Epilog
Revolucija se nije završila u dahu. Pet hodina su trajali nemiri, nakon tih pet godina krenuli su ni od čega. Sedrik i Petar vodili su grupe da istraže spoljni svet. Našli su na desetine polja u kojima je bilo raznog bilja. Našli su nešto još važnije, jezero, ribe, životinje.
Aleks je sada vođa, u nhemu su videli jaku ruku njegovog oca, milost njrgove majke i dobrotu koju je Mirjana stvorila u njemu.
Otvorio je bela vrata sobe kao mnogo puta ranije i skinuo odelo za sastanke. Srce mu je lupalo o koš grudi dok je sedao na krevet izfrustriran. Iza zatvorenih vrata niko nije mogao da vidi meku, slabu osobu punu bola. Vrata su se nežno otvorila i dečko sa staklenom rukom i nigom je ušao sklanjajući plavu kosu sa lica. Nije govorio. Seo je iza Aleksa i privio njegova leđa na svoje grudi. Aleks se okrenuo i stavio glavu tačno na ožiljak na grudima. Slušao je, voleo je da sluša otkucaje njenog srca, tada bi sklopio oči i mogao da je vidi. U glavi mu je govorila šta treba da uradi, gde je pogrešio, a najčešće bi mu govorila koliko je ponosna na njega.
Džek, Džek je voleo svoje novo srce, stavljao bi ruku na grudi i osećao mirno udaranje. Derek bi se ušunjao u sobu nakon povratka sa svog posla. Seo bi na prozorski sims i gledao ih. Kroz suzne oči video bi Mirjanu i Aleksa, svoju porodicu, tada bi ga Džek pozvao rukom i privio uz sebe, jače. Levom rukom bi držao smirenog Aleksa, a desnom Dereka. Jednog je volelo njegovo srce, a drugog je on.
Svakom novom zorom nije bivalo bolje, bivalo je gore sve dok nisu otišli u polje. Kroz mračne oblake probio se zrak, izgledao je kao žuta zmija dok je milovao dva obeliska, oni su goreli u zlatnom sjaju. Cveće je izgledalo šarenije no ikada, a vazduh nije nosio smrad, ispunio ga je topao i prijatan miris poljskog cveća. Zrak Sunca, o tome su samo slušali priče, o vremenu kada je postojala ogromna voda, kada je postojalo nešto hladno pod nazivom sneg i kada nije bilo krugova. Taj zrak u njima je probudio nadu da životi poginulih nisu bili uzaludni.
____________________________________________________+_+_______________________
WELL this sucks... Ne sviđa mi se ovaj epilog. Mislim da sam mogla da ga učinim boljim. Bilo kako bilo, ovo je kraj. :'( :'(
Možda ste primetili da sam obrisala priču Mlad Mesec, iskreno bila mi je mnogo glupa. Umesto nje postavljam Krug. Molim vas neka mi neko napraci cover, moj je toliko loš da je to strašno. Prolog je na mom profilu.
Hvala vam što ste bili uz mene tokom ove priče. Volim vas!
Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro