Chào các bạn! Vì nhiều lý do từ nay Truyen2U chính thức đổi tên là Truyen247.Pro. Mong các bạn tiếp tục ủng hộ truy cập tên miền mới này nhé! Mãi yêu... ♥

Deseto poglavlje

Megan je bila jedina devojka u timu sa Sedrikom i Migelom pored sebe. Džek je završio sa Petrom i jednom devojkom iz osmog kruga. Lena i Lana su bile smeštene sa Stefanom. Lana je sve vreme bežala od njega, sada je pokušala da uloži neku žalbu, ali ono što ju je pogodilo najviše bio je Džek.

- Hoćeš da se menjamo?- upitao  kada je video koliko je tužna

Džek, dečko koga je Stefan silovao hteo je da njoj ugodi.

- Ne, snaći ću se već nekako. Sem toga imam Lenu.- rekla je uz prisiljen osmeh.

Mara je nastavila da čita dalje.

- Rijana, Kolin i Šejn. Gita, Lara i Edmund.- Gita se osmehnula

Laru je lako mogla da izmanipuliše, a videla je način na koji Edmund gleda u Laru.

- Doris, Miona i Šejn.- rekla je- Prada, Mariol i Krom.

Grupe su se delile.

- Nakon izbacivanja tri člana shvatili smo da vas trideset i sedmoro ne možemo izdeliti na grupe po troje. Ostaje dvanaest grupa po troje i jedna osoba. Ta osoba će morati sama da radi projekat. Ostala su mi četiri imena.- zavladala je mrtva tišina- Ta osoba nije...

Mirjana i Aleks su stajali jedno pored drugog. Pogledao ju je.

- Ako si ti ta osoba pomagaću ti.- rekao je

- Ako si ti ta osoba neću ti nuditi pomoć jer znam da si dovoljno tvrdoglav da je odbiješ.- osmehnula se- Radiću ti projekat dok spavaš.- obećala je

Dopustio je jedan kikot i vratio pažnju na Maru.

- Šejn.- visoki mladić pepeljaste kose istupi- Ne pripada..- to je bilo to, ako jedno od njih dvoje bude pročitano veća je šansa da oboje budu u timu- Prezimena bez.

Nije se otela iz njegovog stiska da priđe Šejnu. Klimnula je glavom i lagano se osmehnula Aleksu. Bilo bi joj lakše da je on izvučen.

- Ostalo je još dvoje ljudi, Melisa i Aleks.- Mara je rekla- Osoba koja je sama u timu je...- zastala je gradeći tenziju u vazduhu

Mirjana je ranije primetila Melisu. Bila je sitna i ne prilično bistra devojka. Nije se znala sama snaći. Udarila je Aleksa u rebra.

- Ti.- rekla je

- Kako znaš?- razrogačio je oči

- Šejn je bolje plasiran od mene, a Melisa je ispod crte. Ne mogu nju da ostave samu.

- Ali ja..- bio je prekinut

- Aleks.- Mara je rekla

Progutao je knedlu i besno otrgao ruku iz njenr. Prišao je napred. Melisa je stidljivo prišla do svojih saigrača.

- Imate dva minuta da izaberete vođu. On se penje ovde i bira temu.

- Mi smo glasali.- Aleks je rekao i izmamio osmehe i po koji smeh

- Hajde onda.- Mara je rekla

- Evolucija utvrđenja.- pročitao je sa požutelog papira.

- Edmunde izađi ti.- Gita je rekla

Lara je klimnula glavom.

- Poslednji put kada sam ja za nešto izabrana završili smo prekriveni simulatorima.- gurnula ga je napred

- Ja idem za nas.- Stefan je odbrusio

- Sedriče?- Megan je pidigla obrvu

- O ne, ne.- odmahnuo je glavom

- Migele?- on je umesto odgovora nju gurnuo

-Ja imam veći rang od tebe.- Šejn je ponosno rekao

Petar je prošepao pored njih i Mirjana je nonšalantno krenula za njim ostavljajući svoja dva saigrača u čudu.

 Megan se oduševila svojom temom. Samo što nije poletela kada je otvorila papir.

- Istorija uređenja gradova.- mogla je da se prepusti emocijama i počen da vrišti od sreće, ali se suzdržala i umesto toga uradila malu pesnicu u vazduh dok je Kolin čitao njegovo.

- Znaš da čitaš?- Petar je šapatom upitao Mirjnau

- Znam.- osmehnula se ka njemu

- Prvi udar meteora.- Edmund je pročitao

- Civilizacije pre: Moderno društvo, polovina dvadesetog do polovine dvadeset i prvog veka.- Stefan je smotao papirić u džep

- Mutanti, razviće i građa.- Petar je pročitao

Mirjana je stupila i uzela poslednji papir, videla je kako Mara grize usnu.

- Šetači.- pročitala je i sobom se prolila tišina

Nešto u Sedriku kao da se polomilo. Osetio je kuvanje u stomaku i jaku mučninu. Soba kao da je bila ispunjena otrovnim gasom od koga nije mogao da diše. Zaškrgutao je zubima i spustio glavu.

Megan kao da je osetila težinu slike u svom džepu. Aleks je stajao po strani i bez slušanja drugih smišljao šta da radi. U ruci je držao svoju malu svesku i žurno pisao u nju. Mijana se vratila do svoje grupe.

- Sa radom počinjete sutra. imate nedelju dana da sve dkupite i izložite. izlagaćete na poslednjem spratu i  kao i svake godine to će bioti prenošeno gradom. Dan posle je pojedinačno testiranje, konačni poeni se objavljuju javno i roditelji onih koji nisu prošli imaju jedan dan da sakupe pare za otkup pre nego što se eskortuju u jedanaesti krug.- Mara je završila- Dajte sve od sebe. Ne želite u jedanaesti krug.- rekla je

- Nema nazad.- Mirjana je zagrizla usnu

Ne želi da se takmiči protiv onih koje naziva prijateljima, ali moraće.

Gita je progutala tešku knedlu, ona i Megan su prve ispod granice, moraće svojski da se potrude da gurnu Mirjanu ispod.

- Šta sada?- Šejn je upitao

- Danas se dobro odmorite, sutra se nalazimo posle doručka pred bibliotekom.- rekla je i otišla

Uhvatila je Aleksa za ruku u kojoj je držao svesku i povukla ga za sobom. Usput je okrznula Sedrika i naterala ga da uhvati njenu drugu ruku, on je povukao Megan i Migela. Jedno po jedno dvanaestoro se sakupilo u hodnik koji je vodio ka bolnici.

-Koliko je timova?- Mirjana je upitala.

- Nas troje.- Edmund je rekao

- Nas troje..- megan je progaktala

- Nas dvojica.- Petar je rekao izbegavajući da bilo koga pogleda u oči

- Nas dve..- Lana je stisla Leninu ruku

- Imamo šest timova.- rekla je- Prema rangu u svakom timo je bar po jedna osoba ispod crte.- izdahnula je- sada me dobro slušajte...

Vazduh je postao nekako svečaniji. Aleks je gledao kako trlja čelo i povlači naočare kao korenu nosa.

- Zaboravite da je ovo takmičenje. Zaboravite da treba da budete bolji od drugih timova. potrudite se da se sami poboljšate, da one, koji su sada ovde poboljšate, zašto? Zato što nas je dvanaestoro, to su dva tima na kraju, dva tima čine jedinicu. Poznajemo se, koliko toliko. Bolje je da ovako ostanemo nego da rizikujemo, sami smo laka meta, ovako smo jaki, jači od njih tamo. Oni su neprijatelji, ne mi sami..- reči su polako oblikovale slike u njihovim glavama.

Edmund je stegao prste oko Larine ruke i njeno srce je uzlupalo.

- laro.- mirjana je rekal

Podigla je glavu rumenih obraza i sklonila kosu sa lica vraćajući ruku u Edmundovu toplu. Ni sama ne zna kako se to desilo, zna samo da ju je sinoć posle večere otpratio do spavaonice i poljubio. Jutros joj je držao ruku ispod stola, kao i sada, kao da se boji da je ne izgubi.

- Molim?- upitala je čisteći grlo

- Koliko dobro gađaš?

- Ne dobro.- postiđeno je rekla

- edmunde posle večere s anjom u streličanu. Gađate dokle god ne pogodi iz prve tri od pet meta.- rekla je strogo i premestila pogled na Lenu i Lanu- Vas dve ću razdvojiti. Migele ti Leni da objasniš kako da radi za kompjuterima,  Sedriče ti migela nauči kako da koristi telo koje je dobio.- koliko god čudno zvučalo migel je bio razvijen i snažan, ali nije želeo da se bori- Lano ti i ja se nalazimo u borilišto posle večere. Džek sa nama. Aleks od tebe očekujem da spremiš megan i Gitu.

Niko kao d anije primetio Petra. osećao se nevidljivim. Šta je sa njim? I on je ispod granice.

- Petre...- pozvala ga je

- Posle ponoći dođi do ženske spavaonice.- rekla je

Klimnuo je, sada kada mislei i na njega želeo bi da ne misli. Želeo bi da bude ponovo siguran kao prvog dana, da ne misli na nikog od njih, ali ne može.

- Kako nas ti obučavaš, kada si ti na samoj granici.- Gita je primetila rupu u planu

Ushićenje je opalo.

- I dalje sam bolja od tebe.- mirjana je opušteno rekla prekrštajući ruke ispod grudi

- Da, ali ne puno, razdvaja nas nekoliko poena.

- Želiš da me srušiš?- mirjana je izvila obrvu

- Kako da znamo da ti ne planiraš da nas sve sabotiraš i sebi probiješ mesto na tabeli?- upitala je unoseći joj se u lice

Bile su iste visine, Gita možda malo više, ne zbog kovrdžave kose. U Mirjani se sve kuvalo. Želela je d aje udari, da je nabije uz zid i davi sokle god joj oči ne ispadnu iz glave. Protresla je glavom.

- Ja joj verujem.- Džek je rekao

- Ja takođe.- Aleks se pomerio sa sedrikom pored nje

- I ja.- Lara je rekla i stala takođe

- Stanite.- Mirjana ih je zaustavila.- Nemoj d ami veruješ ako ne želiš, ali tebe ne podučavam ja.

- Ti si blefirala.- megan je izblebetala- na treninzima. Od pojedinačnih do grupnih. Blefirala si!- rekla je i razrogačila oči

- šta to pričaš?- migelu ništa nije bilo jasno

- Videla sam te jedne večeri u borilištu, bila si na poligonu, prošla si ga za manje od minuta.- rekla je

- Spretna sam.- Mirjana je slegnula ramneima

- Manje od minuta ti je trebalo.- naglasila je kao da nije bilo dovoljno

- Meni treba minut i nešto.- Sedrik je promumlao

- A ti si treći na listi.- Megan je prekrstila ruke pobedonosno

Imala je  osećaj da joj para izbija iz ušiju. otrgla se nepoznatog stiska na mišici i stala ispred Megan i Gite.

- Želite da znate zašto?- proskitala je

- da.- Gita je izbacila kuk i stala u kotraposto

- Pođimo!.- proskitala je i uzela ih za ruke

Vukla ih je hodnicima bez imalo milosti sve dok nisu došli do borilišta.

- zato što nisam htela da me Stefan vidi kao veću pretnju.- rekla je- zato što sam znala da ću biti sa njim u timu.

- Kako si znala?- megan je bila sumnjičava

- Ja sam joj rekla.- mara je istupila

- Ali to je protiv pravila.- gita je povikala

- Isto kao što je ušunjavanje u kancelariju i korišćenje holograma.

Gita je ućutala, kako je znala da je ona ušla u njenu kancelariju da nazove svoje roditelje i pita za bolesnu baku? Obrisala je sve.

- Kako?- progaktala je

- Kamere u domu tvoji roditelja.- Mara je smireno rekla

- Da neko i nama malo objasni?- Edmund je nabusito rekao iznerviran što ništa ne razume

- Koliko ja imam godina?- mara je upitala

- Trideset i nešto..- Migel je rekao

- Pedeset i šest.- mara je rekla

Svi su stajali potpuno zabezeknuti. Imala je mladoliko lice, zategnuto, čak i kožu na rukama, ni jedna seda se nije videla u plavoj kosi, ako ni starost u očima. I dalje su bile intezivne i oštre.

-Meganin um je radio napregnuto.

- tT! Ti si pripadnica jedanaestog kruga koja je poslednja uspela u graničarima!- povikala je prsta uperenog u Marine grudi

- Ali ona je major!- Petar nije verovao

- Krugovi se brišu onog trena kada kažete da birate graničare.- rekla je

- Kako si to saznala?- Aleks je upitao

- Prvog dana. Sem nam se predstavio punim imenom i prezimenom, a nju je jednostavno nazvao mara. pipadnici kruga čak i ako se prebace negde drugde ne mogu da izaberu prezime.- rekla je- Ona je legenda, od malena slušam priče o njoj.- osmehnula se sećajući se priča o pripadnici koja je uspela u životu.

- Zašto si joj pomogla?

- Pomogla nisam, posavetovala jesam.- rekla je I sklonila pramen kose sa lica

- Zašto nam nisi rekla?- Sedrik je upitao povređen

- Meni jeste.- Džek je rekao izlazeći na svetlost

- Zašto si rekla njemu, a ne svima?- činilo se kao da Aleks pod svima najviše misli na sebe

- Zato što mi niste verovali.- rekla je osećajući tople suze u očima- Vas dve ste bile predobre prema meni, ali bi ste s ei dalje ukočile kada bih vas slučajno dodirnula.- Lena i Lana su sklonile poglede u stranu- Tebe najmanje i znam...- Petar se zarumeneo u obrazima- Vas dvojici sma pokušala da kažem, ali.. Vi mislite da sam mala, da mi treba spašavanje, ne treba mi. Sve ovo vreme ja sam vas pokušavala da spasem, sve vas.- ne znajući šta radi pošla je u sobu sa detektorom.

Bila je to soba sa stolicom i detektorom laži. učili su ih kako da izmanipulišu u slučaju da budu uhvaćeni izvan granica grada. Kosristili su malu dozu seruma istine da bi vežbali savest.

- Evo. Otvaram vam se.- zasukala je ruka i pre nego što ju je iko sprečio ispunila vene punom dozom seruma.

Puna doza seruma je dovoljna da priča istinu čitavog dana.

- Budale! Nezrele budale!- Mara se drala i izvukla prazan špric iz njene ruke- Svi vi ste budale!

Sedrik je sprečio Mirjanu da se zaveže za stolicu. prebacio ju je preko ramena dok je ona vrištala. Nije vrištala da je spusti vrištala je od bola. Bola koji je prožimao njeno kompletno biće, slike su se smenjivale pred njenim očima dok je vrištala za pomoć, vrištala d aje neko spase, ali niko nije dolazio, vrištala da bol prestane, sve dok joj pluća nisu eksplodirala i ona nije mogla više da vrišti. Činilo joj se da je vrištala, danima, nedeljama, mesecima, možda čak i godinama, ali nije vrištala ni deset sekundi. Njena pluća su prihvatila vazduh sa dobrodošlicom.

- prekinite, svi vi!- džek se proderao- Smučili ste mi se! zar ne vidite da želi da nam pomogne? nudi nam pomoć da ostanemo ovde, da ne postanemo ono što je ona bila. Samo ona zna koliko je teško biti tanmo. Samo ona, vi odbacujete njeno znanje samo zato što nije išla u škole poput vaših i nije živelča istim načinom života, nisam ni ja. Eto. Nisam živeo kao niko od vas. Odrastao sam bez majke sa ocem za koga nikada nisma bio dovoljno dobar, sem kada bi mu dobro došla zabava.

Plave oči se ispuniše suzama i on zajeca dok mu kroz glavu prolaze slike njegovog oca nad njim, u ušima ne čuje njihove glasove, već uzdahe svog poremećenog oca, ne čuje Mirjanu koja se oslobodila i drži ga za ruke, čuje zvuk od koga se ježi koža na glavi, zvuk koji toliko mrzi, ali i voli u isto vreme, zvuk udaranja tela o telo. Sklupčao se u loptu na podu sa Mirjanom koja je ležala preko njega štiteći ga od nečeg nevidljivog. Svima im je srce lupalo kao ludo, oči su nekima bile mokre, a drugima obrazi, ali nije bilo osobe koja se nije osećala povređenom, samom, ali na drugi načim srećnom, ispunjenom. Edmund je privukao jecajuću Laru na grudi. Petar nije znbao, nije mogao da zna da je Džek proživeo tako nešto. Njegov otac jeste bio namrgođen, ali je uvek delovao mirno, onda opet niko za njegovog oca ne bi rekao da je genije, a jeste.

- Hajde, ovo će vas učiniti jačima.- Mara je rekla i obrisala suze u svojim očima- Mirjana ako si nameravala da im pokažeš koliko si sposobna čekaj do finala, onda im pokaži, jer se svi snimci čuvaju, a ovde se može desiti da neko uđe u pogrešnu sobu.

Gledala je ka vratima i kao da je kroz zid mogla da vidi Stefana. Znala je da je tu. Tu je od trena kda je Džek krenuo da priča.

- Pravi neprijatelj ste sami sebi, ali ljudi koji vam znače će vam pomoći i da njega porazite.- rekla je i izašla

________________________________________________________________________________

Ovo poglavlje u opšte nisam ovako zamišljala! Samo se napisalo, jednostavno, samo od sebe. Reči su preletele preko ovoga.

U svakom slučaju, šta mislite?

Ima neko ko zamišlja Džekovog oca ili bilo koga od njih?

Hvala vam na svemu!

Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro