Chào các bạn! Vì nhiều lý do từ nay Truyen2U chính thức đổi tên là Truyen247.Pro. Mong các bạn tiếp tục ủng hộ truy cập tên miền mới này nhé! Mãi yêu... ♥

Poglavlje sedamnaesto

Tuneli su bili mračni i ispunjeni ustajalim vazduhom. Spajali su sva uvrđenja i vodili ka hangarima u slučaju invazije. Sedrik nikada nije voleo male prostore. Megan ga je držala za ruku dok su išli ispred dečaka. Edmund i Migel su išli poslednji.

Nova noga se pokazala boljom od stare. Bila je lakša za pokretanje, stajala je u svu odeću i sakrivala metal. Lara bi bila na začelju sa njim da nije i dalje bio ošamućen od anestezije.

Aleks i Mirjana su išli prvi. Kao i u svim borbama, bili su u prvim redovima, barem jedno od njih. Mirjana je nosila specijalan par noćnih sočiva. Kroz crvena sočiva je gledala u tminu kao da se nalazi u osvetljenom. Stavila je ruku na crni metal i uvećala dimenzije.

- Raketa dva metra dalje.- dala je instrukcije

Džek ju je ispalio i osvetleo urušen tunel.

- Spavamo ovde.- Aleks je odlučio

Mirjana i Džek su prvi na straži.

- Misliš da ćemo se svi vratiti?- svaki put isto pitanje

- Ne znam. Nadam se.- uvek isti odgovor

- Da se pomolimo?- Džek je u jednoj od misija naišao na ženu koja je pripadala jednoj od starih verujućih grupa, religija

Od tada se moli.

- Znaš da ne verujem.- rekla je

- Ali veruješ da ćemo se izvući?- upitao je

- Verujem u ovo.- pokazala je na svoj pištolj

- Ja ću se pomoliti.- rekao je i kleknuo

Coknuvši je ustala i otišla da bi mu dala malo mira.

Posle drugog udara meteora većina ljudi je prestala da misli da Bog postoji, ili bilo kakva sila. Mali je broj onih koji su ostali verni.

- Hoće li me ubiti?- dečak je upitao

Mirjana je završila svoju smenu i vratila se u šator koji je delila sa Aleksom i dečakom.

- Zašto ne spavaš?- besno je šaputala

- Svaki put kada zatvorim oči vidim ih.- u mraku je mogla da vidi njegove krupne, plave oči

Znala je bolje nego iko kako se on oseća. Njeni košmari nisu prestajali.

- Dođi.- otvorila je svoju vreću za spavanje i pozvala ga

Uvukao se pored nje i sakrio glavu u njenu kosu. Bio je viši od nje, iako je mlađi, ali se sklupčao oko nje.

- Neću im dopustiti da te povrede.- rekla je tiho

Sklopila je oči i ljuljuškala dečaka šapuću ći mu divne reči. Kada su joj kapci postali preteški osetila je kako se dečakovo disanje ujednačilo. Ruka se obavila oko nje i privokla ih oboje.

- Spavaj. Krećemo nakon zenita.- glas je rekao

Klimnula je pospano i utonula u san prepun polja cveća.

Lara je stavila Edmundovu nogu na jastuk i priključila vitalne funkcije na punjenje. Legla je pored njega i kružila prstima po njegovom torzou. On je oduvek spavao bez majce. Poljubio je njenu crvenu kosu sa crnim pramenovima i povukao je na sebe spajajući njihove usne strasno. Njene ruke su, kao toliko puta ranije, putovale njegovim telom i pamtile svaku promenu. Odvojio se od nje kako bi ih prevrnuo. Zubima je pronašao meku kožu vrata i osetio kako se njeni prsti graviraju na njegovim leđima.

Lena i Migel su sedeli na straži.

- Čuo sam da u istočnom utvrđenju postoji trg gde se izjavljuje ljubav.- rekao je

Lena je bila prezauzeta svojim projektima.

- Aha.- rekla je odsutno

- Sviđaš mi se.- pogledao ju je

- Aha...

- Ne slušaš me?

- Da, da..

- Leno!- rekao je

Trgnula se i pogledala u njegove umorne oči.

- Šta je?- upitala je

Nije mogao više da izdrži.

- Ništa.- proskitao je i otišao

Zbunjeno je gledala kako nestaje u svom šatpru, a zatim se vratila svom projektu. Svetlo u Džekovom šatoru se nije gasilo. On je sedeo i gledao u odsjaj na zidu koji su pravile senke iz susednog šatora.

- Pitam se..- prošaputao je za sebe- Pitam se kako je to kada te poljubi neko kome se sviđaš...- prešao je umornim prstima po usnama boje kajsije

Džeku je ljubav bila strani pojam dok se nisu pojavile dve osobe. Obe su ga volele i cenile, gurale i terale da napreduje. Ali on nije voleo ni jednu osobu kao što je voleo dečka iz svog kruga. Tog dečka koji se stalno farbao. Dečka sa probušenom obrvom, crvenim usnama i belim tenom uprkos teškom radu. Dečka koji ga je povređivao svaki dan. Dečka čiji je pogled uhvatio na odabiru. Pogled koji mu je promenio život. Sada ponovo oseća nešto, oseća već dve godine i svaki put malo potone.

- Džek...- glas je Mirjanin

- Mhm..

- Nastavljamo po površini.

Od zadnje reči mu se ledi krv u žilama.

Površina je izmenjena, nema zelenila. Poslednja livada je viđena na Tibetu pre trista godina. Drveća ima samo u nekim delovima, ali ono je slabo. Sedrik ide prvi. Kao šetač njemu ne treba šlem. Time on liči na jednog šetača i na vreme može da ih upozori na zasedu.

Tlo, iznad koga lebde daske koje je Petar konstruisao, je kameno, ispucalo i prekriveno tankim, finim pepelom.

- Tunel je zapečaćen sve do Balkanske pukotine.- Gita je rekla sa velikim razočaranjem.

- Putujemo danju, noću se sakrivamo.- Aleks je zaključio

- Megan, Laro pretražite područje do pukotine. Želim da znam sve pećine i prolaze. Tamo soavamo. Sedrik će ih prvo pretražiti.

Vozili su se u tišini. Dečak je drhtao i stiskao Džeka. Činilo mu se da ga niko ne razume poput plavušana i devojke sa najlepšim tamnim očima koje je ikada sreo.

- Kada se ulogorimo Gita pozovi komandni centar.- Aleks je rekao

Klimnula je glavom ushićeno i nastavila da vozi.

- Najbliža pećina je za sedamsto kilometara. Sunce zalazi za dva sata. Nećemo stići pre ponoći.- Lara je rekla

- Sedriče.- okrenuo se ka njima- Ubrzaj. Megan ti sa njim, Edmunde isto. Hoću da se oblast istraži. Petre.

- Najbrže što ove letelice mogu da isu jeste trista kilometara na sat.- rekao je- Nisam imao više vremena.

- Dobro. Testiraćemo ih. Formacija.- rekla je

Aleks je bio na čelu, ona na začelju, a ostatak tima u krug oko Džeka i dečaka. Džek je bio najgori pucač, a za dečaka su sumnjali da zna da drži oružje. Ta formacija spašava one u centru. To je bio prioritet. Dečak i Džek. E. H. je Džeka obavezao da prenese lekove i prototipove do istočnog utvrđenja.

- Mirjana na oko pedeset kilometara imate naselje. Koriste ga šetači.

- Koliko kuća?- Aleks je upitao

- Ima ih oko dve stotine.

- Klonite ga se. Minimum rizika.- rekla je.

- Da.- Sedrik se odjavio

- Idem južno tri stepena.- Aleks se odazvao

Stigli su u pećinu sigurni.

- Ako se ovako nastavi za tri dana smo u utvrđenju.- Aleks je rekao

- Ako se Petar pita to će biti dva.- Petar je rekao i seo pred letelice prepravljajući ih

- Okani se.- Mirjana je rekla- Spavaj. Imamo hrane i vode za nedelju dana. U utvrđenju ćemo uzeti nove.- dodala je i sela do dečaka

- Ko uzima prvu smenu?- Aleks je pitao

- Lara i ja nismo stražarili.- Edmund se prijavio.

- Ja ću primiti dečaka u šator.- Džek i Migel su imali posebne šatore

Džek je imao noćne more i uglavnom je noću radio.

- Gita i ja ćemo drugu smenu.- Mirjana je rekla

- Ne, ja ću sa Gitom. Ti si stražarila.- Aleks je rekao

- I ti si.

- Megan i ja smo druga smena.- Sedrik je rekao

Bilo je konačnosti u njegovom glasu te su se složili.

- Krećemo u zoru. Naspavajte se.

____________________________________________________

Nema akcije, ali ste još bolje upoznali likove. Kako vam se sviđa? Sutra ide akcija :3

Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro