Chào các bạn! Vì nhiều lý do từ nay Truyen2U chính thức đổi tên là Truyen247.Pro. Mong các bạn tiếp tục ủng hộ truy cập tên miền mới này nhé! Mãi yêu... ♥

42. DEO: zvezda padalica....

Lisa POV:

*još jedno leto....

Da li je to leto bez tebe?

Dan sam provela za šankom brisajući čaše....

Prvi radni dan za ovo leto....

Izdahnula sam i pogledala kroz veliki prozor....

Upisala sam fakultet, čekam oktobar i onda opet knjige u šake....

Šta li je sa mnom? Stvarno sam postala toliko dosadna....a verujem da sam i vama....

Pogledala sam kroz prozor i videla Jennie sa Taehyung-om kako igraju odbojku, Jisoo i Jin gledaju galebove sa dvogledom....pogledam ka šanku i vidim Jimin-a i Rose kako se srećno smeju....

A ti Lisa sebi praviš sranje i sama si....koji sam ja retard....i znam da mu neću oprostiti....a i ako mu oprostim, tad ćemo već da osedimo....

Mrzim što sam teška kao crna zemlja, ne znam ko bi me trpeo ovakvu....mislim znam, ali da....

Dođe mi da priđem ovom belom zidu i lepo da lupam glavu od njega jedno dva tri meseca....

Prišla sam tako smorena ovo dvoma*

R- Lisaaaa

Ja- mm?

Jm- šta je? Muči te JungKook? *pogledala sam ga, onako skenjano, a on se lupio po čelu*

Jm- mrzim kada sam u pravu....

R- šta je bilo Lisa? *sela sam*

Ja- ne znam, sve je tako bezveze ispalo

R- ne brini, opristiće ti on i sve će biti u redu

Jm- da, Kook te voli....*to me je nasmejalo na momenat*

Ja- nije više problem u njemu....problem je u meni jer....jer se bojim svega što može da se desi....

R- poverenje, jel da?

Ja- mhm....i koliko god ja znam da je on meni veran....bojim se da ne budem opet povređena....

Jm- ....teško ali prebrodićete....

*bar se nadam....

Kada bi ste samo znali da smo spavali....šta se sve desilo te večeri....ne bi ste nam verovali....pogotovo ne meni....

Ta noć me proganja....

Samo kada se setim koliko je bilo dobro i loše....loše jer sam to uradila u sred nezgodne situacije između nas dvoje....a dobro jer da....

Toliko strasti....cela koža mi se naježi na samu pomisao....

Uskoro se popeo JungKook uz stepenice i pogledali smo se....

Imao je tužan i uplašen zečiji pogled....

Nikada ga nisam videla ovakvog....

On stvarno pati za mnom, znam da ga sve boli i da se kaje....ali moja tvrdoglavost je jača od toga, na veliku žalost....*

Jm- pa gde si ti

Jk- e ljudi....*seo je i on i opet me pogledao....

JungKook....šta ja sada da radim? Kako da reagujem? Nemam predstavu....*

Jk- ćao Lisa....

Ja- ćao....

*kao stranci smo, a bili smo nerazdvojni, zaljubljeni....

Zaljubljena sam i dalje u tebe i već krećem da se osećam toksično....

Dokle će ovo da traje?....

Sjurila sam se dole do plaže da kupim narudžbine, pa u krug....

JungKook je bio tu sve vreme, tako smoren i nezainteresovan....konstantno bi gledao u mene i ne bi govorio dok ga nešto ne pitaju....

A ja sam se cepala....

Koliko sam ja zapravo tebe povredila....a koliko si ti mene....

Kada su ovo dvoje otišli dole, ja sam prišla JungKook-u....

Sedeo je na onim visokim šank stolicama,  pa me je privukao ka sebi....stajala sam mu bukvalno među nogama....

Gledao me je i poljubio moje čelo....*

Jk- kako si?....

Ja- onako........a ti?....

Jk- ....nikako........*zagrizla sam unutrašnjost usne....*....skenjano....plače mi se....

*izdahnula sam i on me je zagrlio i spustio glavu na moje rame, a ja sam uzvratila nežno i toplo....

Ovo je uvek radio....mazi se kao beba....

Mazila sam ga kao pre i smirivala se....

Dodir njegovog tela i miris kože su mi bili dovoljni da se isključim i na par momenata uživam....

Taj spokoj, mir i tuga u tom zagrljaju....taj čudan osećaj....

Osećaj kada hoćeš da zagrliš jako tu osobu i ne daš joj da ode....eto tako....*

-time skip:

R- Lisa, ideš?

Ja- i- *uhvatio me je za ruku....okrenula sam se ka njemu....gledao me je poražavajuće....

Prišao mi je i šapnuo*

Jk- molim te ne ide, budi večeras sa mnom....bar na par sati....molim te....

Ja- u redu....*pogledala sam Rose i mahnula glavom*

J- ajde ljudi idemo, Jisoo gladan sam, hoćemo naručiti neku picu kada dođemo kući?

Js- hahahahha

Th- a meni se spava *tako su svi odšetali niz stepenice i svako je hvatao svoj pravac....

A JungKook je tako skenjano gledao u mene....*

Jk- možemo da odemo na jedno mesto?....

Ja- naravno, gde god želiš....*uvek je on to govorio, sada sam ja rekla....

Pogledao me je i progutao knedlu u grlu....

Krenuo je niz stepenice, pa sam i ja za njim....

Došli smo do njegovog džipa, ušli unutra i krenuli ka tom mestu....

Pogledala sam ga i videla ga kako vozi....kako je samo lepo izgledao....i taj pogled....

Pogledala sam kroz prozor....

Pao je mrak....noć....mesečina, more i zvezde....

Došli smo do nekog random parkinga i parkirali se....*

Ja- meni ovo deluje poznato....

Jk- možda si i pre bila ovde....*pogledali smo se i izašli iz kola....

Obradovala sam se kada sam videla gde smo....

To su stene....bazeni od stena....

Mesto gde bi naše muke nestajale....

Sećate li ih se? Beše to davno....

A sada ja nisam sa moje 3 drugarice ovde....

Već sa dečkom koga volim i bojim se da mu se vratim....

Pogledala sam ga....gledao je u more....

Uhvatio me je za ruku i popeli smo se, stajali smo....gledali u zvezde....*

Jk- znaš....ovo je postalo mesto za sve moje....ne znam....suze........*progutala sam knedlu i pogledala ga*....ima ih u poslednje vreme dosta....previše........*pogledao me je....

Kako mrzim sebe....*

Jk- ne da mi se da me prođeš....ne mogu....*jecavo je rekao....*

Jk- užasno se osećam....imao sam potrebu da ti kažem, kao što sam uvek i govorio....valjda ti ne smeta

Ja- naravno da ne....uvek mi reci sve....*klimnuo je glavom i obrisao suzne oči*

Jk- ....ja možda ovo sve uzalud govorim, možda sam retard....ali te....*progutao je knedlu*....

Ja- znam....*pogledao me je*....znam....

*izvadio je paklu i zapalio cigaretu....gledala sam ga....*

Jk- ....propušio sam, da znaš....*klimnula sam glavom....

Truje sebe....osećam se užasno....

Bio je protivnik cigareta....koji ga je đavo naterao na ovo?....a da, ja....

Pustila sam suzu i pogledala opet u nebo....zvezda padalica....

Želim da JungKook i ja ponovo budemo zajedno....da opet osetim sigurnost pored njega, da mu sve oprostim i ostanemo zajedno....zauvek....

Nisam ni primetila kako zuri u mene dok sam gledala u nebo....

Nisam ja ni svesna koliko on mene zapravo voli....i koliko je spreman da sve uradi za mene....

Koliko je strpljiv i koliko ga povredjujem....

Uskoro ću verovatno shvatiti....*





Deo posle jedno milion godina....ajm sori

Vott i comm


Poyy

xoxo

Iskra ^^®



🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜


Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro