti čudnu prazninu u sebi. Prestao je da rida i dotakao svoje srce. Kucalo je, ali on to nije čuo. Namrštio je mladoliko lice u besu i stisao usne. Trebalo je da bude lako, ali nije. Zavoleo je, zavoleo je nekoga koga nije smeo, zavoleo ih je sve. Gledao je kako umiru, iz ruku mu se izmigoljila jedina osoba koja ga je prihvatala, a da je nije ni poljubio. Suze su potekle rumenim obrazima dok je on vrištao. Bio je zbunjen, uplašen, izolovan, sve što je želeo bio je zagrljaj i nekoliko reči, makar bile laž. Setio se Mirjaninih zagrljaja, način na koji bi se propela na prste i naslonila njegovu glavu ispod njena, kako bi umilno prelazila prstima preko njegove kičeme opuštajući ga. Nije ni shvatao da vrti čip koji je Džek nosio na sebi. Slučajno ga je polomio, uplašen bacio ga je u stranu i skupio se u lopticu. Iz čipa je izašla hologramska slika. Derek i Džek kako spavaju. Nikada nije znao kako je spavao dok nije video sliku. Džek se smeškao zatvorenih očiju, prstiju u Derekovoj neurednoj kosi dok je Derek spavao na Džekovim grudima čvrsto ga stežući, nogu izuvijanih sa Džekovim. Ispod slike je lelujala rečenica Uz prave stvari dolaze prave vrednosti. Nešto u njemu se promenilo. Šta su bile prave stvari? Pred očima mu je igrala slika Mirjane i Džeka kako se jure. To su prave stvari, stvari koje mu srce želi.

Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro