32. DEO: kišni dan....
Lisa POV:
R- kasnimo!
Js- znala sam!
Jn- ovo se samo meni može desiti, izvinite devojke, ja sam kriva
Ja- ma ćuti i trči!!!! *nije padao sneg, čudno za decembar....padala je ledena kiša, a mi smo trčale kroz nju....
Podseća me na letnje tople kiše, ti flashback-ovi na slike i pejzaže, ali tada smo se smejale i namerno to radile, a sada samo želim što pre da stignemo do kafića na plaži da se presvučem....
Cvokoće mi vilica, drhtim....kako je hladno....
Uskoro smo stigle, ušle na sporedan ulaz, disale kao manijaci....*
Js- Jennie, sledeći put kada ne budeš našla telefon u kupatilu ispod prljavog veša ja ću ti dati telefon *govorila joj je zadihana Jisoo*
Jn- izvinite molim Vas, jako mi je krivo
Ja- de de, bitno je da smo žive, a sada presvlačenje ili ćemo ići do bolnice zbog upale pluća (it's corona time lol) *presvukle smo se u radna odela, tojest neku našu odeću koju smo ostavile juče, a ovu mokru ostavile da se opere i osuši....za divno čudo, ovde ima veš mašina i mašina za sušenje....
Bacile smo se odmah na posao....
Nije bilo mnogo mase, ljudi po ovako ružnom vremenu sede kući, a ne kao nas četri da trče na posao....
Ali bilo je zabavno....iako smo nazeble..u tom trenutku sam kinula*
Js- oho *pogledala me je*
Ja- e sjajno, samo još mi ovo fali *istresla sam nos u maramicu....*
Js- haha, ko se uvek prehladi, pa Lisa naravno haha
Ja- ej! *tako smo ćaskale, prale sudove i ostalo....
Nisam ni skontala kako kazaljka na satu brzo prolazi, pogledala sam i bilo je 3 sata do zatvaranja....a ja sam mislila da smo malo pre stigle....
Izdahnula sam i sela na jednu stolicu za šankom....
I tada je ušao neko bitan....šta mislite ko?
Imao je kabanicu i spuštenu glavu....
Pogledale smo ga sve četri i tada je skinuo kapuljaču....
Bio je to Jimin....
Kao i uvek, prošao je rukom kroz svoju kosu i krenuo je ka šanku....
Došao je do mene i nasmejali smo se*
Ja- i?
Jm- ma položio sam
Ja- 10-ka?
Jm- da
Ja- važno je da si ti meni kukao dan i noć, a tek što mi nisi verovao da ćeš razbiti ovo
Jm- sledeći put ću ti verovati *nasmejao se, a tako i ja....
Javio se i Jisoo i Jennie, bile su iza šanka....
A zatim je pogledao u Rose....
Krenula je ka izlazu iz šanka, a tako i on ka njoj....
Stali su jedno naspram drugog i Jimin je stavio ruku na njeno rame, prišao njenom uhu i šaputao joj nešto....
Slušala ga je i klimala glavom....
A zatim se sklonio i nastao je kontakt očiju....
Koliko pomešanih osećanja ima u svemu tome, fascinantno....
Sklonio se i seo za jedan od stolova, a nama je prišla Rose*
Ja- i?
R- Jisoo napravi toplu čokoladu
Js- jedna, dve?
R- jedna *tako je i bilo, odnela ju je Jimin-u i opet je bila neka priča između njih dvoje....
Koliko me zanima šta pričaju, toliko me i ne zanima....
Njihova stvar, ali čini mi se da će iz svega ovoga izaći samo dobro za njih dvoje....
Nešto mi to govori po njenom i njegovom pogledu....
Kada je htela da ode, Jimin ju je uhvatio za ruku, pogledali su se i sela je na stolicu do njega....
Tako su njih dvoje tiho čavrljali, a na vrata je ušao Jin....
Zar ćemo svaki dan da ih srećemo? Samo još JungKook i pun pogodak....
On je pogledao sve nas i prišao šanku, preciznije prišao je Jisoo....
Gledao ju je, te je nakon nekoliko trenuraka i ona pogledala njega....*
Jin- imas malo vremena?
Js- zauzeta sam
Jin- Jisoo molim te, nemoj biti dete, hitno je *pogledala ga je, pa onda i mene....
Samo sam zatvorila oči i time joj rekla da, tj. idi....
Pošli su zajedno i otišli iza suprotnih vrata....
Izdahnula sam i prišla mi je Jennie....*
Jn- šta se danas dešava?
Ja- dobro pitanje....*posmatrale smo šta se dešav po kafiću....
Rose nam se uskoro pridružila....i dalje je držala pogled na Jimin-u, kao i on njoj....*
Jn- šta je bilo? *mahnula je Rose glavom i pocrvenela....
A Jimin je spustio glavu crveneći, stiskajući usnu o usnu....
«time skip, 22:00, zatvaranje»*
Jn- ideš?
Ja- idem!
Js- Rose, a ti? Jimine, zatvoreno je
R- a možemo da ostanemo nasamo?
Js- amm-
Ja- ofc, ajmo Jisoo *pogurala sam je, mahnula ovo dvoma i izašle smo sve tri, ostavljajući njih dvoje za sobom....*
Jn- šta ste ti i Jin pričali?
Js- ma....
Ja- šta je rekao?....
Js- sere mi kako neće da se uzme sa tom likušom bogatom, kako je ovo sve neka nameštaljka, kako je njegov otac meni poslao to pismo, a ne on, mislim se....
Jn- loša taktika za izvlačenje....
Ja- jesi sigurna da laže?
Js- ma šta ima da ne budem....
*izdahnula sam i tako smo išle i išle i naišle na Taehyung-a i JungKook-a....
Šetali su jedan do drugog i obojica su vidno bili smoreni....
Ali to se promenilo kada su videli nas....
Taehyung je stao gledajući sve vreme Jennie....
Gledala je i ona njega nekim čudnim pogledom....*
Th- ć-ćao devojke..
Js- ćaoo *nasmešila sam se Taehyung-u....
Jennie nije progovarala, samo je držala pogled na njemu....*
Th- p-pa....lepo je što smo se sreli, radite li i dalje u kafiću?....*Jisoo je više pričala, ja sam se ponekad ubacila....
Svoj pogled sam skrenula na JungKook-a koji je stajao praktično iza Taehyung-a....
Gledao je u mene istim onim demonskim pogledom kao i onaj dan....izgleda da se ništa nije promenilo....
Ako si stvarno mislio da ću da te molim da mi se vratiš, da ti plačem i jadikujem....prevario si se....
Tvoj ledeno glupi pogled me ni najmanje ne plaši, ti kao pojava me ne dotičeš....
Ništa ne osetim dok si tu i dok te gledam....jer si mi dokazao da si ovo pravi ti, a ti si nezreo i nevaspitan, ružno je mrštiti se tako na ljude....
Samo sam ga mrtvo sagledala u par sekundi i vratila se priči sa Tae-om i Jisoo....*
Th- ohh, nisam znao
Js- da, strašno
Th- heh....*pogledao je u Jennie....a ona je spustila glavu....*
Th- Jennie?....*pogledala ga je*
Th- ....imaš malo vremena?..
Jn- za tebe?....*nastala je malo naprijatna situacija....
Zagrizla sam unutrašnju stranu obraza i pogledala u svoje patike, a Jisoo u nebo....*
Th- ....imam nešto da ti kažem....*izdahnula je nervozno i namrčila se....
Pogledali smo je*
Jn- ajde ajde, a gde hoćeš?
Th- na brdo....*prevrnula je očima i okrenula pravac ka tamo....*
Th- ej, č-čekaj me! Izvini JungKook
Jk- opušteno....*Tae nas je napustio....
A nekulturni JungKook je i dalje buljio u mene....
Samo sam podigla ponosno glavu i prošla ga, a tako i Jisoo
Js- woooo, šta se desilo u roku od minut?
Ja- nemam pojma
Js- JungKook je i dalje ljut bez razloga?
Ja- izgleda....ma, mani ga, neka se duri, ako neće da me sluša šta mu ja mogu....
Js- ne znam baš Lisa, prebrzo si odustala ti od njega....
Ja- nije mi krivo....*ili samo lažem samu sebe....
Ali znam, znala sam da treba u tom i svim narednim trenucima samo sebe da gledam, sebe da čuvam....
Niko posle ne ostaje sa tobom, ostaješ sam na ovom svetu posle svega....
Stigle smo u stan, jele i gledale kako se nebo sivi....
Dok je Rose bila sa Jimin-om u kafiću na plaži i vodila ljubav....Jennie hodala po brdu i jurila se sa Taehyung-om uz suze i bes....Jisoo plakala u svojoj sobi nakon večere....
Ja sam mislila o svemu i pisala svoj domaći....
Neki srećni trenuci su znali čitav dan da mi obeleže, da me oraspolože, vrate u normalu....
Ti neki trenuci mi mnogo fale....mnogo su mi značili....
Sada mi je sve nekako dosadno i monotono....
Sve je tako nekako glupo....
Suze, uzdisaji, izdisaji, stenjanje, držanje za ruke, crvenilo, vatreno telo....ili suze, ljutnja, vrištanje, šamari, nedopuštanje, poljubci....
Njih dve nekako sebi vraćaju te trenutke sreće, a jadne Jisoo i ja smo skenjane....
Pitam se da li je to sve što joj je Jin rekao....ili samo ona samu sebe vara....
A verovatno i ja varam sebe time što ovako postupam....
Legla sam na sto, naslonila glavu na knjigu i zaspala....
Kako je sve tako čudno....kako ne volim kišu....*
Ajao, eo ga deo, eo ga!
Zle moje glave, ono za Rose i Jimin-a dobijate u sledećem delu....
Do tada vott i comm obavezno
Poyy
xoxo
Iskra ^^®
🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜
Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro